Laurini, na ovom forumu je dosta mama kojima su liječnici rekli da zaborave na svoje dijete jer da neće biti ništa od njega.
Za mog sina su rekli da će biti biljka koja će samnom komunicirati plačem ili smješkom jer ima veliko oštećenje mozga - upornim i kvalitetnim radom on danas ide u 3. razred redovne škole i brblja toliko da mu kažemo "Šuti već jednom"
Liječnici gledaju samo zdravstvenu stranu priče; ne uzimaju u obzir defektološku stranu, stimulacije itd.
Imamo i mi u udruzi djecu za koju su liječnici davno dignuli ruke, pa su mame dijete uzele kući i stalno trčale u bolnicu; danas je npr taj dječak (Fran) redovni polaznik Malog doma (prijepodnevni termin) dok mama radi, i vrlo je umiljat dječak. Ne priča, ne vidi, nema razvijene kosti nogu, ma svašta nešto - ali, mama se nije dala i on je sretno dijete.
S druge strane, Denis na jedno oko ne vidi, na drugo oko ima oko 10% vida - tu liječnici ne mogu ništa postići (za sada) ali defektolozi su pomogli u razvijanju njegovog funkcionalnog vida, tako da veoma često zaboravljamo koliko on slabo vidi jer fantastično koristi te ostatke vida; toliko da vozi i električna kolica

Fantasy, o pravima imaš na
http://www.udruga-oko.hr/index.php?item=page&page_id=15, pa ideš po pojedinim pravima:iz soc. skrbi, zdravstva, škole