Dakle...
U istraživanju je sudjelovalo 107 žena korisnica 3 najveća roditeljska internetska foruma (forum „Roda“, forum Trudnoća.net i „Mame i bebe“ forum) koje žive na području Hrvatske. Najveći broj sudionica je iz Zageba (n=59 ili 55.1%), 9 je iz Rijeke, po 3 iz Splita i Osijeka, po 2 iz Karlovca, Slavonskog Broda, Solina i Velike Gorice, a po 1 iz sljedećih mjesta: Čakovec, Daruvar, Dugo Selo, Glina, Gospić, Kastav, Kaštela, Krapina, Kutina, Ozalj, Pula, Šibenik, Varaždin, Vela Luka, Vinkovci, Zabok i Zadar. 8 sudionica nije specificiralo mjesto prebivališta, već su naznačile samo regiju ili čak Hrvatsku kao državu. Raspon godina sudionica je od 19 do 40, s prosječnom dobi 29.39 godina.
Prosječan rezultat svih sudionica istraživanja na Skali poslijeporođajne tuge iznosi 16.42. Najmanji mogući rezultat je 0 (najmanji dobiven u ovom istraživanju je 2) a najveći 36. Pri tome manji rezultat znači manju izraženost simptoma baby bluesa a veći rezultat veću izraženost ili više prisutnih simptoma.
Pokazalo se da su najčešći simptomi poslijeporođajne tuge kod sudionica našeg istraživanja umor, plačljivost, zabrinutost za bebu, lagan san, nenaspavanost, razdražljivost, napetost (čestice s prosječnim rezultatom većim od 1). Nešto manje zastupljeni simptomi kod naših sudionica su osjećaj da žena nije ona ista od prije, tjeskoba, fizička bol, zaboravljivost, nesretnost, nedostatak apetita, osjećaj bolesnosti, osjećaj da im je sve teško učiniti, zabrinutost za svoj izgled, nedostatak povjerenja u sebe, glavobolja (čestice s prosječnim rezultatima manjim od 1). Vidimo da se zapravo najviše pojavljuju blaži simptomi, upravo tipični za poslijeporođajno razdoblje.
U našem uzorku nismo imali niti jednu majku sa završenom samo osnovnom školom, što niti ne čudi s obzirom da su sudionice regrutirane preko internetskih roditeljskih foruma. Za žene koje „surfaju“ internetom i koje su aktivne na forumima u potrazi za informacijama te mišljenjima i iskustvima drugih za očekivati je da su uglavnom obrazovanije nego što je to slučaj u općoj populaciji. Tako u našem uzorku imamo 38.3% žena sa srednjom stručnom spremom, većina ih je s višom ili visokom stručnom spremom (56.1%) a mali broj njih ima magisterij ili doktorat (5.6%). Velika većina žena je zaposlena (82.2%) a 17.8% je nezaposlenih, uključujući i učenice ili studentice. Također, većina ih je u braku (88.7%) što je i za očekivati u našoj tradicionalnoj sredini, a manji broj u izvanbračnoj zajednici (11.3%).
Više od polovice sudionica sada je rodilo svoje prvo dijete (55.1%) dok njih 44.9% ima dvoje ili više djece. Također je 57% novorođenčadi naših sudionica muškog spola, a 43% ženskog. Velika većina sudionica (93.5%) rodila je djecu porođajne težine 2500 g ili više, a samo 6.5% djecu niske porođajne težine (<2500 g, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i UNICEF-u, 2004). 25.2% sudionica imale su potpuno prirodan porođaj, bez liječničkih intervencija. Više od polovice sudionica (56.1%) rodilo je vaginalno uz jednu ili više intervencija, uključujući i sredstva protiv bolova. 18.7% dijete je donijelo na svijet carskim rezom. 42.1% sudionica doživjelo je svoj porođaj lakšim od očekivanog, za 28% porođaj je bio u skladu s očekivanjem, a 29.9% ga je doživjelo težim od očekivanog.
Za 24.3% sudionica bio je onemogućen kontakt koža-na-kožu s djetetom neposredno nakon porođaja. 29% dobilo je svoje dijete u naručje na kratko vrijeme (do 10 min), a 46.7% je imalo priliku uživati u maženju, dojenju i upoznavanju svoje bebe dulje od 10 minuta. Ovi podaci ukazuju na lagano podizanje svijesti bolničkog osoblja i samih majki o važnosti ranog povezivanja majke i djeteta neposredno nakon porođaja. Također, sličan trend pokazuju i podaci o zajedničkom smještaju majke i djeteta u rodilištu, gdje je više od polovice sudionica (52.3%) imalo priliku boraviti u sobi zajedno sa svojom bebom 24 sata dnevno, 21.5% samo preko dana a 26.2% sudionica nije imalo tu priliku već su im bebe donosili po rasporedu za dojenje.
Većina sudionica (57%) je hranila svoje bebe isključivo majčinim mlijekom u prvih 10 dana nakon porođaja, bilo da su dojile ili se izdajale. Ostalih 43% je djelomično ili isključivo hranilo djecu umjetnim (adaptiranim) mlijekom. 25.2% sudionica nije imalo nikakvih poteškoća s dojenjem u prvih 10 dana nakon porođaja, više od polovice (54.2%) imalo je manjih ili većih problema s dojenjem ali nisu razmišljale o prekidu dojenja, a 20.6% je imalo velike poteškoće zbog kojih su ozbiljno razmišljale o prekidu dojenja.
Sudionice našeg istraživanja uglavnom su zadovoljne kvalitetom pomoći u kući i podrške unutar prvih 10 dana nakon porođaja. Na skali od 1 do 5, gdje je 1=uopće nisam zadovoljna a 5=u potpunosti sam zadovoljna, njihov prosječan odgovor je 3.84. Pri tome 6.5% sudionica nije uopće zadovoljno kvalitetom pomoći i podrške, 10.3% uglavnom nije zadovoljno, 9.3% nije ni zadovoljno ni nezadovoljno, 40.2% je uglavnom zadovoljno a 33.6% je u potpunosti zadovoljno. Još više su zadovoljne kvalitetom svog odnosa s ocem djeteta, gdje je njihov prosječan odgovor 4.35, pri čemu je 1=uopće nije zadovoljavajuća a 5=u potpunosti je zadovoljavajuća. Samo 0.9% (1 sudionica) smatra da kvaliteta njezinog odnosa s ocem djeteta nije uopće zadovoljavajuća. 4.7% sudionica smatra da kvaliteta njihovog odnosa s ocem djeteta uglavnom nije zadovoljavajuća, 8.4% smatra da nije ni zadovoljavajuća ni nezadovoljavajuća, 30.8% smatra da je uglavnom zadovoljavajuća, a više od polovice sudionica (55.1%) smatra da je kvaliteta njihovog odnosa s ocem djeteta u potpunosti zadovoljavajuća.
Većina (66.4%) naših sudionica nije nikada u svom života patila od psihičkih poremećaja, uključujući poslijeporođajnu depresiju, 14% jest, a 19.6% ima nekoga u obitelji s poviješću psihičkih poremećaja. 56.1% sudionica inače pati od psiholoških predmenstrualnih tegoba a 43.9% ne.
U našem istraživanju dobili smo da je pojava jače izraženih simptoma poslijeporođajne tuge povezana s nezaposlenošću majke, muškim spolom djeteta, velikim poteškoćama s dojenjem, psihološkim tegobama u predmenstrualnom razdoblju, nezadovoljstvom kvalitetom pomoći u kući i podrške tijekom babinja i nezadovoljstvom kvalitetom odnosa s ocem djeteta. Većina ovih nalaza ne iznenađuje, osim podatka da su sudionice koje su rodile muško dijete imale izraženije simptome poslijeporođajne tuge.
Majke koje su nezaposlene tijekom trudnoće vjerojatno imaju dodatnu brigu oko novčane situacije, a učenice i studentice brige zbog nastavka školovanja koje ih dodatno opterećuju, što bi moglo povećati vjerojatnost pojeva simptoma poslijeporođajne tuge. Velike poteškoće s dojenjem i razmišljanje o prekidu dojenja su stavka oko kojih se mnoge mlade majke muče, pogotovo u prvim danima nakon porođaja dok dojenje ne profunkcionira. Bilo da se muče s problemima ili odustanu od dojenja, žene se često osjećaju nekompetentnima i nesposobnima da prehrane vlastito dijete što bi također moglo pojačati simptome poslijeporođajne tuge. Žene koje pate od psiholoških predmenstrualnih tegoba možda su češće emotivno labilnije, pa tako i u prvim danima nakon porođaja što bi opet moglo doprinijeti pojavi simptoma poslijeporođajne tuge ili njihovoj jačoj izraženosti nego kod ostalih žena. I na kraju, ne začuđuje što su socijalna podrška i pomoć u brizi za dijete ali i za samu sebe od velike važnosti mladoj majci neposredno nakon porođaja, dok se malo ne upozna i ne uskladi s djetetom i stekne povjerenje u sebe i svoju sposobnost da se o njemu brine. I za očekivati je da će majke kojima je socijalna podrška manjkava imati veću vjerojatnost za razvijanje simptoma poslijeporođajne tuge.
Eto. Ako imate kakvih pitanja ili ako je nešto nejasno, slobodno pitajte.
Još jednom zahvaljujem svim forumašicama koje su sudjelovale.
Možeš li mi, molim te, na pp proslijediti podatke o rodiljama s područja Zadra (i onih koje su rađale u rodilištu OB Zadar), ako u tvom radu postoji i taj aspekt obrade podataka?
