Postao/la martina mama » 22 tra 2010, 00:43
Da znas sandra kako cesto vas se sjetimo i spominjemo. Upravo to, nakon muka s nasim curama, ovo je pjesma. Ja stalno pljuckam i kuckam da se ne zacopra, ali nemam straha i koliko god je strah prva emocija koja me asocira na martu, toliko za emu znam da nema straha. Ne bih htjela zvucat kao da sam popila svu pamet svijeta, ali jos uvijek sam u nekom transu i nista mi nije tesko. Nije ni kresi nista tesko, a i marta je bas lipo stala na noge i ne zahtijeva nasu pomoc za sve sto radi. Ne bih nikoga nagovarala na ovakvu avanturu jer ja sam jedva prezivjela, a sve je islo skolski. Isplivali su mi svi strahovi nakupljeni u devet godina svega (a mi smo prosli super kako je moglo biti). Dobro sam se drzala sve do termina. Taj dan sam uspjela uci u rodiliste. Tek tada sam pukla. Sto zbog nepovjerenja u prirodu, lijecnike. Sjetila sam se lidije kad je isla na ivicinu regrutaciju i pukla. Tako sam se ja raspala taj dan. Nisam ni znala sto sam sve nakupila. Svi osim krese i polovine su mislili da sam luda. Njih dvoje su razumjeli da ja samo zelim porod bez rizika. Zato razumijem svaku od vas koju je strah i koja misli da nece moci. Razumijem i vas koje ste me nagovarale na drugo i toplo vam zahvaljujem jer divno je saznati da i ja to mogu, a jos je divnije imati bebu kojoj ne treba nista osim topline i ljubavi. To i nije neki posebno zahtjevan posao, nego cisti gust. Ema je upotpunila moj osmjeh. Trudim se puno ne usporedjivati jer sam jako tuzna zbog martinog teskog starta, zbog svega sto je jednoj palo s neba, a druga to krvavo zaradjuje. Sreca da je marta tako uporna jer tek kad imam zdravo dijete, kuzim koliko je marta toga sama izborila. To izaziva divljenje, ali i tugu. Zbog eme sam jos ponosnija na martu, moju uciteljicu zivota. Naucila me je da mogu vise, bolje i kad padam s nogu. Ema to ne trazi. Nekako kao da je stigla da nas ozdravi, poveze opet u jednu normalnu obitelj. Tako mi se cini. Jos na kraju samo malo o porodu. Nakon sto sam otplakala svoje, bila spremna uputit se u zagreb, u splitskom sam rodilistu dobila sve sto sam htjela. Carski na hladno uz spinalnu. Divna ginekologica, anesteziologica. Cak sam i glazbu birala. Ema se rodila uz onu al alba vincero. Divno je dpzivjeti prvi plac djeteta i onu cestitamo, rodili ste zdravu curicu, izljubiti bebu odmah po porodu. Nenadoknadivo. Svi su bili divni. Kasnije se sefica neonatologije bas lijepo zauzela za nas dvije. Na otpustu su emi napravili uzv mozga. Zamislite, u zdravstvenoj pise uredan. Di ces lipse vijesti! Otpustene smo sesti dan po porodu i od tada smo dobro, sretno i veselo. Bili smo na prvom preglwdu kod tete zigo, pedijatrice koja vodi martu i dobili sve pohvale, kao da smo nesto posebno napravili. Eka tako i ostane.