Kako su oni utihnuli tako je i moja mrvica zaspao.
ja nisam mogla zaspati jer sam stalno iscekivala da se probudi da pojede (uvijek zaspe tek nakon tog obroka oko 22sata) a i malo nam je bio uzak krevet pa sam se drzala zubima za posteljinu da ne ispadnem
On je spavao do 2 sata ujutro
On je pojeo i nastavio spavati do 5:30 kada se probudio gladan i napokon proplakao.
Nakon cjelog popodneva i noci totalno neuobicajene pospanosti, bilo mi je drago vidjeti opet svoje rasplakano gladno dijete, do tada sam se vec brinula za njega, kao da je bio drogiran
Od medicinske skrbi smo dobili 2 pogleda od doktora (na vecernjoj i jutarnjoj viziti) u trajanju sekunde i pol, bez pitanja, i svaki put kad bi sestra prosla ja bi je zamolila da mu pogleda prstice.
Moram priznati da sam bila mirnija da smo tamo, zbog njega, zbog mene bi bila mirnija da smo bili doma.
Ali buduci je bas taj dan/noc nas doktor bio dezuran - savjetovao nam je da ipak ostanemo.
Otpust iz bolnice smo cekali od 9ujutro do 15:30 - nesto prestrasno!!!!
I na kraju mi nisu niti dali moje otpusno pismo nego od cimerice
A nismo smjeli otici iz bolnice bez mog ili njegvog otpusnog pisma .....
Da skratim ovu dugacku pricu :
- Igi je zahvat podnio fenomenalno
- Mama je ponovno u bolnici ostala gladna ( nisam jucer cijeli dan nista jela, a onda sam dobila veceru u 17:30, i to je to.... a danas za rucak dobila isto to od jucer, niti podgrijano
)- Tata hrabro nadgledao jos jedan zahvat
- dobro smo se nasmijali prije izlaska iz bolnice (zadnjih sat vremena smo lezali svi troje na krevetu, nas dvoje smo grickali nekakav smoki i gledali TV a Igi je spavao izmedju nas
)- na kontrolu sam se ipak ugurala iduci ponedjeljak, nekako mi predugo zvucalo da nas sad 3tjedna nitko ne pogleda
Hvala vam svima na podrsci









)


