Ima neka tajna veza...dan prije ili zadnji dan trudnoće

[rusulica]

Taj dan sam provela radno. Čitav dan prala, čitavu večer peglala. zadnjih sat vremena bila prikovana na vc, isto mislila da je crijevna viroza. Grčevi u crijevima su se spojili s trudovima i zato nisam ni shvatila da imam trudove dok me nisu i leđa počela boliti. Par minuti nakon toga mi je puknuo vodenjak, sat iza sam rodila (i nije mi bio potreban klistir hvala bogu)

[skorpionka]

Pa da krenem od sebe, iako ću se ionako morati nadopuniti za mjesec dana ili malo više

Kad malo izvrtim film unatrag dvije su stvari bile zajedničke tom zadnjem danu: jedna je vrlo neobičan osjećaj intenzivnog umora taj zadnji dan, osjećaj kako se baš ne osjećam nešto fit, a oba puta praćen intenzivnom mišlju kako ne bi bilo dobro da taj dan krenem rađati, jer tko će sad još tiskati, a tako sam jako umorna da bi samo kunjala i tako sam se osjećala gotovo cijeli dan i činilo mi se nezamislivim roditi a biti tako umorna I tako sam u oba slučaja cijelo popodne provela baš kunjajući, nisam mogla zaspati to popodne, iako sam se osjećala jako umorna. Druga stvar koja mi se oba puta ponovila je bila jaka, iznenadna začepljenost nosa, javila sed taj dan, bez nekog jasnog uzroka, nisam bila prehlađena, nije bila sezona moje reakcije na vanjske alergene, nista, a trajala je to popodne (kasnije se povukla, znam po tome što nisam imala problema s disanjem na samom porodu nekoliko sati kasnije).

Kvotam samu sebe čisto radi usporedbe, jer ću odmah dopisati još svježe dojmove. Ovaj put je dan prije bio jedan jako aktivan dan, cijeli dan landranje, bila u posjeti kod jedne frendice, s malenom šalabajzala okolo po vrućini. Znači nije bilo tog osjećaja krepanosti ali sam tako nekako bila nespremna za porod da sam cijeli dan mislila: uf, ma danas je prevruce za icu u rađaonicu i tiskati, i sve nekako na tu temu. Onda sam predvečer bila na kavi s našom Folne , baš smo pričale o ovoj temi i začepljenosti nosa i još sam joj rekla kako zapravo taj dan nemam nikakav osjećaj da ću roditi. Došla s kave u 21.15, legla uspavati malenu i prije no što ću skupa s njom zaspati skužim začepljen nos i pomislim na Folne i naš razgovoro o tome i kako ću je ujutro nazvati i reći joj da je ovaj put taj znak lažna uzbuna jer nema nikakvih naznaka poroda. Zaspim i koji sat kasnije me probudi filmsko pucanje vodenjaka bez ikakvih trudova. Pomislim, eto mogu nazvati Folne ujutro ali moram mijenjati planirani iskaz o začepljenom nosu

[ChiaraR]

Prvi put sam se probudila u noci i nesto me natjeralo da napokon spremim torbu i napokon se na internetu prijavim na porodiljni. Pocela sam malo krvariti, ali mi bilo zao buditi MM pa sam malo citala. I bas sam naisla na dio gdje je pisalo o mekoniju, sto mi je jako dobro doslo poslije jer je sestra tvrdila da je to krv, a ja da je mekonij. Drugo misljenje je potvrdilo moju tvrdnju. Oko 10 to jutro smo otisli u bolnicu, ali rodila sam tek poslije ponoci.

Drugi put, dan prije termina sam isla po malog u vrtic sa autom i zaustavila me policajka. Istekla mi je registracija prije par dana (kod nas se to vidi na tablici) i normalno kazna. E da je tu stala bilo bi sve u redu. Nakon pol sata sto me ostavila da cekam, dosla jos jedna kola pod svijetlima i stala do njezinih i ja vec polako pocela siziti sta se desava. Na kraju mi je uzela vozacku jer mi je istekla. Je istekla je, ali zbog strajka ureda koji izdaje vozacke koji je treajo 5 mjeseci nije bilo moguce doci do nove i izasao je zakon da nam svima vrijede vozacke do 7. mjeseca. Kaze ona meni da zna za to produzenje, ali da je ona zvala ministarstvo i da moja vozacka ne vrijedi. Dala mi kaznu $350, uzela vozacku, mali me ceka u vrticu, a ja ne sijem voziti i trbuh mi do zubiju, parkirana na privatnom parkiralistu, pjesice nema sanse da ikud stignem i tu sam pocela plakati. Nazvala sa MM da podhitno ide po malog, a ja sam riskirala i po malim ulicicama dopeljala auto doma. Toliko sam bila iznervirana, da mi je bilo svejedno ak me ponovno zaustavi. Cijelu vecer sam bila nemirna, al ne znam jel od ovog dogadjaja ili predosjecaj pred porod kao kod prvog. Nemir je nestao kad mi je oko ponoci pukla voda .

[ChiaraR]

Ja opisala puno toga sto ni nema puno veze sa osjecajima i simptomima pred porod, ali valjda mi navrlo to sjecanje pa sam se morala ispucati .
Uglavnom, mislim da postoji veza, onaj pozitivni nemir koji me u oba slucaja potjerao da je to sad to i da se spremim i iscekivanje da krene. Sjecam se jos da mi se nista nije jelo, a ja inace ne preskacem obroke.

[Mater]

Sjećam se napada energije,sve sam posređivala po kući,taj dan su nam montirali sobu,popeglala robicu, kuhala šalšu za zimnicu, navečer kad sam legla u krevet imala sam osjećaj da je sve na svom mjestu, sjećam se da sam pomislila kako ću se ujutro dignuti i piti kavu cili dan i do poroda neću ništa raditi(rodila 12 dana ranije), međutim u 4:30 sam osjetila da nije nešto kako treba biti, otišla u vc, uvjerila se da je sve o.k., vratila se u krevet i skužila da je pukla plodna voda, spremila se i probudila muža koji mi nije vjerovao, mislio da se zezam, sićam se da sam mu u jednom trenu objašnjavala da ja rađam,a ne on, tako da sam se sva vesela oko 6:30 prijavila u rodilište, ne znajući šta me čeka,te u 21:30 tog istog dana držala moju sreću u rukama. Naravno, sutra sam odmarala cili dan, i nije mi baš bilo do kave!!!

[folne]

Škorpi fakat je fascinantan taj tvoj nos

[IvaV]

Ja sam drugo dijete prenjela 11 dana, tako da sam za svaki nakon termina mislila, nadala se da je bas taj. A eto, njih 10 nije bilo.
Nepravilni trudovi su poceli ujutro, pa stali, pa sam ja odbijala pomisliti da je to to. Osjecala sam se normalno, bila sam jako smirena, ali nisam vjerovala da cu taj dan roditi. Ko ovca vjerovala sam da to nije to, odbijala sam ici u bolnicu jer sam se strahovito bojala induciranja. No, kad su navecer pravi trudovi poceli (a ja jos uvijek uvjerena da to nije to ), te kad je pukao vodenjak, panika me uhvatila. Ne poroda, ne boli, vec toga sto ce mi raditi i hoce li se previse petljati.
Taj dan sam bila odmorna, smirena, pomalo nespremna i sad kad gledam, vrlo blentava. Jer kad ti pocnu trudovi nakon sto 11 dana preneses, ne treba puno da zakljucis da pocinje

Sa prvim djetetom sam bila inducirana i ne sjecam se puno toga, trudovi su poceli navecer i trajali su cijelu noc. U 5 ujutro samd osla u bolnicu i trudovi su stali, u 9 me stavili na drip a u 2 rodila. Sjecam se da sam ostala iznenadjena trudovima iako su dosli na dan prije termina.
Oba puta mi se cinilo da bih mogla jos dugo biti trudna.

[mika]

joj koja dobra tema

imge - svaka cast na organiziranosti

ja nazalost nemam nikakvih sjecanja od dana prije...dosla sam na redovan pregled i dr je pitao kaj vi ne osjecate trudove, otisla sam doma i vratila se slijedece jutro u bolnicu, toga dana se ajde jos nekako i sjecam jer sam znala da cu tu vecer ili slijedeci dan roditi, ali dana prije pregleda se uopce ne sjecam

[Forest]

To je bio moj prvi porod, pa nisam imala sa čime usporediti.
Dan prije, od 10.00 sam počela osjećati neke promjene dolje, kao lagani menstrualni bolovi svakih 2-3h. Navečer oko 19.00 prijatelji došli na kavu, sjedili smo vani, a ja svako malo ustajem i šećem jer me stiskalo. Kaže susjeda ti češ se noćas poroditi
U 22.00 počinje stiskanje svakih pola sata, brzo na internet čitati o trudovima...muž i ja gruntamo, možda jesu, možda nisu.
3.00 ujutro stišće svakih 15min, brzo u bolnicu.
Vratili me doma, nisam otvorena, nema kreveta, odite doma.
Od 4.00 kod kuće do 7.00 ubitačni trudovi, šetanje, kakanje, tuširanje, grčenje, stiskanje stolice, psovanje. Na kraju sam mislila zvati hitnu, jer više nisam mogla hodati. U bolnicu jedva stigla, svako malo čučanj i aaaaaa, otvorena 10cm, odmah u boks i na vražiji CTG, fuj, htjela sam ga razbiti.
Porodila se u 10.15. Nisam znala disati, nisam znala tiskati, ništa...sva sreća da je bila krasna babica
Kad zbrojim sve je trajalo 24h, u mislima stalno pitanje da li je to sad to. I bilo je

[xantippa]

Ja sam trudove dobila u 15 do 8 navečer, a rodila sam sutradan u 11.25 prijepodne, pa ću računati taj dan kad sam dobila trudove da je bio zadnji dan trudnoće. Po doktoričinom, već sam bila prenijela, jer je termin bio 16. po njenom izračunu. Tek drugi dan nakon tog očekivanog termina mi je tijekom ctg-a dala uputnicu za amnioskopiju. Sljedeći dan je bio nekakav praznik i poliklinika nije radila, pa sam tek 19. otišla na amnioskopiju. Prije toga me sestra opet stavila na ctg. Dok sam ja tako ležala, ispitivala me zašto nisam došla ranije. Objasnila sam joj da sam uputnicu dobila tek prije dva dana, a dan prije je bio praznik, pa nisam ni mogla ranije. (Eh, prvorotkinja, nisam znala da mogu otići na odjel rodilišta... )
Onda me isplašila riječima: " A što ako sad nešto nije u redu sa plodnom vodom? Tko će biti kriv ako nešto ne bude u redu sa djetetom?" Sva izbezumljena sam izišla iz sobe u potrazi za odjelom rodilišta gdje ću obaviti amnioskopiju. Bila sam potpuno izgubljena, vidjela sam samo one bijele hodnike i vrata od liftova. Uspjela sam se i izgubiti u bolnici. Bila sam napeta i preplašena: "Što će sada biti na amnioskopiji, kako to uopće ide?" Ništa nisam znala. Grozno. Poslije mi je bilo žao što se nisam bolje informirala o tome...
Nakon amnioskopije i utješnih doktoričinih riječi da je plodna voda uredna, spremila sam se i pokušala naći izlaz iz onog labirinta od bolnice. Pred bolnicom je bla hrpa ljudi, nek su pušili, neki glasno vikali, a ja sam se probijala kroz tu rulju u nadi da ću što prije doći do svježeg zraka.
Nazvala sam mm i ispričala mu sve u suzama. Nije razumio zašto plačem ni što nije u redu. Muški...
U bircu blizu bolnice čekao je moj prijevoz. Pokušavala sam se suzdržati od plača i smanjiti otekline oko očiju prije nego što uđem u birc. Ali hormoni su radili svoje. Izjadala sam se, i nakon toga su me odvezli kući. Napravila sam si vruću kupku u nadi da će beba konačno poželjeti van (navodno to pomaže za dobivanje trudova) i ležala u kadi, pokušavajući zaboraviti taj grozni dan. Kad je mm došao kući s posla, pričali smo i konačno je shvatio zašto sam bila tako uplašena. Ležala sam cijeli dan i počela sam osjećati nekakvo zatezanje. Svakih 40-ak minuta me nešto štecalo. Poslije sam razgovarala sa mamom i sestrom u konferencijskom razgovoru. Nikada neću zaboraviti kako su sa mnom proživljavale svaki trud, a trudovi su se počeli naglo približavati jedan drugome...Otezala sam odlazak u bolnicu znajući da ću tamo vjerojatno preležati dobar dio tih blagih trudova, pa sam u dnevnom boravku skakutala po pilates lopti. U 15 do ponoći smo konačno sjeli u auto i mm me odvezao u bolnicu....ostatak priče spada u drugi topic...

[rusulica]

Do ponoć ipo peglala, u 2 ipo rodila... toliko o tajnoj vezi bolila me leđa al niti malo me to nije asociralo trudove, pogotovo zato što i nije bilo tih pravilnih razmaka. s obzirom da je to bilo prije termina bila sam sigurna da su to u najgoru ruku lažnjaci ako uopće i jesu trudovi. Onda mi je u ponoć ipo pukla plodna voda što me šokiralo jer sam tek tad skužila da je to to. Sljedeća 2 sata sam imala ubilačke trudove gotovo bez razmaka

[skorpionka]

Ajme, mi ko muškarci o vojnom roku, tako mi o porodu pričamo, opet se vratili s pričom na trudove i porod.
Htjela sam "razgovarati" o onome što je prethodilo trudovima, pucanju vodenjaka, o tome kako smo se osjećale dan ili dva prije početka trudova

[ela1]

Očito smo sve peglale, ja sam kupila neka papuče i tvrdila mami kako su super da cijeli dan radim i uopće me noge ne bole. Speglala sam sve zaostatke i cijelu kuću pospremila, kad u 04.30 moram na wc i to dva puta, a kad sam skužila šta je ..... već je bilo gotovo

[mrgud]

dan prije poroda..
išla na ctg i naletila na kolegicu koja radi na hitnom prijemu bolnice i koja mi kaže da sam zrela ko kruška za roditi. na ctg-u se nisu pokazali nikakvi trudovi, a dan prije bila na pregledu skroz zatvorena. taj dan kaže mi ginekolog da jedino što mi muž može pomoći je da prakticiramo sex, sex i samo sex u ogromnim količinama. došli kući i tako i postupili. od 6 popodne mene počeli loviti trudovi, poslije ponoći zaputili se u bolnicu jer su bili cca svakih 6 minuta i rodila taj dan u 13:50 prekrasnu djevojčicu

[alkemicar]

Prvu trudnoću, dugo očekivanu, prenijela 3 dana
baš nikakvih naznaka se ne sjećam
tu večer kad je pukao vodenjak, bili kod prijatelja na rođendanu,
ugodna atmosfera, lijepa klopa... ništa neobični
došla doma u ponoć, 10 minuta iza pukao vodenjak, sredila se, otišla u bolnici u 01,30h
cijelu noć ctg svako malo, nema trudova, ne otvaram se, ništa i dalje
dobila drip u 8,30 sljedeće jutro, krenula se otvarati tek u podne, rodina u 13,50h
totalno bez naznaka bilo kakvog scenarija poroda, a ponajmanje ovakvog

sad sve osluškujem tijelo, jer sam ležala skoro 3 mjeseca strogo zbog prijetećeg prijevremenog porođanja od 26tt
već 10 dana sam u pogonu, dobila zeleno svjetlo od ginekologa, radim sve po kući, šetam, čak planirala obojati sobu
al ništa neobično da bih rekla možda se bliži taj dan

danas sam cijeli dan nervozna, al mm me sinoć naljutio pa pripisujem to tome
inače, da nije tako, zapitala bih se govori li mi to šta


ima li kod vas kakvih novosti po ovoj temi?

[KasiopeaM]

Ako cu se ravnat po skorpinim signalima... ja cu rodit danas.
Prvi porod je bio tako davno da se uopce ne sjecam dana koji je prethodio trudovima.

[Vicky & Mama]

Ništa ja posebno nisam osjećala dan prije prvog poroda - doduše, takva mi je bila čitava ta trudnoća, da nije bilo trbuha zaboravila bi da sam trudna
Dakle, dan prije poroda smjestili su me na odjel, bez ikakvih simptoma, jednostavno sam previše prenijela...
Dan protekao mirno bez ikakvih posebnih događanja, ležala, čitala, pričala s cimericama, radila ctg koji je bio ok, u 5 mi došao mm i donio večeru pa sam i pojela i šalila se s njim da ja jedina izgleda nosim bebu 10 mjeseci... Oko 8 se otišla tuširati kad ono - ispade sluzni čep... Sredila se, vratila se u krevet, krenili oni lagani pms bolovi oko 9... u 11 (23h) krenili pravi rasturajući trudovi...

Sad me stalno nešto boli i probada, od leđa do prepona, tako da mi je ova trudnoća potpuno drukčija od prve... vidit ćemo kad krene...