DIJETE OD 19 MJESECI NE KOMUNICIRA

[Imge]

ronin, puno sam se puta vratila ovim dvjema slicicama .
malena je stvarno divna

[mamashnita od noje]

[ronin]

hvala na koplimentima za damicu

da vidite kak je frajerica hrabra u vodi.obožava se kupati!svako poslijepodne(i nekad ujutro,to joj je još draže) idemo na plažu i ne da se van iz vode.nema nikakav strah,dođe do ručnika,uzme mi ruku i vuče me u vodu(niš ne kaže,samo me vuče,al ta njena inicijativa meni je vrednija od ponovljenih povremenih slogova).onda dođemo do plićaka,još uvijek me drži za ruku i koračamo prema dubljem.
kad dođe doslovce do vrata onda se počne na sav glas smijati,pa je uzmem i odemo u duboko,onda se opusti i legne na vodu,kao ribica.
moram reći da u morskim radostima šiša oba brata u svojoj dobi,oni su bili znatno strašljiviji.

kanticu i lopaticu ne ferma,jedino ponekad kanticu zna do vrha napuniti kamenjem jedan po jedan iz ruke,vrlo pedantno.onda joj ja izbacim kamenje van,a ona ne trepne ,nego je opet sustavno puni

sad smo trenutno u fazi da vrlo slabo koristi riječi.čak slabije nego kad sam zadnji put pisala.
no nešto se promijenilo u njenoj percepciji.odaziva se na ime otprve,reagira na ljude(istina bog,ne želi kontakt sa nepoznatom osobom,ali i to je reakcija,za razliku od zujanja otprije),nekad me uzme za ruku i odvede tamo gdje želi biti,izrazito traži kontakt očima,razigrana je i stalno traži da se jedna drugoj smijuljimo,pa me počupa i čeka da ja ko fol počnem plakati pa umre od smijeha.

s druge pak strane,kad sam pregledavala stavljene linkove na youtubu o ranim znakovima autizma kod njenih vršnjaka,umjesto sve te djece može stajati ona.jednako se ponaša.identično.spava u takvom položaju,igračke slaže na taj način,vrti kotačiće na taj način,vrti se beskonačno u krug na taj način,lamaće ručicama kad je uzbuđena istovjetno videu koji sam vidjela.

kako se trenutno nosim s njenom situacijom?

kako koji dan.neku večer sam cijelu večer proplakala,nakon što sam odgledala te linkove...koji su mi tako "u glavu" servirali sve aspekte ponašanja mog djeteta,meni tako poznate.
zaključila sam da ih neću više gledati,jer me demoraliziraju u mom radu,i optimizmu kojim nastojim,zbilja se trudim iz petnih žila,širiti i oko sebe i okoline što se malene tiče.
treba mi vedrina da je širim oko svog djeteta,koje je tako,iako ne priča ALI mi pokazuje,puna ljubavi.nijedno od moje troje djece nije mi pokazivalo ljubav u tolikoj mjeri kao ona.a tolike sam poljupce primila.

ali ona...ja to ne mogu opisati kako se ona odnosi prema meni,pogotovo zadnja dva mjeseca.toliki osmijesi,toliko traženje blizine,hvatanje ruke,zagrljaji,čak me naučila cmakati.

i to učini u situaciji kad ne očekujem njen izljev ljubavi...kad je usred igre,naprimjer.neki dan smo u plićaku bacale kamenčiće,da bi iz čista mira bacila kamen,došla do mene(ja sam sjedila,ona stajala),naslonila glavicu na moj trbuh i ostala tako u tom položaju 5 minuta,priljubljena,da su nam se već ljudi oko nas počeli osmjehivati jer im je baš bilo neobično bilo vidjeti toliko ustrajno malo dijete kojem ne dosadi baš isti položaj

ili se popne na krevet kad čitam,zavali se do mene na bok,obavije mi ručice oko vrata i priljubi se.kao mali priljepak.

tako ,i dalje sam na emocionalnom vrtuljku.od sreće,do tuge.od čiste radosti,do zabrinutosti kad pomislim malo prema...unaprijed.

[LiKmama]

Ronin, djevojcica ti je prekrasna, predivna, ne samo fizicki. Predivno mi je citati kakav odnos imate, koliko napredujete. Iz svake tvoje rijeci izvire ljubav, iz svake recenice beskrajna zelja, volja i upornost. Nema sanse da vas dvije ne uspijete, da vam ista stane na put. Rijetko me neka osoba motivira i nadahnjuje, ali vas dvije i vas odnos cinite upravo to. Bas ste sretne sto imate jedna drugu.

[Imge]

ronin
tako te lijepo citati

[ronin]

JU HU!

Danas me malena-zatražila jesti!

Ne riječima,no došla je po mene u sobu,uzela me za ruku,odvela do kuhinje gdje se na šparetu krčkao ručak,pogledala me u oči i počela mljackati 5-6 puta ustima,tako ona sugerira da hoće papati.

ovo je velik korak za nas,presretna sam.
e da,i sama se hrani sa žlicom.

pitanje je tjedna kad će progovoriti.ona još ne razumije da riječ-simbol može zamijeniti mljackanje,a kad to skuži....nebo joj je granica.

[suzaks]

Ronin napisa

Dok su se vršnjakinje igrale s kanticama i lopaticama u pješčaniku,ona je slagala malene kamenčiće na jedan panj,sama,sto puta po kamen i nazad-ne znam kako joj ne dosadi-a onda je jednoj curici uzela grabljice i s njima lovila vjetar,kliktajući i smijući se na sav glas kako to valjda samo dijete zna...da bi kasnije stala uz cvijeće koje je povijao taj isti vjetar i plesala zajedno u ritmu s njim.

Znam da je teško kad se uspoređuje, kad je drugačije, kad je izvan okvira....
I stvarno se , u bilo kakvim 'drugačijim' situacijama trudimo da se stvari izniveliraju i postanu u kolosijeku...
U svim životnim situacijama, a pogotovo ako se radi o vlastitoj djeci....

Ali, ovo , na koji način , Ronin, tvoje dijete doživljala svijet - meni je to prekrasno! To sam i Eli tisuću puta napisala, a i poznajem veliki broj djece u vlastitoj okolini - koja su drugačija!
I ta dubina koja izbija iz njezinog poimanja igre, svijeta, njene emocionalne dubine - to je predivan , predivan svijet, koji je drugačiji, ali poseban baš zbog izuzetne dubine!
Loviti vjetar grabljama - to može netko - tko vidi svijet prirode očima drugačijim od materijalnog poimanja svijeta, netko tko vidi oblike, boje i svijet drugačije od uobičajenog....i hvala bogu da još ima djece, odraslih 'drugačijih' koji svjedoče svijet onkraj uobičajenog...

I u svemu , vjerujem, da ćete uspjeti uspostaviti balans između njenog i ovog svijeta - da ovaj svijet dobije nešto od njenog , a da istovremneo ne popije svu tu njenu bogatu unutrašnjost!
Čini mi se, po svemu o čemu pišeš, i na koji način radite, da ste doista na najboljem putu!

[suzaks]

Mala princeza je prekrasna!

[Diami]

Ja nemam nikakvog iskustva niti savjeta, samo bih htjela napisati da mi je ova vaša priča na neki način dan učinila posebnim - koliko me u nekom trenutku rastužilo, toliko me prekonekoliko detalja iz tvoje priče Ronin stvarno fascinira, razveseli i nekako ostavlja dojam - da ćete vi biti dobro. I podsjetilo me kako neke stvari možemo doživljavati ovako ili onako ako sami tako izaberemo.

Ovaj detalj me se posebno dojmio:

hvala na koplimentima za damicu
ali ona...ja to ne mogu opisati kako se ona odnosi prema meni,pogotovo zadnja dva mjeseca.toliki osmijesi,toliko traženje blizine,hvatanje ruke,zagrljaji,čak me naučila cmakati.

i to učini u situaciji kad ne očekujem njen izljev ljubavi...

I iako to možda nema veze sa stvarnošću, prvo što mi je palo na pamet onako spontano - nije li to (približno) period od kada intenzivnije radite - i nije li ona možda osjetila nekako da si joj se približila u njenom svijetu - kao da je bolje razumiješ i ona to na taj način pokazuje.

Želim vam puno uspjeha i napretka i dalje!

[ronin]

se ona odnosi prema meni,pogotovo zadnja dva mjeseca.toliki osmijesi,toliko traženje blizine,hvatanje ruke,zagrljaji,čak me naučila cmakati.


I iako to možda nema veze sa stvarnošću, prvo što mi je palo na pamet onako spontano - nije li to (približno) period od kada intenzivnije radite - i nije li ona možda osjetila nekako da si joj se približila u njenom svijetu - kao da je bolje razumiješ i ona to na taj način pokazuje.

ovo se i ja često pitam.

znala sam razmišljati...da smo naprosto zažmirili na problem,zameli ga pod tepih i odlučili se time baviti kasnije...bi li ona postigla ovakve pomake?

da li su oni uvjetovani intenzivnim radom i Floor time-om,ili čistom biologijom...njenim razvojem i specifičnim ritmom koji ona slijedi...ne znam.

znam samo da odmoći nije moglo...no kad se sjetim kakva je bila...zatvorena totalno u svoju ljušturu,gluha,nikako se nije odazivala,nikoga nije vidjela....ne smijem se ni sjetiti njenog razdoblja kad je imala 20 mjeseci

sad ta ista djevojčica pokazuje svoju volju,vodi me do nečega što želi,čak štoviše,uzima moju ruku i stavlja je na predmet koji želi da JA uzmem i dam joj.ako želi ići van,vodi me pred vrata.ako želi jesti i piti,vodi me u kuhinju.ako želi na balkon,vodi me na balkonska vrata.
počela je pjevati jučer je cijelo popodne pjevušila uvodnu melodiju iz Fifi:Pipiiiii...čak pogodi i ton!

koliko god da sam obećala sebi da se neću nadati u smislu nerealnih očekivanja koja me mogu razočarati,osjećam:spremna je.

nije daleko od nas dan kad će nešto zatražiti-govorom.

[LiKmama]

Vjerujem da nije.

[Diami]

Držimo vam fige!

[Brza]

Hajde još malo vašeg napredovanja svima pruža sreću.

[ronin]

hvala mmar

eto,malo smo uzbuđeni jer sutra krećemo u vrtić.zbilja se nadam da će to funkcionirati.
već sama činjenica da mijenjamo njenu kućnu rutinu(koja joj je užasno važna,i koja je smiruje)mi pomalo izaziva zabrinutost,kako će to sve skupa izgledati..ne znam)

s jedne strane,imam osjećaj da će se znati zaigrati,voli igračke,slikovnice,muziku,crtić....sve je to zainteresira duže i potpunije nego je bio slučaj kod braće,no u onim trenucima kad nije zaokupljena s nečim je...nemoguća,evo nemam druge riječi
tada je stalno u pokretu,stalno bi se penjala,neki dan je skoro srušila LCD televizor jer se krenula penjati na regal,popela bi se na kuhinjski stol u 2 sekunde dok okrenem glavu,prolila bi po sebi sve što joj u šalicama i čašama bude na dohvat ruke(zbilja strepim kako će to izgledati s vrtićkim zdjelicama )
još mi je kuća i odmor naspram onoga kad krenemo van...zuji i trči kao muha bez glave...stalno je treba paziti i skrušeno priznajem da mi treba par sati dnevno da..predahnem.

nisam se javljala neko vrijeme jer nema što novoga za napisati.malo sam tužna jer nam je govor skroz nestao.
no,proporcionalno tome,razumijevanje je poraslo,razumije dosta svakodnevnih rečenica,pokazuje svoju volju,razlikuje dijelove tijela,to su napretci u nekoliko mjeseci koji su zbilja očiti.

također,imamo dosta problema s ljuljanjem u posljednje vrijeme...baš se intenziviralo.kad je vozim u kolicima,non stop se ljulja.kad kod kuće sjedne na kauč,počne se ljuljati i to bi trajalo unedogled dok je ne prekinem.

do desetog mjeseca i rada u Kabinetu na ERF-u,gdje je naručena,raditi ćemo s jednom logopedicom kod nas jedanput tjedno.

[mamashnita od noje]

ronin, moj sad ima 5 godina i skruseno priznajem da mi ne treba samo nekoliko sati odmora dnevno, vec nekoliko dana odmora tjedno , ali vjeruj mi - biti ce neusporedivo lakse kada bude imala 3, 4, 5 .... godina nego sada. sigurno ce uvijek biti zivahna i rastrcana posvuda, ali sto bude starija to ce se ipak puno vise sama kontrolirati, manje ce zujati okolo kao muha bez glave i predstavljat ce manju opasnost za sebe i druge
sve te stereotipije (a ljuljanje jest stereotipija) samo preusmjeravaj na nesto drugo. nemoj naglo prekidati vec je bas prusmjeri. ali to vec znas, je l' da?
drzim fige za vrtic. vidimo se u zg

[Beppa Joseph]

Ronin ,
nema mi ništa ljepše nego čitati da je tvoja djevojčica odlučila pustiti vas u svoj svijet. Čini mi se da su takva djeca kao more, dok su ona zdrava kao šuma i livada. Na šume i livade smo naučili od malena i premda su prekrasne i uvijek se može nešto novo otkriti djeca-more su tajanstvena i kriju sve veću i veću dubinu, neobične i prekrasne stvari, neobična strujanja, valove i boje. Zapravo, nama neobična jer ne živimo u tom okruženju jer bolje poznajemo livade.

Malo sam zakomplicirala i možda su loše usporedbe, ali teško je usporedbe i raditi kad je riječ o djeci. Tako bliskima, a tako jedinstvenima.

Predivno mi je čitati o vašoj bliskosti, je li tako i s braćom, dolazi li i njima?

[ronin]

beppa predivno si to napisala...točno je tako.
braći dolazi u određenim situacijama,kad traži igru,pogotovo starijem.svaki puta kad neki od njih leži na krevetu ona se popne k njima,klekne i počne poskakivati i smijati se,čekati da je pokriju dekom ili da se oni počnu sakrivati,i počne se na sav glas smijati.

kad smo kod smijeha,puno se smije.smije se glasno i grleno,baš od srca.često kad počne,ne može stati,pa na kraju svi završimo u smijehu,gledajući nju.
jedino me zabrinjava što se ponekad smije,intenzivno,a da ne možemo nikako skužiti-čemu

što se prekidanja stereotipija tiče,obično ih preusmjeravam nekom radnjom koju voli,pa zaboravi što je uopće radila,no ipak mi je to lakše učiniti kad je doma na kauču ili podu,nego kad je u kolicima...recimo,jučer sam bila u knjižnici,ona sa mnom,nemam u rukama baš ništa s čim bi joj mogla odvratiti pažnju,a ona se ljuljala toliko snažno da sam pomislila da će se zbilja udariti zatiljkom.u takvim sitaucijama jedino mi preostaje pokrenuti kolica u cik cak,to je zabavlja,pa prestane

[elizabeta]

tvojoj princezi
i da, bit će s godinama manje živahna.
iako i moja (sa svojih 8) ima faze hiperaktivnosti i ludog smijeha, te nesanicu kad je puni mjesec....Ustvari ju s godinama sve više stvari zanima, i tad je dugo koncentrirana na ono čime se bavi ...

braći dolazi u određenim situacijama,kad traži igru,pogotovo starijem.svaki puta kad neki od njih leži na krevetu ona se popne k njima,klekne i počne poskakivati i smijati se,čekati da je pokriju dekom ili da se oni počnu sakrivati,i počne se na sav glas smijati.

ovo moj sin radi i dan danas (sa 12 godina)
sinoć je zaboravio i na stereotipije i na svoj svijet čak nekih sat-dva...Brat ga je pokušao unijeti u igru dinosaura koji kao imaju neke moći i onda kretnjama izražavaju određenu moć...I jako mu se dopalo, toliko da je i sam inicirao igru određenim specifičnim pokretima ruku ili nogu (baš je imitirao te pokrete koje ga je brat naučio) I pritom se smijao slatko, imao izvrstan kontakt očima, i iz zahvalnosti i sreće grlio brata što mu posvećuje toliko pažnje....

I baš nakon toga je bio dr. House, ona izvrsna epizoda s autističnim dječakom s kojim House uspije postić komunikaciju...

[Imge]

ronin, volim kad se malo javis
tvojoj djevojcici

[kljucic]

Ronin za malu princezu

[ronin]

evo iza nas je dva tjedna vrtića

bilo je-pa,svakako.

prvih dana je bila totalno istraumatizirana i s tih sat-dva koliko je prvi tjedan u vrtiću provodila vremena.
bio je to atak na sva njena osjetila.(što sam i pretpostavljala da će tako biti,s obzirom na ispade vrištanja koje smo imali na posljednja dva rođendana).
dakle,sve-novi prostor,deset nepoznatih kllinaca u nepoznatom prostoru,dvije nepoznate tete,kakofonija glasova i plača...ja sam iskreno mislila sve poslati k vragu i reći:nije to za nju.ne može to ona.mučim je.ne radim joj dobro.

doslovce je neutješno plakala od trenutka kad bismo se približile zgradi vrtića(ma što zgradi,kad bih izbila s autom na glavnu cestu prije skretanja za Baldekin počela bi,i tada sam uvidjela koliko mala ustvari kuži ),pa sve do trenutka kad bih došla po nju.

kad bi se tete pokušale približiti ,doslovce bi doživljavala živčani slom.nije im dozvolila da je pipnu,gurala bi ih od sebe,vrištala,plakala bez prestanka,pokušavala pobjeći iz sobe,ma užas,užas!!!

kad sam,nekih 7 dana od polaska i istog tolikog neprestanog plakanja,zbilja mislila odustati,nju je-prebacilo.

stvarno,nemam bolji izraz od tog.iz čista mira,ona je odlučila prestati plakati,igrati se tamo s igračkama,dozvoliti tetama da joj se približe.
taj dan kad sam došla po nju zbilja sam se šokirala,našavši je udubljenu u slaganje legića.tete su me krišom sakrile da je malo promatram,pokazale mi desetak slika s fotića -prikaza gospodične u raznoraznim aktivnostima tog dana-a bez ijedne suze-igranje,promatranje druge djece,papanje za stolom.

nisam mogla vjerovati,koja promjena!i tako,iz čista mira,ona je tamo postala dijete kakvo je i doma,zaigrano i radosno.čak se još ne usudim veseliti.

ona se s drugom djecom ne igra,ali ih zna promatrati.
igra se sama.
dozvoljava tetama da je grle i ljube.
ne odaziva im se na ime-još uvijek ih ignorira.to u principu radi svima,osim meni.manje-više.
sluša tete.znači,ne diže se sa stolice kad se jede i kad joj kažu da čeka,uzima predmet iz njihove ruke kad joj nešto nude.dozvoljava im da je nahrane,iako više voli jesti sama(što kod juhe prilično veselo izgleda,jel )

također,tete znaju sve.posvećuju joj maksimalnu pažnju i vidim da joj pristupaju baš kako treba.
u desetom,najkasnije jedanaestom mjesecu,nakon nalaza Kabineta s ERF-a i nalaza prof Divčić iz Vinogradske,čije mišljenje također planiram zatražiti zbog njenog iskustva u radu s autističnom djecom,njena će dijagnoza biti definirana.
ja sam već 99 posto sigurna da se radi o autizmu.

kad dobijemo nalaze,idemo na komisiju.ona JEST dijete s posebnim potrebama,ja sam to s mirom prihvatila i ta činjenica nije više mač nad glavom i grč u želucu,već realno stanje u mom životu i životu moje obitelji.
imam dva krasna dječaka i najposebniju princezu na svijetu.

ta me djevojčica natjerala da učim roditeljstvo ispočetka,da obrnem neke svoje nazore naopačke,da se oslobodim vlastite taštine i samoispunjenja kroz uspjehe i napretke svoje djece.

kad sam sprala sa sebe sve slojeve vlastite oholosti,mogla sam početi biti mama kakvu to dijete zaslužuje imati.

kad sam prestala osjećati žarke ubode zavisti i bola kad bih gledala njene vršnjake,znala sam da sam dobila bitku s vlastitim predrasudama o tome KAKO bi život moj i moje djece trebao izgledati.tada je sve postalo toliko jednostavnije.

kad sam se počela manje kinjiti i izjedati onime što ona NE RADI,počela sam istinski uživati u onome što ona RADI.

a vjerujte mi,njen je najvažniji posao da svojoj mami svakoga dana ispuni srce s tolikom radošću i ljubavi.u tome je nenadmašna

u međuvremenu,radimo.skinula sam s interneta skriptu ABA programa,i polako joj povećavam koncentraciju sjedenjem za stolićem i međusobnom interakcijom....imitacijom,PECS(uspjeh-pet od pet sličica prepozna bez greške.

također,njena je vrtićka teta prošla edukaciju za djecu s posebim potrebama,i također me tražila tu skriptu da i ona tako radi s njom.samo mi ju je nebo poslalo.

eto.tako mi trenutačno provodimo svoje dane.konačno istinski i potpuno uživam u tom divnom djetetu.

[eli]

i od mene maloj velikoj ljepotici

malena je ona, mnoga djeca te dobi se još ne znaju igrati zajedno. no ako promatra djecu, sluša jedva poznate kada joj se direktno obrate, hoće jesti sama, usudila bi se reći da nije autizam. jesu neke pp, ali imaš razloga za optimizam.

i na krasne ste tete naišili.

hrabro naprijed.

[corazon]

ronin tako mi je drago što je prihvatila vrtić i što ima tako dobre tete koje žele učiti

i svaka čast tebi, zaista joj daješ maksimum svega a najviše ljubavi
ljubi svoju princezu

[ronin]

ustvari,nije mi više ni bitno kojim će nazivom biti imenovana njena dijagnoza...ona je ipak,mrtvo slovo na papiru.

želim samo što prije okončati ovaj proces putovanja od specijaliste do specijaliste,i u miru se posvetiti radu s njom.ionako mislim prvenstveno osluškivati njen ritam i njene potrebe,a kako se točno to bude zvalo-nebitno je.

prije nekog vremena našla sam ovaj tekst-isitnski me ganuo-mogla sam ga i ja napisati koliko odražava moje osjećaje -isprintala sam ga i nalijepila ga da ga vidim svaki dan,da me svakog dana iznova inspirira svojom istinitošću:

Zapravo je genijalna...nitko me u životu nije vise obradovao kao ona...redovno mi bere ruzmarin...slusamo klasike bez i jedne rijeci...a ironija,ma che poezija...uocavanje oblika...masta beskrajna...tek sam tad uvidjela svoju ogranicenost...a zvukovi...Boze,dodje mi da placem...pa tek sam ih tad prvi put cula...i zvonik crkve,i sum lisca...ali i stola i zemlje(neznam kakav..ali to je bio zvuk!)...a onda sam ugledala i galeba i grlicu...i njihov let po nebu..vidjela sam da oblaci stoje,da se krecu...sto je FANTASTICNO!...Dobila sam mir.tisinu...miris zivota(ali i DVD-a)...Boje vise nisu iste crvena je kao krv,jaka,intezivna....a zuta kao Sunce...A plava,ta plava,plava...opcinjenost...izgleda mi sada kao boja mudrosti...narancasta je postala energija...sve sto sam do sada citala,teoretski shvacala...izaslo je iz mene kao nesto iskonski sto postoji u meni vec stolijecima...

To mi je moje dijete dalo....SAVRSENO upravo takvo kakvo je...

[eli]

[quote]želim samo što prije okončati ovaj proces putovanja od specijaliste do specijaliste[/quote
pomiri se sa takvim hodočašćima. cura će napredovati, mijenjati se, a tako i trebati nove procjene, upute za rad...

[Beppa Joseph]

Kakva promjena u vrtiću. Nevjerojatno mi je to čitati.

Predivno je što su tete također bile strpljive i izdržale tako žestok period adaptacije. A ako je ovako nakon dva tjedna, što će biti za mjesec dana i godinu

Tvoja pisanja o majčinstvu me posebno vesele. Duboko u sebi ja osjećam velik strah od posvajanja nešto starijeg djeteta i svega što to donosi, iako sam spremna na taj rizik. Ali, isto tako, ako jednom i ostanem trudna, postoji i taj crvić "hoće li biti sve u redu" i mogu li ja to. Čitajući tvoja razmišljanja upoznajem što stvarno znači biti majka

Ova tvoja tema je stvarno višestruko korisna i nama.
velika pusa tvojoj princezi, tebi i cijeloj tvojoj obitelji koja je junački prihvatila sasvim novu stvarnost.

[mamashnita od noje]

jako me veselite

[ZacKa]

Predivno pišeš, osjećajno, iz duše, rasplačeš me.

Pusa velikoj curki, odlična prilagodba u vrtiću, moj je plakao i nevoljko išao
u vrtić do 6g.

[danijela81]

ronin, lijepo te je čitati. drago mi je da se malena tako dobro snalazi u vrtiću i za takve tete

[Imge]

Predivno pišeš, osjećajno, iz duše, rasplačeš me.

i svaki put kad te citam ponosna sam sto sam mama . i kako je to nesto veliko i posebno.
i svaki put kad te citam pomislim koliko jos imam prostora za napredak...

poljubac malenoj