Radna terapija - Vaša iskustva

[juhu-juhu]

Evo ja sam iz Rijeke pa neznam nigdje da ima radni terapeut u zdravstvenom sustavu.Ima defektolog kod kojeg se doslovno čeka po godine dana ako ne i više ili ako dođeš na red to je čisto da ti pokažu kak da radiš a ne da on radi stvojim djetetom.O fizoterapiji neću ni govorit jer ono što mi imamo za svoju djecu je Bogu za plakat, što kaže jedna terapeutica kad je vidjela kako Slovenci rade da su oni za zatvorit odmah i da su svjetlosnim godinama iza njih.Ja se samo pitam doklećemo mi roditelji sve bolje stvari plaćati.Neželim reći da u sustavu nema dobrih kvalitetnih ljudi ali to je jako malo a naše potrebe su kudikamo veće.Mislim da su odlasci dva puta godišnje na Goljak i u neke toplice jednostavno malo, ali to je naš sustav.Trebamo se pomirit snekim stvarima i tražit koliko toliko nešto dobro za svoju djecu.Ja se toplo nadam da će se ulaskom u EU neke stvari rješit,naravno u našu korist.

[lulamae]

ja sam danas narucila adriana za dijagnostiku na erf-u..vezano za senzornu integraciju..idemo 15.11. ..jedva cekam da vidim sto ce reci..

[Futrola]

Ja imam jedno pitanje. Iz kojeg razloga roditelji dolaze na ERF kada senzorna integracija na ERFU-u nije isto što i terapija senzorne integracije na Goljaku ili Zelengaju? Nije ista niti po metodologiji rada niti po samoj paradigmi struke?

[Plava]

Ja imam jedno pitanje. Iz kojeg razloga roditelji dolaze na ERF kada senzorna integracija na ERFU-u nije isto što i terapija senzorne integracije na Goljaku ili Zelengaju? Nije ista niti po metodologiji rada niti po samoj paradigmi struke?

razlog je jednostavan...obzirom da večina nas nezna da postoji razlika, idemo tamo zato jer na Goljaku je nemožemo dobiti....a neznamo gdje bi još drugdje mogli probati...eto moj sin ima preporuku psihologa da je zadnji tren da probamo sa senzoričkom integracijom a mi ju nismo u mogućnosti ostvariti..žalosno je to...

[Futrola]

Ne znam koliko ste upućeni ali postoji stručno usavršavanje iz senzoričke integracije u dva obima. Prvo je namijenjeno stručnjacima koji se bave rehabilitacijom djece s teškoćama u razvoju odnosno radnim terapeutima. Nešto drugačija edukacija koja nije toliko metodologijski razrađena (kao što je za radne terapeute) namjenjena je ostalim stručnjacima koji se bave odgojem, obrazovanjem i rehabilitacijom djece s teškoćama u razvoju odnosno defektolozima, psiholozima, odgojiteljima i učiteljima. Nisu isti certifikati unutar ove dvije podjele, a samim time se metodologijski i u duhu struke terapija senzoričke integracije između ovih profesija međusobno razlikuje.
Ako su Vas poslali na ERF odnosno nisu na Goljak ili Zelengaj (gdje radni terapeuti provode senzoričku integraciju), onda valjda za to postoji razlog. Samo pitam...

[lulamae]

mene nitko nigdje nije poslao nego sam ja sama napokon dosla do toga da moje dijete vjerojatno (ne znam sigurno jer nisam strucnjak) ima problema sa senzornom integracijom..gledajuci iz dana u dan njegovo ponasanje vezano za neke stvari do danas nisam znala da to zaparavo ima veze sa senzornom integracijom..a kako to kod nas obicno biva, da mi moramo prvo diplomirati medicinu i defektologiju da bi znali reci ljudima koji se bave nasom djecom sto zapravo njima je..tako sam i ja sad napokon shvatila i objedinila sve adrianove probleme u taj problem..jer sam do sad jednostavno mislila da je on tako malo drugaciji i da zato toliko voli pokretne stepenice i liftove i vlakove..a citajuci knjigu shvatila sam da je zapravo hiposenzitivan na pokret pa zato toliko trazi sve te stvari sto se krecu..naravno moze biti da sam ja totalno u krivu,zato i idemo na erf provjeriti i dobiti informacije kako dalje..
ja do sad iskreno nisam znala da uopce ima neka razlika izmedu erf-a i goljaka a kako se na goljaku ceka ohoho vremena, probala sam na erf-u..i kad saznam kako je bilo, podijelit cu iskustvo..samo zelim da nas napokon netko primi i pogleda i kaze ima li problema ili nema..

[IRENA]

Baš kako su Plava i lulamae napisale - idemo tamo gdje načujemo da treba ići. Pa onda gdje ima slobodnih ( razumnih) termina..
Možda da se struka sama malo angažira da se pokaže i prikaže - razlike ( mane i prednosti raznih metodologija - o paradigmama struke ne bih) ..
Meni je iznimno drago što nam se sinisa tu javio i sudjeluje - no dragi sinisa - ne može se teret odluke prebaciti samo i isključivo na roditelja koji bludi u bespuću metodologija i paradigmi - ima valjda neke profesionalne odgovornosti i na ..profesiji ?

[alexandra]

da, siniša, problem je u tome što manje više nikoga od nas roditelja nitko NIGDJE nije poslao. to je tuga jad i čemer našeg sustava. da ne govorim u tuđe ime, nego samo u svoje - apsolutno sve informacije, o terapijama, o ljudima koji znaju raditi, o svemu sam saznala ili ovdje ili preko prijatelja i poznanika. neke stvari sam otkrila u ajmo reć stručnoj literaturi pa tražila gdje bi to mogla realizirati. nijedan pedijatar, ni jedan socijalni radnik, nitko nas nikada nije nekamo uputio.

trenutno imamo "sreće" da s. ide u školu za djecu s pp. "sreće" zato jer unutar škole postoji senzorna terapija, senzorna soba, glazbena terapija, radna terapija i sve ostale terapije, da ne nabrajam.....
da je kojim slučajem išla u redovnu školu s asistentom ona ne bi imala gdje ići na dodatne terapije. ili, ako bi poneku, kažem poneku i pronašli, to bi bilo na kapaljku, nimalo dostatno intenzivnom višesatnom dnevnom tretmanu koji traži autistični spektar.

[Futrola]

...no dragi sinisa - ne može se teret odluke prebaciti samo i isključivo na roditelja koji bludi u bespuću metodologija i paradigmi - ima valjda neke profesionalne odgovornosti i na ..profesiji ?

Apsolutno. Slažem se s Vama. Ja ne krivim roditelje, dapače! Često sam na strani roditelja jer se ponekad sa sustavom teško boriti. Samo sam postavio pitanje jer sam svašta čuo od roditelja i medicinskih struka o birokratskoj i sličnoj proceduri provođenja takve terapije.
Ne znam koliko ste upućeni u struku radne terapije, ali struka (Komora i ostali) rade jako puno po pitanju angažmana, promocija itd. u zakonskim-mogućim okvirima.

[Futrola]

da, siniša, problem je u tome što manje više nikoga od nas roditelja nitko NIGDJE nije poslao. to je tuga jad i čemer našeg sustava. da ne govorim u tuđe ime, nego samo u svoje - apsolutno sve informacije, o terapijama, o ljudima koji znaju raditi, o svemu sam saznala ili ovdje ili preko prijatelja i poznanika. neke stvari sam otkrila u ajmo reć stručnoj literaturi pa tražila gdje bi to mogla realizirati. nijedan pedijatar, ni jedan socijalni radnik, nitko nas nikada nije nekamo uputio...

Nažalost, situacija je takva da zbilja jako puno ljudi iz zdravstvenog sustava ne zna što znači "senzorna" što znači "integracija" a kamoli terapija iste i potpuno Vas razumijem. Struka, doktori i drugi zdravstveni djelatnici koji znaju što je SI i terapija SI, šire spoznaje, rade na senzibilizaciji i promicanju iste među drugim zdravstvenim strukama i među roditeljima, ali još uvijek je to u povećoj magli (ukoliko se ne radi o specijaliziranim bolnicama: Goljak, Zelengaj....).

...trenutno imamo "sreće" da s. ide u školu za djecu s pp. "sreće" zato jer unutar škole postoji senzorna terapija, senzorna soba, glazbena terapija, radna terapija i sve ostale terapije, da ne nabrajam.....
da je kojim slučajem išla u redovnu školu s asistentom ona ne bi imala gdje ići na dodatne terapije. ili, ako bi poneku, kažem poneku i pronašli, to bi bilo na kapaljku, nimalo dostatno intenzivnom višesatnom dnevnom tretmanu koji traži autistični spektar.

Da, terapija SI za djecu s pervazivnim razvojnim poremećajima ne pronalazi baš veliki prostor za terapijski manevar izvan specijaliziranih škola/ustanova.... U Sloveniji i Italiji kao našim najbližim zemljama postoje radni terapeuti i u osnovnim i srednjim redovnim školama. Zapravo, terapeuti postoje svugdje u sutavu zdravstva i školstva. Možda kada uđemo u EU, možda naša Vlada uvidi takvu vrijednost. Do tada..... Razumijem Vas u potpunosti.

[alexandra]

nije problem samo kod pervazivnog....senzoričku (i korištenje senzorne sobe) trebaju i add i adhd i cerebralna i djeca s manjim problemima. za sve njih nema mjesta i nitko ne dobiva dovoljne količine/sate terapije. a jednako je i s ostalim terapijama.

kada je mom djetetu postavljena okvirna dijagnoza autizma i razvojne disfazije bilo mi je rečno da se javim u psihijatrijsku bolnicu u kukuljevićevoj. kad sam ih nazvala, umrli su od smijeha, jer to naravno s njima nema veze i rekli mi neka probam u klaićevoj. isto nisu bili sigurni gdje da me pošalju.

u zagrebu djeca koja nisu u specijaliziranoj ustanovi/školi nemaju gdje ići na glazbenu terapiju, likovnu terapiju, kinezi terapiju, psiho terapiju.....ni privatno, a kamoli na uputnicu. a njihove dijagnoze zahtjevaju to sve.

[nadicab]

gdje uopće dobiti RT u Zagrebu? Osim Goljaka, Vinogradske - mislim da tu popis staje

[alexandra]

staje.
i pretpostavljam da se radi o terapiji jednom tjedno i do viđenja.

[nadicab]

uuuuuuu, alex, ne pretjeruj, mislila si valjda 1x mjesečno

[alexandra]

ma da
pomislila sam na jednom tjedno, jer tolko imaju pravo na defektologa, al samo pola sata. i to do škole. poslije pa pa.

[Futrola]

nije problem samo kod pervazivnog....senzoričku (i korištenje senzorne sobe) trebaju i add i adhd i cerebralna i djeca s manjim problemima.

Da, naravno. Terapija je namijenjena za sve koji imaju potrebu za takvom vrstom terapije.

za sve njih nema mjesta i nitko ne dobiva dovoljne količine/sate terapije. a jednako je i s ostalim terapijama.

To je opterećenje sustava, ali kada Zakon/Vlada ne dozvoljava otvaranje novih radnih mjesta te širenje institucijskih odjela i slično, onda dolazi do ovoga što ste napisali. Ima jako puno djece kojima je potreban nekakav oblik terapije, a ima premalo institucija u kojima se ta određena terapija može i provoditi.

kada je mom djetetu postavljena okvirna dijagnoza autizma i razvojne disfazije bilo mi je rečno da se javim u psihijatrijsku bolnicu u kukuljevićevoj. kad sam ih nazvala, umrli su od smijeha, jer to naravno s njima nema veze i rekli mi neka probam u klaićevoj. isto nisu bili sigurni gdje da me pošalju.

Ne znam zašto se događa to "veslanje" roditelja i djece po bolnicama u kojima se konkretno terapija SI ne provodi ili bilo koja druga terapija. To samo govori o osobi koja Vas je tu uputila.

u zagrebu djeca koja nisu u specijaliziranoj ustanovi/školi nemaju gdje ići na glazbenu terapiju, likovnu terapiju, kinezi terapiju, psiho terapiju.....ni privatno, a kamoli na uputnicu. a njihove dijagnoze zahtjevaju to sve.

Mislim da se privatno uvijek može pronaći terapeuta. Samo pitanje je koliko će to terapeut naplatiti i koliko će dugo to roditelj moći financirati. Vratiti ću se opet na Italiju. Osbno sam imao prilike uvjeriti se da to vani zbilja postoji. U Italiji (a navodno i u Sloveniji) država plaća patronažne terapeute koji imaju svoje puno radne vrijeme, idu od kuće od kuće i provode terapiju (radni terapeuti, fizioterapeuti, pshilozi...). Kod nas takav sustav ne postoji i zato imamo ovakvu situaciju.

[Futrola]

gdje uopće dobiti RT u Zagrebu? Osim Goljaka, Vinogradske - mislim da tu popis staje

Ako govorimo o terapiji senzoričke integracije: Goljak i Zelengaj.
Naravno da radnih terapeuta ima i u drugim institucijama, odijelima, Udrugama....
Hvala bogu pa je zdravstvo i sutav počelo uviđati vrijednost, ulogu i potrebu radnih terapeuta u našem sustavu zdravstva.

[IRENA]

sinisa - složit ću se ( nevoljko - al ću se ipak složiti) da puno ljudi iz zdravstvene branše ne zna ili ne razumije..što znači senzorna ili što znači integracija ... moji pacijenti imaju "sreću" što ja znam iz osobnog iskustva .. ali i nemaju kad vide da im ja "kroz sustav" ( a senzibilizirana sam i osvještena do koske) ne mogu pomoći kroz taj isti sustav... mogu promicati i time samo sol na ranu utirati... Nema tu neke velke razlike izmedju mene "silom osvještene" i onih neosvještenih zdravstvenjaka ...
Možda je bolje da su u magli nego da im suvereno pričam kako je to u Italiji ili Skandinaviji a kako u RH ne mogu to ostvariti...

[alexandra]

siniša, ja iskreno vjerujem, dapače znam da postoje ljudi koji bi htjeli raditi i to kvalitetno s djecom s pp.

naša ljutnja, a koja je rezultat nemoći, a ne neke iskonske ljutnje usmjerena je isključivo prema sustavu/zdravstvu/ministarstvu(ima), a mislim da se i vi slažete ovdje sa svima nama da je svega premalo, ili ga uopće nema.

svi mi znamo kako je u italiji, americi, švedskoj, britaniji.....i zato se osjećamo još gore i bijednije, jer znamo da se može i znamo kako bi bilo našoj djeci da žive u tim zemljama. to su zemlje čvrstog kapitalizma, sve se plaća, zdrastvo je skupo, a terapije za djecu s pp su besplatne.

ovo što mislite da se privatno terapija uvijek može naći isto griješite, bar dijelom, koliko u zagrebu ima privatnih dječjih pishologa (1,2 eventualno3) i da smo sretni pa da svi roditelji i mogu isfinancirati, premalo ih je. glazbeni terapeut privatni? likovni? nisam čula.

[Futrola]

sinisa - složit ću se ( nevoljko - al ću se ipak složiti) da puno ljudi iz zdravstvene branše ne zna ili ne razumije..što znači senzorna ili što znači integracija ... moji pacijenti imaju "sreću" što ja znam iz osobnog iskustva .. ali i nemaju kad vide da im ja "kroz sustav" ( a senzibilizirana sam i osvještena do koske) ne mogu pomoći kroz taj isti sustav... mogu promicati i time samo sol na ranu utirati... Nema tu neke velke razlike izmedju mene "silom osvještene" i onih neosvještenih zdravstvenjaka ...

Oh, ima. Naravno da ima razlike. Senzorna se integracija u jednom manjem obimu može provoditi i doma, ali izuzevši taj dio kućnog provođenja terapije smatram da je SI i terapija SI dio jedne opće medicinske kulture i stvarno mi je smiješno zamisliti da doktori/specijalisti ne znaju što je to SI i onda šalju roditelje i djecu kao loptice od institucije do institucije i tako do u nedogled. I onda se dogodi da imamo roditelja koji poludi, uzme literaturu i počne čitati/istraživati te preko drugih kanala komunikacije dolazi do "terapeuta" i "terapeuta" i naravno da onda bivaju razočarani, jadni i nesretni te gube povjerenje u zdravstvo i cijeli sustav pružanja rehabilitacije. Meni je razumljiva roditeljska strana priče, ali nažalost na terapiju SI u instituciju se dolazi po preporuci liječnika i zato je meni nepojmljivo da barem nove generacije doktora/specijalista ne znaju niti što znači "senzorna" niti "integracija" a kamoli terapija senzorne integracije jer su upravo to ljudi koji će u instituciji uputiti roditelja odnosno dijete na terapiju. Ovdje je riječ o sustavu bazične ali i o tijeku doživotne edukacije zdravstvenih radnika. Zato postoji razlika između onih koji su osvješteni i onih koji to nisu. Postoje terapeuti i terapeuti i doktori i doktori.

Možda je bolje da su u magli nego da im suvereno pričam kako je to u Italiji ili Skandinaviji a kako u RH ne mogu to ostvariti...

Ne slažem se s Vama. Ostavljanje roditelja u "magli" i prešućivanje informacija o našim uslugama ovdje u Hrvatskoj te na kraju krajeva tih istih informacija u Italiji ili Sloveniji, mislim da nije u redu. Zašto? Zato što se u krajnjoj liniji upravo taj roditelj može okrenuti prema drugoj državi ako već tu istu uslugu ne može dobiti ovdje. Šutnjom i držanjem u magli ne pomaže se nikome. Dapače, samo se odmaže zdravstvenim strukama.
Slažem se samo da je pričanje o Italiji, Sloveniji ili Skandinaviji smiješno u ovom drugom kontekstu, jer roditelji koji trebaju pomoć odnosno njihova djeca, nalaze se ovdje u "Lijepoj Našoj". Ja sam samo spomenuo Italiju i Sloveniju radi diskusije i da se sazna da to ipak negdje postoji, da to nije nečija fantazija ili nešto treće. Iskreno se nadam da će se sustavi usluge i zadovoljstva u djece, njihovih roditelja i zdravstvenih djelatnika kod nas poboljšati. Želja mi je zapravo bila samo pokrenuti diskusiju da se vidi u čemu je zapravo problem (gledano s roditeljske strane).

...ovo što mislite da se privatno terapija uvijek može naći isto griješite, bar dijelom, koliko u zagrebu ima privatnih dječjih pishologa (1,2 eventualno3) i da smo sretni pa da svi roditelji i mogu isfinancirati, premalo ih je. glazbeni terapeut privatni? likovni? nisam čula.

Ne znam za psihologe niti defektologe. Znam za radne terapeute i fizioterapeute. A ne znam niti što mislite kada kažete "privatno". Mislite li na privatnu ordinaciju ili privatni dolazak doma? Otvoriti privatnu ordinaciju/instituciju u kontekstu radne terapije poprilično je nemoguće otvoriti kod nas. Privatni dolazak doma naravno da postoji.
Također, spominjete privatnog glazbenog/likovnog terapeuta. U Hrvatskoj je sustav educiranja izrazito čudno izveden, te je uz sve birokratske i ostale zavrzlame dodatno otežan daljnji tijek obrazovanja. Vani naravno nije tako.... U Hrvatskoj ima i glazbenih i likovnih terapeuta, ali također nije isto tražite li edukaciju ili rehabilitaciju za svoje dijete ili pak oboje.

[alexandra]

kad kažem privatno, mislim privatno legalno, ne na crno.
ne mislim da su svi dolasci doma (patronaže) na crno, ali do glazbenog, likovnog, ili nekog drugog terapeuta ne možete doći ni na crno ni na bijelo. privatnih defektoloških ordinacija (osim logopedskih, a i te su orjentirane pretežno na ispravak govora) nema.
radni terapeuti možda i rade negdje privatno, legalno, ja osobno ne znam gdje.
patronaže fizioterapeuta, hvala svemu, postoje, ali su isto nedostatne.
znači ponovo se za terapiju, zbog nedostatka privatnika, moramo okrenuti sustavu, a on je takav kakav je, da ne ponavljam.

zašto je poprilično nemoguće otvoriti privatnu ordinaciju za radnu terapiju?

[nadicab]

Naravno da radnih terapeuta ima i u drugim institucijama, odijelima, Udrugama....
Hvala bogu pa je zdravstvo i sutav počelo uviđati vrijednost, ulogu i potrebu radnih terapeuta u našem sustavu zdravstva.

mom djetetu je nužno potrebna RT, ali gdje da ju dobijemo? I ako ju i dobijemo, ja do sada nisam naletila na nekog RT koji zbilja zna kako raditi s djtetom koji ima teški oblik CP (ne spominjem slabovidnost) - uglavnom nažalost, uopće ne obraćaju pažnju na posturu, na ispravne položaje djeteta ...
Ja znam da je moja udruga još dok je Hebrang bio ministar, tražila od sustava da RT bude patronažan oblik terapije kao i fizioterapija. Nikada nismo dobili odgovor na taj zahtjev
Ne znam gdje je to sustav prepoznao značenje RT, a ona je jako nužna.
I nažalost, moram napomenuti da ni RT ni Komoru nigdje ne vidim/čujem, što će reći da ipak nije dovoljno se proširila, možda je ostala u uskim okvirima struke?

[Futrola]

..zašto je poprilično nemoguće otvoriti privatnu ordinaciju za radnu terapiju?

Zašto? Pa realna je situacija već duži niz godina ovakva:
Osoba A upiše studij radne terapije te ga završi i odradi pripravnički staž. Želi se dalje obrazovati odnosno specijalizirati u određenom smjeru. Pod 1) specijalizacija je izrazito skupa i pod 2) jako se rijetko provodi sustavno kod nas a pod 3) još rjeđe bolnice tako nešto plačaju. Zato se mnogi terapeuti okrenu prema inozemstvu, odrade specijalizaciju, tamo se zaposle i ostanu najčešće tamo do kraja. Ukoliko se netko i vrati u Hrvatsku ili da je ovdje u Hrvatskoj završio specijalizaciju, potrebno mu je dosta godina radnoga iskustva unutar tog područja da bi uopće mogao otvoriti nešto privatno, a posao koji će vam omogućiti da steknete to radno iskustvo nakon specijalizacije gotovo je još teže, zapravo gotovo nemoguće dobiti. No hipotetski: Ukoliko i imate specijalizciju i dugogodišnje radno iskustvo iza sebe u tom odabranom području te ipak želite otvoriti nešto privatno ovdje kod nas, potrebno je jako puno novaca koji će se istopiti u sustavu naše birokracije i pronalasku prostora u trenu, a i pitanje je hoćete li "to nešto" što želite provoditi u zdravstvenom sistemu i moći otvoriti. Ukoliko nekim čudom netko sam i uspije otvoriti nešto privatno, najvjerojatnije će ubrzo i propasti (tako slika sustava današnjice govori a to ne obećava nikome). To je jedan od razloga zašto ljudi kada odu u inozemstvo na staž, specijalizaciju i/ili posao tamo najčešće i ostanu.
Kada vam vlastiti sustav ne dozvoljava da unutar svoje države funkcionirate normalno unatoč naobrazbi koju imate i želji za otvaranjem i pokretanjem nečega novoga, a imate uz to još i ogromne aspiracije koje se rijetko nailaze kod pojedinaca, onda nije niti čudno zašto se mladi mozgovi više ne vraćaju u Hrvatsku.

...Ne znam gdje je to sustav prepoznao značenje RT, a ona je jako nužna.
I nažalost, moram napomenuti da ni RT ni Komoru nigdje ne vidim/čujem, što će reći da ipak nije dovoljno se proširila, možda je ostala u uskim okvirima struke?

Otvaraju se sve više i više nova radna mjesta za radne terapeute i to ne samo u bolnicama već i u socijali tj. Udrugama itd..
Hrvatska Komora radnih terapeuta (http://www.hkzr.hr) osnovana je ove godine prije nekoliko mjeseci. Još je to sve u povojima ali s obzirom na period početka, stvari se odvijaju brzo i kvalitetno.

[alexandra]

hvala na objašnjenju.
znači, slažemo se u jednom, da sustav ne valja, ni za davatelje ni za korisnike usluga
ali ovo što piše gore, upravo potvrđuje ono što pišemo cijelo vrijeme, da terapeuta, uključujući tu i radne, nema. i da je doći do njega kroz sustav praktički nemoguće.
tako da roditeljima malo znači da znaju ama baš sve finese o radnoj, senzonoj i drugim terapijama, kada do njih ne mogu doći.

p.s.
jedino što nisam sigurna da bi takav posao a priori propao (govorim o privatnim terapijskim ordinacijama) jer je poznato da ljudi daju zadnju kunu za terapije svoje djece. a ono malo privatnika za koje ja znam, ne da nije propalo, nego im posao cvjeta. da, i oni su se upustili u rizik ogromnih kredita, školovali se i kod nas i vani, izborili se sa birokracijom i nisu propali.

[Futrola]

...p.s.jedino što nisam sigurna da bi takav posao a priori propao (govorim o privatnim terapijskim ordinacijama) jer je poznato da ljudi daju zadnju kunu za terapije svoje djece. a ono malo privatnika za koje ja znam, ne da nije propalo, nego im posao cvjeta. da, i oni su se upustili u rizik ogromnih kredita, školovali se i kod nas i vani, izborili se sa birokracijom i nisu propali.

Ima terapeuta i terapeuta. Nemaju svi iste aspiracije i kriterije/očekivanja za posao. Konkretno ja u Hrvatskoj ne poznam niti jednog radnog terapeuta koji je otvorio privatnu ordinaciju nakon specijalizacije. Defektologe, psihologe i fizioterapeute znam, ali radne terapeute ne.

[nadicab]

hvala na info
Ali, i dalje stoji da ja za svoje dijete ne mogu dobiti RT osim ako nisam u nekoj udruzi koja to pruža, a ako i jesam, bit ću sretna ako dijete dobije 1x tjedno jer vjerujem da je velika navala na RT.
RT postoje po ustanovama soc. skrbi na koje i opet moje dijete nema pravo jer nije uključeno u taj Centar ...
I opet dolazimo do zaključka da je moje dijete kažnjeno što sam brigu o njegovoj habilitaciji preuzela ja i moja obitelj i što sve sami guramo; da smo ga ostavili u sustavu gdje po dijagnozama prirpada (Goljak), tamo bi imao pod normalnim RT (i ostale terapije).
Tko mi kriv što sam izabrala teži put

[Mammamia]

mom djetetu je nužno potrebna RT, ali gdje da ju dobijemo? I ako ju i dobijemo, ja do sada nisam naletila na nekog RT koji zbilja zna kako raditi s djtetom koji ima teški oblik CP (ne spominjem slabovidnost) - uglavnom nažalost, uopće ne obraćaju pažnju na posturu, na ispravne položaje djeteta ...

Uh, znam. Nije da oni ne bi, nego ih ne educiraju kako. Bar po nekom mom skromnom iskustvu. Znam da su svi radni terapeuti na Zelengaju koji su radili s Mardži uvijek rado prihvaćali moje primjedbe ili napomene vezane uz to, a bukvalno me spasilo kad smo dobili terapeuticu koja je išla na bobath za radne terapeute (što je naravno uglavnom platila iz svog džepa i nešto sitno donacija) i radi s njom na valjku i baš pazi na sve. Naučila sam puno toga od nje o tome kako da odradimo tu radnu na kvalitetan način. Muči me samo taj njihov sistem rotacije, tj. da terapeute premještaju po odjelima. Mislim da nas idući put već neće tamo dočekati, a onda treba 2 godine da je vrate. Ako je uopće vrate tamo.
Sad ću malo tj. prebacujem se malo na patronažnu FT- šefica naše terapeutice bi uporno svu djecu "odrađivala" na jednom mjestu i već nam je spominjala da bismo mogli M. voditi u neki centar "Sunce" za kojeg sam ja od njih čula prvi put, nešto relativno novo. U principu nekakav dnevni boravak ne samo za djecu nego i za ostale koji inače nemaju gdje dobiti takvo nešto (nisu primljeni u školu ili su je već završili). Tu je s njima neka njegovateljica, imaju neke aktivnosti, dolazi im defektolog (ne znam koliko često, ali sigurno ne prečesto) i fizioterapeut. I to je sve. Moj odgovor je bio da M. ide u vrtić i da sam patronažu tražila baš zato da je ne moram voditi još negdje, jer nam je to previše. Šefica na to odgovorila da je prebacim iz Latice u Sunce. Nema teorije! Iz Latice gdje joj skupinu vodi defektologica, ima još dodatno individualno defektologa, logopeda, psihologa i fizikalnu, a rade ina uvođenju senzorike, plus toga odrade vrtićki program, vode ih na predstave i svašta da je prebacim tamo gdje pola toga ne bi imala samo zato što je njoj lakše tako organizirati svoje terapeute??? Naravno, ovo nam je sve poručila preko terapeutice. Sad se spremam otići osobno do nje i na lijep način objasniti zašto to nije prihvatrjivo. Valjda će žena shvatiti. Sve je pokušavam pravdati time što nije dobro informirana... Vidjet ćemo...

[nadicab]

zna se gdje se odrađuje patronažna FT - u kući pacijenta. Eventualno prema dogovoru - u vrtić ili školu.
MIslim, to je kao da bi (kada bih imala pravo na to) netko dolazio na moje radno mjesto da me izvježba

[IRENA]

Nema tu neke velke razlike izmedju mene "silom osvještene" i onih neosvještenih zdravstvenjaka ...
Možda je bolje da su u magli nego da im suvereno pričam kako je to u Italiji ili Skandinaviji a kako u RH ne mogu to ostvariti...

Kvotati ću sama sebe - ne zato što sam ohola već da se nadovežem na ovo što sam prethodno napisala:
spustiti ću obrazloženje na svoju prizemnu medicinarsku razinu ( upravo primjerenu jednoj obiteljskoj liječnici koja radi za populaciju koja je udaljena od Vžd, Zgb i nrp Koprivnice nekih 30 ak km a tek od Italije… ), koja je siromašna i koja relativno rijetko koristi Internet .
Zašto sam napisala da nema neke velike razlike izmedju mene koja kao znam i onih koji ne znaju – nema razlike u rezultatu – rezultatu prema konkretnom djetetu – moja osvještenost imala bi koristi kad bi pomogla da to konkretno dijete kroz sustav ( jer nema drugih opcija – nema se love za privatne terapeute čak da ih i ima dovoljno) dobije što mu je potrebno. A to je redovita, kvalitetna i kontinuirana habilitacija.
I da uz to ne dolazi u obzir izmještanje djeteta iz obitelji u ustanovu.
Najlakše mi je napisati uputnicu – odabrati šifru djelatnosti i uvaliti tu uputnicu u ruke majci pa nek se gomba gdje i kako . Okay, to neću tako učiniti – pokušati ću joj iznaći gdje i kako . Al što ako tog gdje i kako – nema?
Sjesti s tom majkom i gorko zaplakati i pri tome joj reći da ne brine jer evo sad će se čuda dogoditi jer je osnovana Komora RT… Pohvalno za budućnost.. ali ja to dijete ( i tu obitelj – jer svi su oni moji) trebam rješavati DANAS i SADA.
I opet kad gledam iz svoje prizemne medicinarske pozicije – dijagnosticiranje nečeg čemu trenutno nemam za ponuditi „lijeka“ jest zapravo i neetično – jer nemam što ponuditi kao zamjenu – osim ramena za plakanje.

[Plava]

a još najgore od svega je da neki ne želi ponuditi niti rame za plakanje....