Preseljenje grad-selo

[melita]

Zanima me ima li forumašica koje su se selile izvan grada, iskreno, jesu li sretne i zadovoljne zbog te odluke ili bi se prvom prilikom vratile? Mi imamo kuću u brdu iznad Samobora i opasno smo zagrizli da bi se tamo preselili. Oboje radimo u Zg., Z. trenira Judo, ove godine namjeravam je upisati i na plivanje, sljedeće godine kreće u prvi razred - sve će se odvijati u gradu, a mi bi na selo. Trenutačno je situacija ovakva - stan, posao, vrtić, škoa, treninzi - sve mi je u pješačkome dometu - praktički uopće ne sjedam u auto. Preseljenjem bi se stvari stubokom promijenile, morala bi svaki dan dva sata potrošiti na putovanje, a vjerojatno nikad prije 8 - 9 navečer ne bi bili doma. Ali tako nas privlači ta kuća s prekrasnom terasom i još ljepšim pogledom, divna okućnica, mogućnost vlastitog povrtnjaka ... Zar se život stvarno sastoji od toga da budem rođena i da umrem u zapadnom dijelu Zagreba?

[Zira]

živimo van grada. oboje radimo u samom centru zag. cure idu u vrtić u centar, s nama se voze i to im nije problem.
auto je u tom slučaju potreba, osnovna namirnica i mi balansiramo s jednim iako bi nam još jedan auto bitno olakšao.
nam udaljenosti ne znače ništa, znači ništa nam nije daleko, ali to je naš stav tako da mi nije problem sjesti u auto i otići na bilo koji kraj grada. mi tu imamo prednost jer smo u blizini zag obilaznice pa smo časkom bilo gdje.
mm je cijeli život živio u stanu, ja nešto manje i on kaže da se više nikada ne bi vratio u stan.
mi smo doma oko 18h, ali za razliku od vas moje cure za sada nemaju aktivnosti pa je to to. klopanje, igranje, tuširanje, spavanje.
mi uglavnom uživamo i sretna sam što si to mogu priuštiti jer za mene je ovakva komocija kakvu imam u svojoj kući i svom dvorištu velika privilegija

[melita]

Dobrooo, pišem jedan veliki plus za preseljenje ...

[eli]

razmišljala sam i o preseljenju na selo, ali ubrzo shvatila da to nije za nas.
što će nam dvorište, veći stambeni prostor i mir kad nas ne bi bilo doma do 8 ili 9? veće dijete traži svoje društvo i aktivnosti (ni Z neće još dugo mlađi brat biti najzanimljivije društo) te kućna druženja sa školskim prijateljima i onima sa kojima ide na aktivnosti. da smo mi na selu i da odustanemo od pola aktivnosti dijete bi mi dan provelo pred tv-om kukajući kako joj je život dosadan.
uz to, kako ne radimo uvijek u isto vrijeme trebala bi nam dva auta što znači dodatni trošak, a toliko vozanja više nekomociju nego komociju.

[ivana7997]

potpis na eli. ne bih ni u ludilu. pa ni da mi netko daruje kucu iz snova, dva auta, i placa mi dzeparac. nikako.

[mirbi]

Ja sam negdi na pola. Stanujem u kvartu koji je u gradu, ali je nalik selu. Nikad nisam živila u stanu i mislim da ne bi mogla. Volim dvorište, mada u njemu rijetko boravim, vrt i činjenicu da smo u slijepoj ulici i da mi dica mogu biti vani kad god je imalo ljepše vrime, umisto da sjede ispred TV ili kompa.

Do grada nam autom treba 15-ak min, ali još uvik ima destinacija do kojih možemo pješke. Taman.

[eli]

da, mirbi, to je super. ali većini nas nedostižno.

[MMI]

zavisi koliko je selo udaljeno.mislim das je situacija drugačija ako imate srednjoškolca.
škola,van školske aktivnosti i sve.hm,ja bi dobro razmislila.
mada volim mir,kuću i sve šta uz nju ide.

[eli]

selo je zgodno za neke moje poznanice koje u istom selu imaju zdrave djedove koji po cijela poslijepodneva razvoze djecu.

[ivana7997]

a i taj je mir diskutabilan, kaj se mene tice
moji svekiji zive na selu, i jedinu noc koju sam provela kod njih nisam oka sklopila jer su nonstop lajali psi. zivim u centru rada u mirnom kvartu, nocu spavam kao bebica.

djeca mi ne provode dan pred tv-om, nego po parkovima i igralistima. kad smo zivjeli na rubu grada, vecina je parkova bila polomljena i devastirana, a imali smo srece sto ih je uopce bilo. na nekom stvarnom selu nema ni nogostupa, bez auta ni ne smijes nikamo.

i vikendi, ak imas kucu, odu na kosnju, ciscenje, davljenje vrtom, a ne na izlete kamo god zelis.

imala sam kucu, ne pricam napamet.

[eli]

kolegica je na rubu sela, veliko dvorište, no djecu ne pušta na njega u vrijeme lova. strah da koji metak ne zaluta.
sad su veći, ne može im zabraniti da se biciklom upute u susjedno selo kod prijatelja, a cesta je uska, vijugava, no lokalna ekipa koja je pozna pritišće po gasu.

[melita]

Ovdje se čak ne radi o pravome selu, nego o vikendaškom naselju gdje ljudi ne žive, nego samo dolaze povremeno. Nema javnog prijevoza i tako, djeca bez nas ne mogu nikuda. Znam jedan bračni par s dvoje djece koji gore žive i zasad funkcioniraju dobro, ali oni su imali čvrste razloge zašto se žele povući u prirodu. Moja Z. jako voli ići gore i stalno govori kako bi tamo voljela živjeti, ali to su dječje priče! Vidjeli bismo kako bi izgledalo kad bismo se stvarno gore preselili.

[medo14]

nego o vikendaškom naselju gdje ljudi ne žive, nego samo dolaze povremeno.

mi imamo vikendicu u takvom vikendaškom naselju i zimi se cesta do dog dijela ne čisti odnosno zadnja je na popisu za čišćenje od snijega, meni je to idila, tamo se snijeg najduže zadrži, ali da moram svakodnevno voziti bilo bi mi jako bitno kako je sa čišćenjem.
zvuči idilično za penzionere (imamo takve u susjedstvu) koji se svakih par dana spuste u grad, a ne na svakodnevnoj bazi.

[melita]

Nekoliko godina živjela sam u VG, u dijelu gdje su ulice s obiteljskim kućama. Kad sam se vratila u ZG rekla sam da nikad više ne bih živjela u malome mjestu, ali ovo je drugačije, to je baš život u prirodi, a ne u selu - tu nema susjeda s kojima se svakodnevno moraš razgovarati preko ograde i zvati ih iz kurtoazije na kavu, nema pilane u susjednom dvorištu od koje ne možeš zaspati, nema praktički ničega ...

[melita]

zivim u centru rada u mirnom kvartu, nocu spavam kao bebica.

Ovo je više stvar navike, privikneš se na zvukove koji te okružuju pa ih prestaneš primjećivati.

[ivana7997]

nda, ali primijetila bih nesto kad se koncentriram na to, zar ne? cujem samo tiktakanje sata. a psi me izludjeli na selu.

[† Sanika]

Zar se život stvarno sastoji od toga da budem rođena i da umrem u zapadnom dijelu Zagreba?

Melita stignete se preseliti i kad klinci odrastu

U ovom trenutku, s malim klincima, nešto na takvoj lokaciji, bilo bi mi idealno za vikendicu ...ali pa zašto ne krenete tako? Započnite gradnju, živite tamo povremeno...tako su radili roditelji dečka od moje sis, i sad su se na kraju preselili trajno..

[melita]

Sanika, ma jasno da je tako najpraktičnije, ali to bi značilo preseljenje za 20 godina, ili još vjerojatnije za 25, jer, teško da bi se 5 godina prije odlaska u mirovinu odlučila preseliti tako daleko od radnog mjesta. Mi smo zabrijali kako bi se preselili sad i onda se vratili u grad kad Z. krene u srednju školu jer ne mogu zamisliti kako bi ona odlazila u Jabuku, npr., i vraćala se doma u našu kućicu na brdu. Ovih desetak godina nam se čini baš kao zgodna promjena u životu.

[mirbi]

Svaka solucija ima svoje prednosti. Lijepo je biti u centru zbivanja, ali i imati mira. Biti blizu, a opet daleko. Nema druge, lociraj se tamo kod Todorića.

[melita]

E, to bi bio posao! Da skoknem do recepcije i pitam imaju li mjesta u hotelu za poslovne partnere?

[mirbi]

Ma da. Uostalom, oni ne bi ni primjetili da se netko uselio. Niti da si im posudila auto za zaletiti se u spizu.

[melita]

Imaš pravo, Martinica bi pomislila da sam još jedno od njezine služinčadi!

[mahima]

Ako si možete priuštiti dva auta i nije vam mrska pomisao na goleme gužve na Zagrebačkoj svakoga dana - selite se.
Ustvari, sad vam je vrijeme, dok su mali i dok im je svejedno u koju osnovnu idu...

Mada, mislim da je vama totalno što možete imati najbolje od oba svijeta, pet dana grad, aktivnosti itd, a onda vikend - mir i opuštanje. Zar to nije izvrstan balans?

[melita]

Najbolje da skoknemo gore jedan vikend pa da vidiš gdje bih ja to išla. Tvojih hahari će sigurno uživati! Imaš pp!

[Luantaro]

Ma da. Uostalom, oni ne bi ni primjetili da se netko uselio. Niti da si im posudila auto za zaletiti se u spizu.

ma ne bi ni morala ići u spizu - ne bi skužili ni da im se za ručkom pridružite

[Zira]

vrlo brzo se pronađu alternativni pravci pa se gradske gužve vrlo vješto izbjegavaju
ako u naj-naj radnoj sezoni krenem od kuće u 07:10h na poslu sam u tkalči 8h. of course u tom slučaju ne tražim parking već mm fura cure u vrtić.
sad, psi koji laju... na mogu reči da ih nema iako je većina pasa oko mene ili kućna ili u boskovima, ali ponekad ih čujem, ali to su valjda zvukovi koje više i ne primjećujem. evo, jednu noć su me izludili cvrčci da sam na kraju zatvorila prozor u sred ljeta.
troškovi goriva su veći nego u gradu, grijanje zimi je skuplje, potrošnja struje (npr. vrtna rasvjeta) je blago veća, ne možeš skoknuti "dolje" u birc na kavu. za svaki odlazak u dučan potreban je auto. nema pričuve tako da svaki klinac na kući plaćaš sam, ali zato nema loših instalacija, izolacija, loših pločica ili parketa.
uglavnom, živjeti u kući je prilično skuplje

[melita]

uglavnom, živjeti u kući je prilično skuplje

To je jedna od bitnih stavki, pogotovo u ova krizna vremena, koja me odvlači od ideje o preseljenju. Stvarno nemam više nigdje prostora za zaduživanje.

[nevenera]

život na selu je drukčiji. to vidim jer živim u gradu a radim u selu i okolnim zaseocima.
osobno to ne bih mogla. grad mi se sviđa. mogućnosti itd
kuća i izdaci za kuću su mi npr preveliki zalogaj sad
osobno, selo i djeca super funkcioniraju ako je cilj da se djeca neometano igraju na zraku. ali na selu nema ni treninga, niti ičeg sličnog.
po meni najbolje bi se bilo seliti npr kad djeca krenu u srednju.
ili kako su cure rekla, vikend tu - tjedan tamo.

[Krumpirić]

eto, mi ne živimo na selu, al smo dovoljno daleko da smo maltene ko na selu. Imamo mi bus i vlak-al... na rubu smo grada i bilo bi diiivno kad bi imali dva auta

Iz svih faza koje smo prošli došli smo do oduševljenja zbog činjenice da se djeca igraju čitav dan vani i ovo koje može samo vani- ni ne vidimo
sad nam je tu istinski prelijepo i nebi se makli. Ali moram napomenuti za jutarnje (i popodnevne) gužve prema gradu/zapadu treba imat dobre živce.
I da kad su aktivnosti u pitanju mi skoro čitav dan uopće ni ne idemo doma, nego sve obavimo i odemo zajedno navečer prema doma.


ovaj nevenerin savjet sa srednjom nebi poslušala-kad krenu u SŠ tek onda trebaju društvo, blizinu svega i svačega...itd...
mi se baš te srednje bojimo, morat ćemo ih natjerat da upišu ovu tu najbližu


iskreno, otići od tamo di si ti sada u Samobor je straaaašna žrtva, jaka promjena životna ritma na TEŽE.
Ali i pojačanje kvalitete trenutaka kad jesi doma-samo šta tih postane gotovo nula, dok sve obaviš po gradu-ideš spavat.

Moj savjet-odi na porodiljni pa se preseli

[ring]

Ja osobno volim grad, volim gužvu, volim žamor, čak volim i turiste, ali živim na selu Doselili smo se kad smo se oženili, kako će funkcionirati sa djecom ćemo vidjeti. Ne vidim nikakav problem u razvoženju ili kad budu veći da idu autobusom tamo gdje trebaju. Do grada nam treba 20-tak min. Manje nego je meni, nekad, trebalo sa jednog kraja grada doći na drugi zbog škole, treninga, izlazaka...
Istina je da nam trebaju 2 auta (komocija), kuća na koju se ipak troši, da nemam neku pješačku zonu, da ne spominjem đir sa dj. kolicima, ali nemam kredit za stan, imamo obiteljski mir i mogu uvijek primiti drage ljude u goste jer imao mjesta na bacanje, meni dovoljno.