Ima neka tajna veza...dan prije ili zadnji dan trudnoće

[skorpionka]

Kako dani jure, a moj treći porod se približava, ja sve više razmišljam o tom zadnjem danu trudnoće ili danu prije samog poroda (kako je kome drago nazvati ga).

Mislim tu isključivo na neinducirano započeteporode, znači one koji su spontano započeli (kasnije mogu biti dovršeni na drugi način).

Sjećate li se toga dana i kako ste se osjećale? Jel bilo štogod zajedničko u tome što je prethodilo samom porodu kod onih koje su rodile više od jednom?

Pa da krenem od sebe, iako ću se ionako morati nadopuniti za mjesec dana ili malo više

Kad malo izvrtim film unatrag dvije su stvari bile zajedničke tom zadnjem danu: jedna je vrlo neobičan osjećaj intenzivnog umora taj zadnji dan, osjećaj kako se baš ne osjećam nešto fit, a oba puta praćen intenzivnom mišlju kako ne bi bilo dobro da taj dan krenem rađati, jer tko će sad još tiskati, a tako sam jako umorna da bi samo kunjala i tako sam se osjećala gotovo cijeli dan i činilo mi se nezamislivim roditi a biti tako umorna I tako sam u oba slučaja cijelo popodne provela baš kunjajući, nisam mogla zaspati to popodne, iako sam se osjećala jako umorna. Druga stvar koja mi se oba puta ponovila je bila jaka, iznenadna začepljenost nosa, javila sed taj dan, bez nekog jasnog uzroka, nisam bila prehlađena, nije bila sezona moje reakcije na vanjske alergene, nista, a trajala je to popodne (kasnije se povukla, znam po tome što nisam imala problema s disanjem na samom porodu nekoliko sati kasnije).

[thinkPINK]

Ne sjecam se niceg tako posebnog za taj dan. Iako, znam da sam isla radit tortu MMu za rodendan jer sam imala osjecaj da ce bas na njegov rodendan biti dan D. Sto je i bilo, iako sam rodila tu noc poslije ponoci. Dugo su mi trajali neki laganiji trudovi, tako da sam bila kuci i bila sam strasno euforicna cijelo vrijeme.

[skorpionka]

Mislila sam na onaj dio prije započinjanja samog poroda (kod mene je to značilo prije pucanja vodenjaka za prvi porod, a prije pojave trudova za drugi).

Sad sam se sjetila jedne zanimljivosti tog Dana prije "D". Taj dan popodne sam imala kontrolu a kod ginekologa je tada radila turbo iskusna viša medicinska sestra koja je odradila cijeli radni vijek u rađaonici bolnice SD (ovo je pred mirovinu otišla privatno). I na kontroli je sve bilo potpuno isto kao i na prethodnoj, nikakvih naznaka poroda. I daje ona meni papire, dobro me nekako zagledala u lice i kaze: "Moram vam ovo reći, gledam ja vas od početka trudnoće i danas prvi put vidim kako ste se u licu jako promijenili i danas mi skroz drugačije izgledate. Ja vam tvrdim da ćete vi još noćas roditi, tako mi izgledate" Tako je i bilo, MM ju je ujutro nazvao da joj kaze da je bila u pravu.

[mirbi]

Sa Sarom sam taj dan planirala otić na gimnastiku za trudnice, bio je četvrtak, a išla sam utorkom i četvrtkom. Pojavilo se par kapi krvi, pa sam zvala doktora, a on meni da idem u bolnicu. I otišla. I rodila dva dana kasnije.

Drugi put je i odlazak u bolnicu i porod bio naručen, pa pamtim samo da mi je bilo vruće i da sam želila čim prije popit mrzlu pivu.

[skorpionka]

I otišla. I rodila dva dana kasnije.

Ne kužim onda koji ti je točno bio dan prije "D", jer ovo s par kapi krvi ne mora biti početak poroda nego dio sluzavo krvavog čepa, a taj je meni prvi put izašao baš na taj dan, a drugi put par dana ranije.

[mirbi]

Dan D koji ti opisuješ kod mene zapravo ne postoji, jer ni prvi ni drugi put nisam imala prirodne trudove. Prvi porod mi je istekla plodna voda nakon jutarnje vizite, ostatak sam provela na dripu u predrađaoni.

[skorpionka]

Pa ako ti je prvi put spontano pukao vodenjak, to se računa kao početak poroda, onda pričamo o onome što je prethodilo tom pucanju vodenjaka, tj danu koji je tome prethodio, kakve su bile naznake i tako to

[mirbi]

E, mozak potiskuje neke stvari. Svjesno, očito.

Pamtim noć prije, stavilo me u sobu sa ženom koja je dijabetičar i jednom koja ima probleme sa funkcijom bubrega. Ja u to vrime nisam znala puno o proceduri za dijabetičare. Usrid noći čujem neko šuljanje, kad ugledam u mraku tu ženu kako brzinom munje otvara kutiju keksa i trpa u sebe. Umrla sam od straha, reko, ova će mi umrit prid očima.

Sutra mi je objasnila da joj je šećer pao jako nisko, pa da je morala nešto slatko pojest.

[Stefanova_mama]

Ja se oba puta secam savrsenog mira u glavi (svi strahovi su se iskljucili). Ta dva dana pre D dana sam bila zadovoljna i mirna.

[Strudla]

Ovako kod mene...Sa P.sam mislila da sam dobila virozu crijevnu jer sam cijeli dan isla na WC i povracala,a u stvari sad kazu da sam se prirodno cistila.Nisam se osjecala umorno ni lose,samo nisam mogla jesti.Odmah drugi dan dobila sam trudove.

Sa T. isto totalni gubitak apetita.Otisli smo van na rucak taj dan a ja nisam mogla niti zinut.Dobila sam cak i knedle sa sljivama od prijateljice-ali nula bodova,a ja knedle ne propustam .I tada sam znala sto me ceka

[ring]

Ja sam za razliku od tebe pucala od energije, tako da sam navečer čak stavila zaštitne trake na jedan dio zida koji sam planirala sutradan obojati...oko ponoć krenuli trudovi

[Masha]

ja sam večer prije poroda propješačila skoro 3 km. nije ni čudo da su me u 6 ujutro uhvatili trudovi.
sjećam se da sam samo jedva čekala roditi, pucala me euforija na sve strane.

[Hajdi]

Nemam neki recept za dan D, ali prije svakog poroda bila sam aktivna do zadnjeg trenutka, peglala, kuhala, vozila auto. Nastojala sam čim više stvari urediti.

[ivana7997]

na svom primjeru ne mogu nista takvoga prijaviti, ali mi je mama pricala da je tata uvijek znao kad ce ona roditi (a cetiri je puta rodila), nekako bi skuzio, valjda kao ta sestra na ginekologiji... pa kad mi je sestra bila trudna, zivjeli smo svi zajedno jos sa starcima, jedne je veceri pogledavsi je rekao sad ce to, jos malo



i otisao na spavanje s napomenom: nemojte me buditi, molim vas pa je moja sister dobila trudove oko ponoci i strpljivo cekala da tata ustane da bi mu prijavila da je krenulo

[eli]

bila sam normlana, tj. koliko sam i inače, do tog dana prije poroda. tada mi je puko film i tražila sam da me iz bolnice gdje sam primljena sa nategnutom dijagnozom puste doma. na 41+6 po njihovom. pustili su me uz napomenu da se sutra vratim pa da malo razgovaramo o mogućoj indukciji.

super negdje do 23 sata kada sam primijetila da su mi prsti na rukama lagano otečeni i uplašila se da do jutra ne nateknu i noge ili da cijela ne nateknem pa da moram sva jadna nikakva pješke 250 m po uzbrdici sa punom ratnom opremom nazad u rodilište. auto nisam imala, uzemo mi tada ključeve par tjedana ranije da me trudovi ne ulove u vožnji. rasplakala sam se od muke i živaca i nazvala svoje. javila se mama, fino sam se izderala, izjadala, sva u plaču i tražila da probudi tatu da i njemu kažem sve što ga sljeduje. učinila je to i tata me mirno saslušao. kad sam se izvikala i isplakala otišla sam mirno na spavanje.

spavanje nije dugo trajalo, krenulo je čišćenje crijeva, do jutra se sve smirilo i ja sam ko šerpa otpješačila na porod. čekala pregled par sati i u međuvremenu dobila svoje trudove pa sam sa pregleda otišla ravno na tiskanje.

[kerry]

ne sječam se ničeg tako posebnog, znam da sam normalno sve obavljala, u dućan išla po namirnice, razgledavala izloge, u bolnici na ctg-u bila i još lovila doktora da se dogovorimo za carski-samo mi je usput rekao da dođem u ponedeljak ( to je bilo u petak-4 dana prije termina) Znam da sam bila ljuta na njega što tako dugo čeka, jer mi je tim carskim "prijetio" od 32. tjedna, a na kraju nikak da ga napravimo...
I sječam se da mi je navečer bilo čudno što me malo bolio donji dio leđa, a cijelu trudnoću me nije ništa boljelo-ujutro sam se probudila s laganim trudovima i počeo je ispadati sluzni čep, tak da je to navečer vjerojatno bio sami početak trudova...

[skarabej29]

shkorpionka odlicna tema

Ja cekam drugo djete, a sa prvim znam da dan prije poroda sam bila turbo. kad sam se probudila uhvatila me panika da sam u 36 tjednu a da nisam kupila jos uvek krevetac i kolica, i nekako sam morala jos sve to da obavim. kad sam dosla doma, bila sam jako uzbudjena i to je trajale ceo dan.
imala sam neki cudni osjecaj, tacnije niz citavu prvu trudnocu ja sam imala osjecaj kao da hodam po oblacima ali taj tan je bilo
to intenzivnije. ljudi kao da sam bila na neku jakooo dobru drogu . sledeceg dana sam se umirila. bila sam jako umorna, spavala sam citav dan, nije mi se komuniciralo, jednostavno sam se povukla u sebe i bila sama sa sobom i svojom bebom. nisam htela pricati. nisam imala snage.
negde oko 23 puko je vodenjak a vec u 00:30 miro je dosao na svet:) kao na filmu
nakon poroda, iz ove distance, shvatam da sam bila malo "poremecena".
nisam mogla da spavam, pucala sam od pozitivne energije i srece, hormoni su mi udarili na kosu pa mesec dana
je nisam mogla spustiti- neverovatno!!!
evo sada cekam drugo dete, i super sto ste me potsetile da nezaboravim ove simptome

[Megan]

Nikakav predosjećaj, ništa zajedničko osim što sam oba puta došla 5 dana prije termina na redoviti pregled u bolničku ambulantu i oba puta su me poslati da rodim, drugi me put čak Tanjabb čekala u čekaonici da idemo na kavu (a ja 6 cm otvorena, nisam imala pojma).

[Dudley]

Ja sam te zadnje dane preležala u bolnici (kao i dobar dio vremena prije toga) i moram priznati da se ne sjećam ničeg posebno.

Svako jutro na viziti su me odmjeravali, par dana prije su mi dali ricinusovo ulje ali se ništa nije dogodilo i koliko se sjećam, dan prije noći kad su mi oko 3 ujutro krenuli intenzivni trudovi baš sam razmišljala kako se baš ništa ne događa i kako sigurno neću roditi još danima.

[Crazy Daisy]

točno tjedan dana prije mi je izašao čep, nakon toga su slijedili dani ovog tvog umora kojeg opisuješ, tromost i bezvolja,

a dan prije me lupila hiperaktivnost. nisam imala mira, kako sam ležala u bolnici, cijeli dan sam obilazila odjele, penjala se pješke na 4kat, bila sam puna snage i jela sam ko provalija.
u noći su me probudili trudovi.

[skorpionka]

Strudla me sjetila da oba puta taj dan prije nisam mogla jesti, baš onako jaka inapetencija me uhvatila.

A ovaj umor koji opisujem je neobičan po tome što je nekako nastupio naglo. Npr kod drugog poroda, ujutro sam se digla ko ptičica, vozila u Stupnik do vrtnog centra, od tamo doteglila čudo stvari i cijelo jutro provela u nekoj akciji, da bi oko 3 popodne postala ful bezvoljna, čak su mi išli na živce svi koji su me zvali na telefon, jer mi se s njima uopće nije pričalo.

[škorpijica]

"Moram vam ovo reći, gledam ja vas od početka trudnoće i danas prvi put vidim kako ste se u licu jako promijenili i danas mi skroz drugačije izgledate. Ja vam tvrdim da ćete vi još noćas roditi, tako mi izgledate" Tako je i bilo.

Isto ovako kod mene...došla sam na pregled i sestra mi je rekla da ću roditi danas-sutra jer joj u licu izgledam napuhnuto...i stvarno sutradan ja rodila

[Arkana10]

super tema. ja sam i na pricu napisala, da je kod mene bila neka bezvolja ili melanholija i samo sam htela plakati. a cjelu trudnocu sam bila super radosna, u oblacima.

[nevenera]

kod mene je dan prije nego mi je pukao vodenjak bio totalni crnjak. plač i suze, sve mi je išlo na živce, cijele sam posjete proplakala, raspad sistema.
a sutra ujutro pukao vodenjak i mene kao da je 100 anđela ponjelo, mogla sam se na everest popeti

[danijela81]

ne sjećam se ničega posebno, osim nervoze večeri prije što si nikako nisam mogla odrezati nokte na nogama a nije bilo nikoga da mi pomogne.
ujutro sam još uvijek bila ljuta i vikala kako ću s takvim noktima na porod, nitko me nije doživljavao jer sam tjedan dana prije, dok sam još ležala u bolnici, imala lažne trudove i govorila kako ću svaki tren roditi.
i napokon, otišli smo kod tete na kavu, ona se sažalila i odrezala mi nokte. nakon te kave sam se smirila i dobila trudove, kasnije mi u šetnji pukao i vodenjak, i sve je krenulo, kao da su baš ti nokti bili presudni, i nisam mogla otići roditi dok ih netko nije skratio

[cakorka]

Dan prije poroda lezim na krevetu i osjetim neki pritisak dole,ustanem i pocnem setati po sobi i tako jedno pola sata dok nije proslo..
Nekad kasnije se probudim,sanjala sam jednu forumasicu(silki)i tako razmisljam otkud mi to,uopste se nepoznajemo.Odem na wc kad vidim da ide cep,odmah pomislim eh sigurno cu imati brz porod kao silki,misterija sna razrijesena
Znala sam da moram odmah u bolnicu zbog streptokoka pa sam prvo stajala pred ogledalom i skupljala hrabrost,posle sam stavila maskaru,obukla se i probudila mm.Sledeci dan u podne sam rodila i nije bas bilo brzo

[minda]

Dan prije poroda lezim na krevetu i osjetim neki pritisak dole,ustanem i pocnem setati po sobi i tako jedno pola sata dok nije proslo..
Nekad kasnije se probudim,sanjala sam jednu forumasicu(silki)i tako razmisljam otkud mi to,uopste se nepoznajemo.Odem na wc kad vidim da ide cep,odmah pomislim eh sigurno cu imati brz porod kao silki,misterija sna razrijesena
Znala sam da moram odmah u bolnicu zbog streptokoka pa sam prvo stajala pred ogledalom i skupljala hrabrost,posle sam stavila maskaru,obukla se i probudila mm.Sledeci dan u podne sam rodila i nije bas bilo brzo

zašto si morala zbog streptokoka odmah u bolnicu??? Pitam jer su meni rekli da ne trebam žuriti... jedino ako mi vodenjak pukne da trebam doći ubrzo nakon ...

[cakorka]

I meni su rekli ako vodenjak pukne da odmah dodem ali sam iz straha odmah otisla kad je krenuo cep,sto se u mom slucaju pokazalo dobro jer mi je vodenjak napukao i cijelo vrijeme pomalo curio,nije bilo onog "praska"koji sam ocekivala

[Imge]

super tema

ne mogu se konkretno sjetiti nekakve specificnosti koja bi bila vezana bas za dan prije poroda (nesanica, nervoza, apetit ovakav ili onakav...), no, posebnost oba moja poroda je sto sam i jedan i drugi put rodila tocno na termin.
proracunato, ciljano. nema kod mene mile-lale . ni priroda se tu ne zeli mijesati kad si ja nekaj utuvim u glavu

i, zapravo, kad se malo bolje prisjetim tih davnih dana, cijelo vrijeme prve trudnoce bila sam ufurana kako cu roditi 12.6. (btw, godisnjica braka mojih roditelja), dakle, bas na dan kad mi je to prvi put izracunao ginekolog u 5. tjednu trudnoce.

tako da sam 11.6. bila nekako skroz opustena jer sam "znala" da cu sutra roditi (koja brija u glavi, ha? )
i kad se to zbilja desilo ja sam samo rekla - evo, vidis. nema tu kod mene iznenadjenja.

drugi put opet ista stvar. unatoc tome sto sam sredinom trudnoce prokrvarila, pa lezala dugo u bolnici, pa imala lagane trudove sve te silne tjedne... nekako sam skroz ufurano mislila da cu ja sigurno roditi 22.11. kako mi je to ginekolog rekao na pocetku i kako mi je pisalo u trudnickoj knjizici.
i dosao taj 21.11. i kazem ja muzu - bejbe, sutra cu ti ja rodit, a on me samo pogledao
ali na kraju je opet bilo tako kako sam rekla

eto, oba puta rodila tocno na termin.
sto ti je planiranje i organizacija

[eli]

ako se dobro sjećam, i ina je rodila svaki put na termin.