OKVIR ZA NACRT NOVOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI

[bosancero]

Osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njegovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

Beskućnik je osoba koja nema svoj dom ni registrirano mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja te je privremeno smještena u prihvatilištu, ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za ljudsko stanovanje.

Osnovne životne potrebe obuhvaćaju prehranu, smještaj, pomoć u nabavi odjeće i drugih stvari za osobne potrebe, njegu tijela, kućanske potrepštine, grijanje, brigu o zdravlju i svakodnevne osobne potrebe, kao što su društveni odnosi i sudjelovanje u kulturnom životu. Kod djece i mladih prosječni troškovi života obuhvaćaju i posebne potrebe koje prvenstveno proizlaze iz njihova razvoja i odrastanja te odgoja i obrazovanja.

Zadovoljavajući stambeni prostor je stan ili kuća veličine 35 m² korisne površine za jednu osobu, uvećana za 10 m2 za svaku daljnju osobu, s mogućim odstupanjem do 10 m² više.

Na području županije, odnosno Grada Zagreba, osniva se Savjet za socijalnu skrb.
Savjet za socijalnu skrb sudjeluje u izradi socijalnog plana na području županije, odnosno Grada Zagreba i jedinica lokalne samouprave, te sudjeluje u nadzoru njegove provedbe.
Broj članova Savjeta određuje se statutom županije, odnosno Grada Zagreba, a čine ga predstavnici centara za socijalnu skrb i obiteljskih centara, domova socijalne skrbi, lokalne samouprave, strukovnih udruga, udruga koje pružaju usluge u djelatnosti socijalne skrbi, te predstavnici drugih socijalnih partnera.

b) Financiranje

Djelatnost socijalne skrbi financira se iz proračuna područne (regionalne) i lokalne samouprave.
Republika Hrvatska putem fonda izravnanja osigurava nedostajuća sredstva u proračunu jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave za financiranje djelatnosti na tom području.
Sredstva za financiranje djelatnosti socijalne skrbi osiguravaju se i sudjelovanjem korisnika u plaćanju troškova za pružene usluge u skladu sa Zakonom, te donacijama i iz drugih zakonom dopuštenih izvora.

III. PRAVA I OBLICI SOCIJALNE SKRBI

Prava i oblike pružanja usluga socijalne skrbi predlaže se sistematizirati u dva dijela:

1.) NOVČANE I DRUGE POMOĆI
2.) USLUGE SOCIJALNE SKRBI






1.) NOVČANE I DRUGE POMOĆI

A/ Način određivanja osnovice ili standardne naknade u sustavu socijalne skrbi

Osnovica temeljem koje se utvrđuju novčane pomoći u sustavu socijalne skrbi iznosila bi:
a) jednu trećinu (33,33%) iznosa relativne linije siromaštva za samca (linija siromaštva uključuje novčani i naturalni dohodak) koju objavljuje Državni zavod za statistiku,
Iznos osnovice utvrđuje se temeljem linije siromaštva iz prethodne godine. Ministarstvo nadležno za socijalnu skrb objavljuje svake godine iznos osnovice u rujnu, s tim da se osnovica počinje primjenjivati od 1. siječnja naredne godine. Povećanje osnovice u narednoj godini u odnosu na proteklu može iznositi najviše 5%;

ili

b) određeni % proračunske osnovice utvrđene zakonom o izvršavanju državnog proračuna usklađene s porastom troškova života

B/ Neki od uvjeta i postupovnih odredbi za ostvarivanje novčane pomoći
• Predlaže se propisati tzv. vezani zahtjev koji se podnosi na propisanom obrascu i uz koji se prilažu dokazi o prihodima imovnom stanju - pisana izjava o prihodima i imovnom stanju, te pisana izjava podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegove obitelji o dopuštenju uvida u sve podatke o imovini i prihodima.
• Za točnost podataka podnositelj bi odgovarao materijalno i kazneno.
• Obvezati pravne osobe koje obavljaju poslove platnog prometa da na temelju navedene izjave podnositelja zahtjeva dopuste uvid u sve podatke o imovini i na traženje centra za socijalnu skrb omoguće uvid ili daju podatke o stanju na računima.

C/ Prihodi

Prihodi su sva financijska i materijalna sredstva koja samac ili obitelj ostvari po osnovi rada, mirovine, prihoda od imovine ili na neki drugi način.
• U prihode se ne uračunava:
- pomoć za podmirenje troškova stanovanja
- potpore zbog zbrinjavanja ratnih invalida i članova obitelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata
- doplatak za djecu i novčani primici za opremu novorođenog djeteta
- primici, pomoći i naknade osoba s invaliditetom, osim plaća i mirovina
- potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog elementarnih nepogoda,
- potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog ratnih događaja
- naknade koju obitelj prima kao udomiteljska obitelj
- naknade roditelju zbog njege djeteta s težim smetnjama
- primici koje fizičke osobe ostvaruju na osnovi darovanja pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe
- stipendije učenicima i studentima za redovito školovanje, do propisanog iznosa prema poreznom propisu
- potpore za slučaj smrti radnika, do visine utvrđene prema poreznom propisu
- potpore u slučaju smrti člana kućanstva radnika, do visine utvrđene prema poreznom propisu
- potpore zbog neprekidnog bolovanja radnika, u skladu s poreznim propisom
- dar djetetu do 15 godina starosti
- iznos prihoda koji na temelju propisa o obiteljskim odnosima mlt. član obitelji prima od obveznika uzdržavanja
- iznos koji na temelju propisa o obiteljskim odnosima član obitelji plaća za uzdržavanje osobe koja nije član te obitelji.

[bosancero]

Sad dolazi ono zanimljivo:


D/ Imovinski cenzus

• Prava iz sustava socijalne skrbi na novčane pomoći i potpore može ostvariti osoba ako ukupna vrijednost njegove imovine ili punoljetnog člana njegova kućanstva ne prelazi iznos od 60 minimalnih plaća utvrđenih u godini u kojoj je podnesen zahtjev.
• U imovinu u smislu novog Zakona smatra se sva iskoristiva imovina i to pokretnine, nekretnine, imovinska prava, iznos gotovinskih sredstava u domaćoj i stranoj valuti, štednja, odnosno novčana sredstva na osobnim računima ili štednim knjižicama, darovi, vrijednosni papiri, dionice, udjeli u kapitalu i ostala imovina u tuzemstvu i inozemstvu, podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegova kućanstva.
• Pod imovinom se ne bi smatralo:
- osobno vozilo u vrijednosti manjoj od 20 iznosa osnovice za socijalna davanja (14.000 kn), te neovisno o vrijednosti vozila ako centar za socijalnu skrb utvrdi da se koristi za potrebe prijevoza člana obitelji korisnika inkluzivnog dodatka, više od troje djece, starije teško pokretne osobe, ili za zadovoljenje neke druge osnovne životne potrebe.
- stan, kuća ili drugi objekt koji služi za podmirenje osnovnih stambenih potreba korisnika i članova njegovog kućanstva. koji ne prelazi površinu zadovoljavajućeg stambenog prostora (stan ili kuća veličine 35 m² korisne površine za jednu osobu, uvećana za 10 m2 za svaku daljnju osobu s mogućim odstupanjem najviše do 10 m², te u tom smislu primjerena okućnica).
E) VRSTE NOVČANIH POMOĆI

Prijedlog sustava novčanih pomoći

Novčane (naturalne naknade) u postojećem sustavu skrbi Prijedlog novog sustava novčanih naknada
1. Stalna pomoć
2. Pomoć za stanovanje
3. Jednokratna pomoć
4. Doplataka za pomoć i njegu
5. Osobna invalidnina
6. Pomoć za korisnike stalnog smještaja (džeparac)
7. Naknada do zaposlenja
8. Naknada za roditelja njegovatelja
9. Financijska potpora studentima
10. Pravo na prehranu u pučkoj kuhinji i dostava hrane
11. Ogrjev
12. Refundiranje troškova prijevoza (radi školovanja ili osposobljavanja za samostalan rad) 1. Pomoć za uzdržavanje
2. Privremena pomoć u obliku zajma
3. Pomoć za stanovanje
4. Jednokratna pomoć
5. Inkluzivni dodatak
6. Naknada roditelju njegovatelju (obiteljskom njegovatelju)
7. Pomoć za osobne potrebe korisnika smještaja (džeparac)
8. Novčana potpora za obrazovanje (studentima kojima je prestao stalni smještaj, potpora učenicima u učeničkom domu, refundiranje troškova prijevoza radi školovanja ili osposobljavanja za samostalan rad i troškova za školske udžbenike)
9. Stalna pomoć za starije osobe
Promjene u sustavu novčanih naknada su sljedeće:
• spojen je doplatak za pomoć i njegu s osobnom invalidninom u novo pravo – inkluzivni dodatak
• pomoć u obliku ogrjeva spojena je s pomoć za stanovanje
• naknada do zaposlenja je prebačena u ingerenciju zavoda za zapošljavanje
• izdvojeno je posebno pravo pod nazivom novčana potpora za obrazovanje, koje objedinjava četiri dosadašnje novčane pomoći
• uvedeno je novo pravo na stalnu pomoć za starije osobe

[bosancero]

1. Pomoć za uzdržavanje (Privremena socijalna pomoć)

Privremena socijalna pomoć bila bi u pravilu samo za korisnika koji nema neophodnih sredstava za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba i koji je potpuno nesposoban za rad.
• Većina odredbi koje se tiču stalne pomoći ostale bi za socijalnu pomoć, osim odredbi koje se odnose na ekvivalentnu ljestvicu i preciziranje imovinskog i prihodovnog cenzusa. Posebno bi bile istaknute obveze nezaposlenih korisnika pomoći.

Najveća promjena koja se predlaže je da ova pomoć bude privremenog trajanja, uz brzo aktiviranje korisnika koji su nezaposleni a nisu potpuno nesposobni za rad.

1.1. Radne obveze i mogućnosti radne aktivacije za nezaposlene korisnike socijalne pomoći
• Nezaposlena osoba koja ima pravo na stalnu pomoć mora se registrirati u nadležnoj službi za zapošljavanje i za vrijeme primanja pomoći prihvatiti ponuđeno zaposlenje (uključujući ugovor o djelu ili autorski ugovor), kao i odgovarajući povremeni ili humanitarni i drugi rad (rad za opće dobro) koji su(organizira) služba za zapošljavanje.
• U slučaju neprihvaćanja ponude zaposlenja ili ogovarajućeg humanitarnog i drugog rada, osoba gubi 1/3 naknade. Ukoliko osoba opetovano odbija zaposlenje gubi pravo na pomoć.
• Pod odgovarajućim privremenim ili prigodnim humanitarnim radom podrazumijueva se rad koji odgovara mentalnim i fizičkim sposobnostima nezaposlene osobe. Povremeni i prigodni humanitarni rad uključuje neprofitne aktivnosti koje nisu sastavni dio redovitih radnih aktivnosti osoba koje imaju ugovor o radu, koje su od općeg interesa za zajednicu i koje potiču radnu i socijalnu integraciju korisnika i/ili poboljšavaju njegov materijalni položaj.
• Radi poticanja radne aktivacije korisnika predviđaju se sljedeće mjere:
- korisnici bi mogli nastaviti primati iznos socijalne pomoći do 6 mjeseci (iznimno godine dana) nakon zaposlenja bez obzira prelaze li kućanski prihodi dohodovni cenzus, posebice ako zaposlenje iziskuje dodatne troškove (putovanje, prijevoz, odvojen život i sl.).
- prihod ostvaren povremenim radom ne bi se uzimao u obzir kao dohodak ukoliko u tromjesečnom razdoblju ne bi prelazio 50% ukupnog iznosa pomoći.
Trebalo bi subvencionirati zaposlenje dugotrajnih korisnika pomoći (koji neprekidno primaju pomoć duže od godine dana) iz sredstava stalne pomoći do godine dana, u koordinaciji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje.
• Davanje pomoći neko vrijeme nakon zaposlenja ili subvencioniranje zaposlenja ima smisla ako se korisnik određeno vrijeme neće vratiti u sustav. Predlažu se sankcije u slučaju da samovoljno napusti posao ili radno mjesto koje se subvencionira (npr. ne bi imao pravo na pomoć u razdoblju od 6 mjeseci od trenutka samovoljnog napuštanja zaposlenja).
b) Osnovica bi se povećala s 500 kn na 700 kn (33,33% relativne linije siromaštva) i primijenila bi se tek malo izmijenjena tzv. stara OECD-ova ljestvica (za razliku od stare OECD-ove ljestvice koja djeci do 15 godina pripisuje koeficijent 0,5, u predloženoj ljestvici ovaj bi koeficijent iznosio 0,6). U novoj ljestvici koeficijent za djecu do 15 godina bio bi u većoj mjeri smanjen nego koeficijent za odrasle članove kućanstva (treći stupac tablice).
U kojoj su mjeri iznosi pomoći namijenjeni pojedinim tipovima kućanstava primjereni s aspekta zaštite od siromaštva, pokazuju podaci o razlici između raspoloživog dohotka kućanstva i linije siromaštva (sljedeća tablica). Ovdje smo koristili službenu liniju siromaštva EU i staru OECD-ovu ljestvicu. Dakle, ako se usporede iznosi socijalne pomoći za pojedine tipove obitelji s pripadajućom relativnom linijom siromaštva, prosječni deficit siromaštva značajno je manji za obitelji s 3 i više djece u odnosu na druge tipove obitelji. U najnepovoljnijoj su situaciji samci i parovi bez djece. Deficit siromaštva samaca prema staroj ljestvici socijalne skrbi 2,1 puta je veći od deficita siromaštva obitelji u kojoj živi par s troje djece. Promjene u ekvivalentnoj ljestvici i podizanje osnovice smanjilo bi deficit siromaštva gotovo svih tipova kućanstava (najviše samaca i obitelji bez djece) te bi se smanjila razlika u deficitu siromaštva između kućanstava. Deficiti siromaštva u primjerima iz tablice odnose se samo na iznose stalne pomoći i dječji doplatak, što znači da nisu uzete u obzir druge naknade koje korisnik stalne pomoći može ostvariti u sustavu skrbi (pomoć za podmirenje troškova stanovanja, jednokratna pomoć, doplatak za pomoć i njegu i sl.).
To znači da pojedina kućanstva mogu ostvariti više ili čak „znatno“ više iznose od onih u tablici. Na primjer, ukoliko bi obitelj u kojoj živi jedan roditelj s četvero djece ostvarila mjesečni iznos jednokratne pomoći od 85 kuna i 250 kuna pomoći za podmirenje troškova stanovanja, raspolagala bi dohotkom koji je 2,5% viši od pripadajuće linije siromaštva.

[bosancero]

Sad vrlo opasan prijedlog:

2. Privremena pomoć u obliku zajma

• Privremenu pomoć u obliku zajma mogao bi ostvariti samac ili kućanstvo koji/e ima prihode i imovinu preko propisanog cenzusa, odnosno kojima granično prelazi imovinski i prihodovni cenzus npr. 15 % od propisanog ili ima imovinu koju ne može trenutačno prodati ili na drugi način ostvariti prihod od imovine ili drugu korist ili nije u mogućnosti ostvariti tražbinu (naknada štete, razlike isplate za neko drugo pravo i sl.) čiji je iznos iznad propisanog cenzusa, a trenutno je ugroženo podmirenje njihovih osnovnih životnih potreba.
• Temeljem konačnog rješenja centra za socijalnu skrb zaključuje se ugovor između jedinice lokalne samouprave kao zajmodavaca i samca odnosno odrasle osobe koja predstavlja obitelj (koju odredi centar za socijalnu skrb), kao zajmoprimac.
• Rješenjem centra za socijalnu skrb treba se utvrditi visina odobrene pomoći u obliku zajma, rok na koji se ugovor zaključuje, način i rok vraćanja zajma, te način osiguravanja potraživanja isplaćenog zajma.
• Visina privremene pomoći u obliku zajma utvrđuje se u mjesečnom iznosu u visini sredstava socijalne novčane pomoći i može se isplaćivati najdulje do dvije godine.
• Iznimno, u slučaju osobito teških socijalnih ili zdravstvenih prilika u obitelji može se ovaj oblik pomoći priznati u jednokratnom iznosu.
• Ugovor o zajmu može se iznimno produžiti dodatkom ugovora na zahtjev zajmoprimca ako se prije isteka ugovorenog roka nisu promijenile (popravile) okolnosti zbog kojih je zajmoprimcu odobren zajam, a izvjesno je da će navedene okolnosti dalje postojati, ali najdulje za još godinu dana.
• Zajmoprimac je dužan vratiti pozajmljeni iznos pomoći na način i u roku koji je utvrđen ugovorom, a početak roka vraćanja zajma ne može biti dulji od 15 dana od dana isplate zadnjeg obroka odobrenog zajma
• Iznimno se može odobriti poček vraćanja zajma ali najdulje 1 godinu.
• Za slučaj da zajmoprimac ne vrati isplaćeni iznos u iznosu i u roku koji je utvrđen ugovorom ili ne vraća pravovremeno dospjele obroke zajma, zajmodavac može svoje potraživanje s pripadajućom zakonskom kamatom utužiti putem nadležnog suda.
• Potraživanje isplaćenog iznosa zajma zajmodavac osigurava upisom založnog prava na nekretnini u vlasništvu korisnika zajma ili jamstvom.
• Centar za socijalnu skrb dužan je voditi posebnu evidenciju i pismohranu sklopljenih ugovora.

[bosancero]

5. „Inkluzivni (integrativni) dodatak“
.
Predlaže se objedinjavanje dosadašnjeg prava na osobnu invalidninu i prava na doplatak za pomoć i njegu u punom opsegu, pored smanjenja broja prava i pojednostavljivanja postupka, ujednačila bi se visina naknada s obzirom na vrstu i stupanj mentalnog ili tjelesnog oštećenja.
• „Inkluzivni dodatak“ je novčana naknada namijenjena osobama s invaliditetom s ciljem potpore za izjednačavanje njihovih mogućnosti pri uključivanju u svakodnevni život.
• Pravo na inkluzivni dodatak imala bi osoba s utvrđenim trajnim/dugotrajnim tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, zbog čega postoji potreba za određenom razinom potpore u obavljanju aktivnosti radi uključivanja u svakodnevni život.
• Potrebnu razinu potpore procjenjuje tijelo vještačenja.
• Kriterije, područja i način procjene razine potpore za osobe kod kojih su utvrđena tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, propisat će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.
• Visina inkluzivnog dodatka utvrđuje se prema ukupnom broju bodova koji je određen temeljem procjene razine potrebne potpore.
• Ukoliko je osobi priznato pravo na pomoć i njegu u kući, pravo na skrb izvan vlastite obitelji ili pravo na status roditelja njegovatelja ili je osoba po nekom drugom osnovu ostvarila potporu u obavljanju aktivnosti radi uključivanja u svakodnevni život u bilo kojem obliku, razina potpore procjenjuje se ovisno o potrebama koje nisu zadovoljene već ostvarenim potporama.
• Predlaže se imovinski cenzus za ostvarivanje prava.
6. Pomoć za korisnike stalnog smještaja (džeparac)

Predlaže se da ovo pravo ostvaruju samo osobe koje nemaju vlastitog prihoda.
Za osobe koje imaju vlastiti prihod predlaže se na drugačiji način propisati i to umanjivanjem iznosa sudjelovanja u troškovima smještaja. Naime, kada se radi o npr. odraslim osobama koje prema sadašnjem zakonu svim svojim prihodima sudjeluju u troškovima smještaja, (jer su svojim radom stekle npr. mirovinu), za njih bi trebalo odrediti da im ostaje određeni primjereniji iznos za njihove osobne potrebe, po načelu pravičnosti.
7. Naknada roditelju njegovatelju (obiteljskom njegovatelju)

Predlaže se izmjena odredbi o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na status roditelja njegovatelja na način da se to pravo precizira kroz dvije kategorija djece s teškoćama u razvoju kojoj je njega i pomoć potrebna – potpuno ovisna o pomoći i kod koje je potrebna manje intenzivna skrb, pa bi se ovisno o tome naknada razlikovala, kao i kod roditelja s dvoje i više takve djece i za samohranog roditelja.
Naknada bi za manje intenzivnu skrb ostala na sadašnjoj razini, a za intenzivnu skrb i samohranom roditelju bi se dodao iznos od 3 osnovice, te za svako sljedeće dijete s teškoćama u razvoju o kojem njegovatelj skrbi.
• Predlaže se dati mogućnost da roditelj djeteta uključenog u programe školovanja i poludnevnog boravka ostvari ovo pravo.
• Dati mogućnost korištenja godišnjeg odmora, odnosno općenito riješiti pitanje tko pruža njegu djetetu kada je roditelj npr. na bolovanju, pa se predlaže da to obavlja drugi član obitelji ili kućanstva.
• Omogućiti da to pravo ostvari umjesto roditelja drugi član obitelji ako on stvarno brine o djetetu s teškoćama u razvoju - obiteljski njegovatelj. Navedeno pravo omogućilo bi se članu obitelji ukoliko dijete/osoba nema roditelja koji ga može njegovati ili roditelj zbog starosti i nemoći te teške bolesti ne može koristiti to pravo.

8. Novčana potpora za obrazovanje

Predlaže se da ova potpora objedini četiri dosadašnje novčane pomoći:
a) Učeniku iz obitelji koja prima novčanu socijalnu pomoć priznaje se pravo na socijalnu novčanu pomoć u visini troškova smještaja u učeničkom domu ako je polaznik srednje škole i smješten u učeničkom domu.
Pravo se priznaje polazniku srednje škole pod uvjetom:
– da prosječni mjesečni prihod po članu obitelji, tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva, ne prelazi ili je jednak iznosu od 150% osnovice iz stavka 1. ovoga članka,
– ako se radi o djetetu samohranoga roditelja čiji prosječni mjesečni prihod po članu obitelji, tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva, ne prelazi ili je jednak iznosu od 200% osnovice iz stavka 1. ovoga članka
– ako se radi o djetetu pod skrbništvom čiji vlastiti prihod ne prelazi ili je jednak iznosu od 250% osnovice iz stavka 1. ovoga članka. Iznimno, polazniku srednje škole, smještenom u učeničkom domu, koji zbog tjelesnoga ili mentalnoga oštećenja pohađa školu po posebnome programu izvan mjesta prebivališta priznaje se pravo na sogijalnu pomoć, neovisno o njegovim prihodima ili prihodima njegove obitelji.
b) Korisniku prava na smještaj koji upiše studij kao redovan student, centar za socijalnu skrb priznaje pravo na mjesečnu financijsku potporu u visini četverostrukog iznosa osnovice.
c) Dijete s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom ili psihički bolesna osoba koja pohađa nastavu radi stjecanja srednjoškolskoga obrazovanja po posebnome programu ili osposobljavanja za samozbrinjavanje izvan mjesta svoga prebivališta, a ne postoji potreba skrbi izvan vlastite obitelji u okviru smještaja, ima pravo na novčanu pomoć za pokriće troškova prijevoza.
d) Korisniku novčane socijalne pomoći i korisniku skrbi izvan vlastite obitelji koji je smješten u udomiteljsku obitelj, a po¬laznik je osnovne ili srednje škole, može se jednom godišnje odobriti jednokratna pomoć za nabavku obveznih školskih udžbenika za uče¬nika osnovne i srednje škole, ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi.

[bosancero]

2.) USLUGE SOCIJALNE SKRBI

U skladu s Projektom razvoja sustava socijalne skrbi, predlaže se racionalniji i djelotvorniji sustav te podizanje kvalitete pružanja socijalnih usluga, uvođenjem standarda usluga socijalne skrbi usmjerenih na korisnika, uvažavajući korisnikove mogućnosti za njegovo aktivno uključivanje i resurse zajednice u kojoj živi.
Usluge socijalne skrbi namijenjene su sprječavanju, prepoznavanju i rješavanju socijalnih problema i poteškoća pojedinaca i obitelji a obuhvaćaju procjenu potreba, informiranje i različite oblike pomoći pojedincima i obitelji te druge potpore za njihovu socijalnu uključenost u radnu i životnu sredinu, s ciljem unaprjeđenja kvalitete života i osnaživanja korisnika.

Centar za socijalnu skrb i drugi pružatelji socijalnih usluga izrađuju sveobuhvatni plan skrbi za korisnika/obitelj, pri čemu se poštuje pravo korisnika na izbor usluga sukladno uvjetima propisanim zakonom, kako bi se korisnike osnažilo i potaklo da preuzmu aktivnu ulogu u vlastitom životu. Pri izradi plana skrbi za korisnika centar za socijalnu skrb uključuje sve osobe i službe koje su važne za provođenje plana te koordinira njihovo djelovanje i suradnju kako bi se kvalitetno i učinkovito ostvarila njegova svrha (suradnja s udrugama, vjerskim zajednicama, razvijanje dobrosusjedske pomoći i drugo).
Predlaže se propisati nove vrste socijalnih usluga uz primjenu standarda kvalitete tih usluga te na drugačiji način sistematizirati postojeće usluge, s naglaskom prvenstvenog priznavanja izvaninstitucijskih usluga.

[bosancero]

a) VRSTE SOCIJALNIH USLUGA

Predlažu se sljedeće vrste socijalnih usluga:
1. prva socijalna usluga (procjena potreba, prepoznavanje i informiranje)
2. pomoć pojedincu (savjetovanje i pomaganje)
3. pomoć obitelji (savjetovanje i pomaganje)
4. pomoć i njega u kući
5. usluge ranih intervencija
6. usluge patronaže
7. usluge integracije
8. usluge boravka
9. usluge smještaja
10. usluge stručne podrške u zapošljavanju

1. Prva socijalna usluga
Prva socijalna usluga obuhvaća pomoć pri prepoznavanju i utvrđivanju socijalnih problema i poteškoća, procjenu mogućih rješenja te informiranje korisnika o svim mogućim oblicima usluga socijalne skrbi i postupcima na koje ima pravo i obvezama koje su povezane s oblicima usluga i pomoći koje može izabrati, kao i upoznavanje s mrežom i programom pružatelja socijalne skrbi.
Prvu socijalnu uslugu pruža prednji ured u centru za socijalnu skrb. Njezina je svrha da se korisniku pomogne u prepoznavanju njegovih problema i daje potpuna informacija o postojećim pravima i uslugama u sustavu socijalne skrbi i izvan njega kojima bi mogao riješiti svoj problem.

2. Pomoć pojedincu
Ova pomoć obuhvaća sve oblike savjetovanja, usmjeravanja i pomoći pojedincu sa ciljem rješavanja osobnih poteškoća, osnaživanja i integracije u radnu i životnu okolinu.
Ova usluga uključuje sve oblike stručne pomoći a pruža ju centar za socijalnu skrb.

3. Pomoć obitelji
Pomoć obitelji obuhvaća stručno savjetovanje i pomoć pri prevladavanju obiteljskih poteškoća i roditeljima pri skrbi za djecu te osposobljavanje obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu.
Ova socijalna usluga osigurat će se obitelji u slučajevima kad obiteljski problemi i poteškoće proizlaze iz narušenih odnosa u obitelji te se mogu riješiti samo promjenama u obitelji kao cjelini, kada je obitelji potrebno stručno savjetovanje i pomoć pri skrbi za djecu jer nemaju potrebne vještine za uklanjanje poteškoća te kada uređenje odnosa između dvaju ili više članova obitelji zahtijeva trajniju potporu ili vođenje da bi se osigurali uvjeti za opstanak i razvoj obitelji.
Ova usluga uključuje sve oblike stručne pomoći a pruža ju centar za socijalnu skrb.

4. Pomoć i njega u kući
Pomoć i njega u kući je socijalna usluga koja obuhvaća praktičnu i stručnu pomoć osobama koji imaju osigurane stambene i druge uvjete za život, a koje zbog starosti, invaliditeta ili privremenih ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne mogu sami niti uz pomoć članova svoje obitelji brinuti o svojim osnovnim životnim potrebama.
Praktična pomoć obuhvaća pomoć u obavljanju kućanskih i drugih poslova, i to organiziranje prehrane i pomoć u pripremi obroka, nabava namirnica i obavljanje poslova čišćenja i pospremanja stana, održavanje osobne higijene i druga pomoć u kući, a stručna je pomoć pri održavanju socijalnih kontakata, kao kada je ta pomoć potrebna za uključivanje osobe u svakodnevni život.
Usluge pomoći i njege u kući odobravaju se uvijek kada mogu nadomjestiti usluge smještaja u dom socijalne skrbi ili kod drugog pružatelja usluga smještaja.
Usluge pomoći i njege u kući pružaju centri za pomoć i njegu u kući i posebne ustrojbene jedinice doma socijalne skrbi, udruge, vjerske zajednice ili druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi te fizičke osobe, u skladu s uvjetima propisanim zakonom.

5. Usluge rane intervencije
Usluge rane intervencije obuhvaćaju stručnu poticajnu pomoć djeci i stručnu i savjetodavnu pomoć njihovim roditeljima, uključujući obitelj i širu socijalnu mrežu, kod nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće djeteta, koja pomoć se pruža djeci i roditeljima u njihovom domu i pri uključivanju djeteta u širu socijalnu mrežu, do njegovog uključivanja u programe školskih ustanova.
Usluge rane intervencije mogu pružati dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja pruža usluge smještaja ili boravka djeci s teškoćama u razvoju, pod uvjetima propisanim zakonom.
Usluge rane intervencije odobravaju se uvijek kada mogu nadomjestiti usluge smještaja u dom socijalne skrbi ili drugu pravnu osobu.

6. Usluge patronaže
Usluge patronaže pružaju se djeci školske dobi s teškoćama u razvoju, osobi s invaliditetom i psihički bolesnoj odrasloj osobi, njihovoj obitelji, skrbnicima i udomiteljima u njihovom domu i pri njihovom aktivnom uključivanju u širu socijalnu mrežu, pružanjem usluga psihosocijalne rehabilitacije u obliku i na način koji odgovara dobi korisnika, te vrsti i stupnju invaliditeta, odnosno vrsti i težini psihičke bolesti i potrebama korisnika.
Usluge patronaže mogu pružati dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koje pružaju usluge smještaja osobama s invaliditetom ili psihički bolesnim odraslim osobama i obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom te centar za socijalnu skrb.
Usluge patronaže odobravaju se uvijek kada mogu nadomjestiti usluge smještaja u dom socijalne skrbi ili drugu pravnu osobu.

7. Usluge integracije
Usluge socijalne integracije namijenjene su djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s teškoćama u razvoju i djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s teškoćama u ponašanju.
Svrha integracije za dijete i mlađu punoljetnu osobu je stručna pomoć pri uključivanju u programe redovitih predškolskih i školskih ustanova (integracija), a obuhvaća stručnu podršku odgajateljima, učiteljima i nastavnicima u redovitim predškolskim ili školskim ustanovama.
Usluge integracije mogu pružati dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja pruža usluge smještaja ili boravka djeci i mlađim punoljetnim osobama s teškoćama u razvoju i teškoćama u ponašanju, pod uvjetima propisanim zakonom.

8. Usluge boravka
Usluge boravka obuhvaćaju sve oblike dnevnog boravka koje pruža dom socijalne skrbi, udruga, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom i fizička osoba koja profesionalno pruža te usluge u obiteljskom domu.
Predlažu se oblici boravka: cjelodnevni, poludnevni i povremeni boravak.
U okviru boravka osiguravaju se usluge prehrane, briga o zdravlju i njega, čuvanje, odgoj i obrazovanje, radne aktivnosti, psihosocijalna potpora i rehabilitacija, organiziranje slobodnog vremena, organiziranje prijevoza te druge usluge ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika.
Roditelju djeteta s teškoćama u razvoju i djeteta s teškoćama u ponašanju pružaju se usluge stručne podrške u okviru povremenog boravka, uz njegovo aktivno sudjelovanje u programima psihosocijalne rehabilitacije djeteta, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga o trajanju i učestalosti povremenog boravka, samo kada je to u najboljem interesu djeteta.

9. Usluge smještaja
Smještaj izvan vlastitog doma obuhvaća sve oblike smještaja u domu socijalne skrbi, udruzi, vjerskoj zajednici ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom, kod fizičke osobe koja profesionalno pruža usluge smještaja u obiteljskom domu i u udomiteljskoj obitelji.
Predlažu se oblici smještaja: stalni, privremeni, tjedni, povremeni i vikend smještaj.
U okviru smještaja se pružaju usluge stanovanja, prehrane, nabave odjeće i obuće, brige o zdravlju i njege, čuvanja, odgoja i obrazovanja, radnih aktivnosti, psihosocijalne potpore i rehabilitacije te organiziranja slobodnog vremena.
Korisniku bi se moglo u istom razdoblju priznati različiti oblici i pojedine usluge smještaja, ovisno o njegovom izboru i utvrđenim potrebama.
Uz dosadašnje oblike smještaja važan je novi oblik vikend smještaja – npr. dijete koje je u postupku udomljavanja, ima priznato pravo na smještaj u domu socijalne skrbi, može se odobriti vikend smještaj kod buduće udomiteljske obitelji, ili npr. ukoliko o djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom kojoj je produženo roditeljsko pravo, skrbe roditelji ili roditelj njegovatelj, koji povremeno trebaju odmor tijekom vikenda, mogao bi se priznati djetetu i takvoj osobi smještaj tijekom vikenda izvan vlastitog doma.
Priznavanjem više oblika smještaja omogućuje se fleksibilnije odgovaranje na potrebe korisnika te njegova priprema na izvaninstitucijsku skrb ili povratak u obitelj.
Predlaže se da organizirano stanovanje ne treba posebno isticati, jer je ono jedan od načina pružanja usluga smještaja.
Roditelju djeteta s teškoćama u razvoju i djeteta s teškoćama u ponašanju pružaju se usluge stručne podrške u okviru povremenog smještaja, uz njegovo aktivno sudjelovanje u programima psihosocijalne rehabilitacije djeteta, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga o trajanju i učestalosti tog smještaja, samo kada je to u najboljem interesu djeteta.
Predlaže se definirati u zakonu: ukoliko jedna osoba i/ili članovi njezine obitelji u smislu ovog zakona ima sklopljeno više od 3 ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju, a uzdržavanim osobama se pružaju usluge smještaja, prehrana, njega i briga o zdravlju te zadovoljavanje drugih životnih potreba angažiranjem trećih osoba ili zapošljavanjem radnika, to će se smatrati pružanjem usluga smještaja u djelatnosti socijalne skrbi (rad na crno).

10. Usluga stručne podrške u obavljanju poslova i zapošljavanju

Usluge stručne podrške u zapošljavanju pružaju se dugotrajno nezaposlenom korisniku usluga socijalne skrbi, odrasloj osobi s invaliditetom ili psihičkim bolestima pri zapošljavanju i obavljanju poslova u trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama ili kod fizičkih osoba koje profesionalno obavljaju neku djelatnost, radi aktivnog uključivanja korisnika u društvenu zajednicu.
Sadašnja praksa nameće potrebu stručne podrške, osobito osobama na smještaju, ali i svima koji nemaju aktivnu ulogu u zajednici, a korisnici su usluga socijalne skrbi. To bi bila stručna pomoć i podrška pri uključivanju u zajednicu socijalno isključenih korisnika iz sustava socijalne skrbi (npr. obavljanje nekog društvenog korisnog rada).
Ovu socijalnu uslugu korisnicima pruža ustanova socijalne skrbi, vjerska zajednica ili druga pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi u skladu sa zakonom, kroz stručnu podršku koordinatora zaduženog za izbor i pripremu izvođača, procjenu uvjeta, vrste i opsega poslova, pripremu i stručno vođenje korisnika.
Zapošljavanje osoba s invaliditetom može se provoditi kod poslodavaca s kojim je ustanova socijalne skrbi postigla dogovor o zapošljavanju pod posebnim uvjetima.
Opseg usluge i plaća korisnika za obavljeni posao utvrđuju međusobno korisnik, odnosno njegov zakonski zastupnik, ustanova socijalne skrbi i poslodavac ( izvođač ).

Osnovna promjena u priznavanju prava na navedene usluge socijalne skrbi bila bi u tome što bi centri za socijalnu skrb mogli priznati korisniku u istom vremenskom razdoblju više vrsta usluga, ovisno o planu skrbi, potrebama i izboru korisnika, u skladu s uvjetima propisanim zakonom, u svrhu njegovog ostanka u obitelji odnosno bržeg uključivanja u zajednicu onog korisnika koji se nalazi na smještaju.

[bosancero]

b) STANDARDI KVALITETE SOCIJALNIH USLUGA

Usluge socijalne skrbi pružaju se prema normativima i standardima kvalitete koje propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb.
Predlaže se da se zakonom utvrdi ekonomska cijena pružanja usluga socijalne skrbi.

IV. OBAVLJANJE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI

A) MREŽA DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI

Djelatnost socijalne skrbi kao javna služba obavlja se u okviru mreže javne socijalne djelatnosti. Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave odlukom utvrđuje mrežu domova socijalne skrbi i djelatnosti socijalne skrbi koju obavljaju vjerske zajednice, udruge i druge domaće i strane pravne ili fizičke osobe, uz suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.
Mreža bi se utvrđivala prema stvarnoj potrebi pružanja usluga socijalne skrbi na području jedinice područne (regionalne) samouprave za korisnike kojima se ovo pravo priznaje rješenjem centra za socijalnu skrb, za određeno razdoblje.



B) KONCESIJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI

Predlaže se urediti pružanje usluga socijalne skrbi davanjem koncesije temeljem javnog natječaja, na sličan način kako je to uredila Republika Slovenija.
Djelatnost socijalne skrbi kao javna služba obavlja se u okviru mreže javne socijalne službe.
Javnu socijalnu službu mogu obavljati na osnovi koncesije pravne i fizičke osobe ako ispunjavaju uvjete propisane Zakonom o socijalnoj skrbi i Zakonom o kocesijama.
Koncesiju za obavljanje usluga socijalne skrbi (smještaja, boravka, integracije i slično), daje županijsko/gradsko tijelo nadležno za socijalnu skrb za područje županije/grada, na temelju mišljenja Savjeta za socijalnu skrb.
Koncesija se dodjeljuje na određeno vrijeme, pri čemu se uvažava visina sredstava koje je koncesionar pridonio za osiguravanje obavljanja usluge za koju se daje koncesija.
Trajanje koncesije može se produžiti i to pod uvjetima propisanim zakonom i koncesijskim ugovorom.
Nadležno tijelo županije/grada za socijalnu skrb u skladu s nacionalnim planom i strategijom te utvrđenom mrežom potreba za uslugama socijalne skrbi, koncesijskim upravnim aktom određuju vrstu i opseg usluga za koje se objavljuje javni natječaj za dodjelu koncesije.
U koncesijskom aktu mora biti određeno za pojedinačne vrste usluga koje su predmet koncesije:
- zemljopisno područje obavljanja usluga;
- broj ili opseg koncesija koje će se na pojedinačnom javnom natječaju dodijeliti za pojedine vrste usluga.
Sastavni dio dokumentacije za nadmetanje u postupku davanja koncesije, uz dokumentaciju propisanu Zakonom o koncesijama, jest odobrenje za pružanje usluga socijalne skrbi, dokaz o raspolaganju prostorom koji ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti te izjava o zapošljavanju potrebnog broja radnika ovjerena od javnoga bilježnika.
Najviši iznos naknade za koncesiju utvrđuje ministar nadležan za socijalnu skrb.

Ugovorom o koncesiji (upravni ugovor) koncedent i koncesionar uređuju međusobna prava i obveze vezano uz korištenje dane koncesije.
Ugovorom o koncesiji koncedent i koncesionar uređuju međusobni koncesijski odnos i odnos prema korisnicima, a napose:
- vrstu i opseg usluge koja je predmet koncesije,
- početak obavljanja koncesije,
- razdoblje na koje se sklapa koncesijski ugovor,
- cijenu, odnosno način vrednovanja usluga,
te druge odredbe koje su važne za obavljanje usluge koja je predmet koncesije (primjerice, podatke o radnicima koji će pružati socijalne usluge prema propisanim standardima, odredbu o prostoru u kojem će se obavljati djelatnost, odredbu o obvezi koncesionara da ishodi prethodnu suglasnost koncedenta na svaku promjenu koja se odnosi na sadržaj ugovora o koncesiji, a posebice na promjenu djelatnosti, promjenu potrebnih radnika te promjenu prostora u kojem će koncesionar obavljati djelatnost.
Na pitanja iz ugovora o koncesiji koja nisu uređena Zakonom o socijalnoj skrbi primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama.
Koncedent vodi registar dodijeljenih koncesija, a podaci upisani u registar, osim osobnih podataka, su javni.
Odredbe zakona koje se odnose na ustanove socijalne skrbi ili druge pružatelje usluga socijalne skrbi primjenjuju se i na koncesionara.
Ako se utvrdi da koncesionar ne obavlja javnu socijalnu službu u skladu s propisima, odlukom o davanju koncesije, odnosno ugovorom o koncesiji koncedent će odrediti rok za otklanjanje nedostataka, a ako koncesionar ne otkloni nedostatke u određenom roku oduzet će mu se koncesija.
U slučaju oduzimanja koncesije koncedent mora osigurati da korisnike pod jednakim uvjetima na skrb primi druga socijalna ustanova ili drugi pružatelj usluga koji obavlja javnu službu.
Ministar nadležan za socijalnu skrb podrobnije propisuje način dodjele koncesije i druga pitanja koncesijskog odnosa,

C) LICENCIRANJE pružatelja usluga socijalne skrbi

Uvelo bi se LICENCIRANJE pružatelja usluga socijalne skrbi (vanjsko vrednovanje), jer bi standardi kvalitete bili obvezujući za sve pružatelje institucionalnih i izvaninstitucionalnih socijalnih usluga koje trebaju predvidjeti mehanizme i koordinaciju različitih tijela državne vlasti i javnog sektora uključenih u proces provedbe standarda kvalitete socijalnih usluga.
1. Povjerenstvo za kvalitetu
Povjerenstvo za kvalitetu socijalne ustanove ili druge pravne osobe koja pruža socijalne usluge, jest tijelo koje osigurava kontrolu kvalitete pružanja usluga socijalne skrbi te osigurava provođenje standarda kvalitete socijalnih usluga.
Povjerenstvo za kvalitetu imenuje upravno vijeće i ima najmanje pet članova.
U Povjerenstvu za kvalitetu moraju biti zastupljeni predstavnici svih djelatnosti te radnika svih stručnih sprema u socijalnoj ustanovi.
Sastav i broj članova Povjerenstva za kvalitetu uređuje se statutom ustanove.
2. Referentni centar (centar dobre prakse) može biti ustanova socijalne skrbi ili dio te ustanove, odnosno druga pravna osoba ili dio pravne osobe koja obavlja socijalnu djelatnost sukladno zakonu i ispunjava normative i standarde za pružanje usluga socijalne skrbi.
Dobivanjem rješenja kojom se nekoj ustanovi i drugoj pravnoj osobi priznaje status referentnog centra (centra dobre prakse), ustanova ili dio socijalne ustanove, odnosno druga pravna osoba ili dio pravne osobe koja obavlja socijalnu djelatnost sukladno posebnome zakonu stječe pravo uporabe i isticanja znaka i naziva referentnog centra.
Rješenje o određivanju referentnog centra objavljuje se u »Narod¬nim novinama«.
Naziv referentni centar dodjeljuje se na vrijeme od pet godina.
Mjerila za dodjelu i obnovu naziva referentnog centra propisuje pravilnikom ministar.

3. Licenciranje
Najprije bi se provodio postupak tijekom upravnih i inspekcijskih nadzora, standardi će se koristiti kao mjerila za ocjenu kvalitete pružatelja usluga, jer će se tijekom provođenja nadzora nad pružanjem usluga kontrolirati kvaliteta pruženih usluga.
Oni pružatelji usluga koji bi bili dobro ocijenjeni, dobili bi za izvrsnu uslugu najvišu ocjenu, za dobru i dostatnu uslugu manju ocjenu, a za lošu ocjenu plan poboljšanja i rok u kojem trebaju poboljšati uslugu, a u protivnom bi kao krajnja mjera bila zabrana rada.

[bosancero]

D) USTANOVE SOCIJALNE SKRBI I DRUGI PRUŽATELJI USLUGA

Ustanove socijalne skrbi su centar za socijalnu skrb, obiteljski centar, dom socijalne skrbi i centar za pomoć i njegu.

Etičko povjerenstvo ustanova socijalne skrbi jest tijelo koje osigurava obavljanje djelatnosti ustanove na načelima etičkog kodeksa djelatnosti socijalne skrbi.
Etičko povjerenstvo imenuje upravno vijeće i čini ga najmanje pet članova, od toga jedna trećina članova suprotnog spola, s time da najmanje jedan član etičkog povjerenstva treba biti osoba koja nije radnik ustanove.
Upravno vijeće imenuje i zamjenike članova etičkog povjerenstva.
Broj članova i sastav etičkog povjerenstva uređuje se statutom ustanove.
Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka ustanova čiji je osnivač pravna i fizička osoba može ovlastiti etičko povjerenstvo druge ustanove.
Etičko povjerenstvo donosi poslovnik o svome radu.
Etičko povjerenstvo ustanove socijalne skrbi prati primjenu etičkih i načela socijalne struke u obavljanju djelatnosti ustanove te rješava i druga etička pitanja u obavljanju djelatnosti ustanove.

1. Centar za socijalnu skrb (Centar za socijalne poslove)

Centar za socijalnu skrb i njegove podružnice osnivaju se u skladu s mrežom koju utvrđuje jedinica područne (regionalne) samouprave, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za socijalnu skrb.
Republika Hrvatska bi prenijela osnivačka prava nad centrima za socijalnu skrb na jedinice područne (regionalne) samouprave.
Centar za socijalnu skrb i njegova podružnica bi mogao započeti s radom kada se rješenjem nadležnog tijela u županiji utvrdi ispunjavanje uvjeta za poček rada, te upiše u sudski registar i upisnik ustanova socijalne skrbi.
Predlažemo da zakon da mogućnost osnivanja savjetovališta u okviru centra. Mnogo je korisnika kojima je potreban savjetovališni rad, a koji nisu obuhvaćeni savjetovališnim radom u obiteljskim centrima.

Centrom za socijalnu skrb upravlja upravno vijeće koje imenuje osnivač, a predlažu se 2 varijante:
1. se da se sastav, način imenovanja, odnosno izbora članova, trajanje mandata i nadležnosti upravnog vijeća utvrđuje se aktom o osnivanju odnosno statutom centra za socijalnu skrb.
2. da Upravno vijeće ima sedam članova i čine ga predstavnici osnivača (predsjednik i 2 člana) i radnika ustanove (1 član), stručnih radnika (1 član), korisnika (1 član) i lokalne zajednice (1 član).
Članove upravnog vijeća imenuje osnivač na prijedlog pročelnika upravnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave nadležnog za socijalnu skrb, predstavnika korisnika na prijedlog korisnika ustanove i lokalne zajednice na njezin prijedlog.
Jednog člana upravnog vijeća imenuje osnivač na prijedlog stručnog vijeća između stručnih radnika centra za socijalnu skrb.
Predstavnika radnika u upravno vijeće imenuje i opoziva radničko vijeće.
Predstavnika korisnika predlažu udruge koje djeluju na području socijalne skrbi u županiji.
Članovi upravnog vijeća moraju imati završen diplomski sveučilišni studij/stručni studij, osim člana upravnog vijeća kojeg imenuje radničko vijeće ustanove.
Mandat članova upravnog vijeća traje pet godina.
Visinu naknade za rad članova upravnog vijeća utvrđuje osnivač, a isplaćuje se iz sredstava ustanove.
Ravnatelj centra za socijalnu skrb mora imati:
- završen sveučilišni diplomski studij i ispunjavati propisane uvjete za stručnog radnika u centru za socijalnu skrb (završen sveučilišni diplomski studij socijalnog rada, socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije, edukacijske rehabilitacije),
- položen stručni ispit i najmanje pet godina radnog iskustva u struci, i
- položen program za vođenje ustanove socijalne skrbi/licencu za rad ravnatelja, koji propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb uz suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje.
Ravnatelja imenuje i razrješava Upravno vijeće, na mandat od pet godina.
Osoba imenovana za ravnatelja sklapa s upravnim vijećem ugovor o pravima i dužnostima na vrijeme od pet godina u punom radnom vremenu.
Ako osoba imenovana za ravnatelja ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove stručnog radnika u ustanovi, na njegov će zahtjev ugovor o radu mirovati do prestanka mandata, a najdulje za vrijeme trajanja dvaju uzastopnih mandata.
Osoba imenovana za ravnatelja ima se pravo vratiti na rad u ustanovu u kojoj je prethodno radila, ako se na te poslove vrati u roku od trideset dana od dana prestanka obavljanja ravnateljskih poslova, u protivnom joj prestaje radni odnos.
Ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, osobi imenovana za ravnatelja, nakon povratka na rad, razdoblje mirovanja ugovora o radu ubraja se u neprekinuto trajanje radnog odnosa.
Osobu imenovanu za ravnatelja do povratka na poslove za koje joj ugovor o radu miruje zamjenjuje osoba u radnom odnosu koji se zasniva na određeno vrijeme.
Upravno vijeće je obvezno razriješiti ravnatelja ako utvrdi:
- da ravnatelj ne obavlja poslove koji su mu povjerene zakonom ili ako u svom radu krši zakonske odredbe,
- da je ravnatelj objektivno odgovoran za loše financijsko poslovanje ustanove,
- da je nadležno tijelo ustanove odbilo program rada koji je predložio ravnatelj,
- da je državna revizija dala negativno mišljenje o financijskom poslovanju ustanove,
- da je povjerenstvo za stručni i upravni nadzor utvrdilo veće propuste pri obavljanju djelatnosti,
- da nije upozorio upravno vijeće na obvezu pokretanja natječajnog postupka za imenovanje ravnatelja u roku koji određuje statut ustanove.
Upravno vijeće je obvezno razriješiti ravnatelja i prije isteka roka na koji je imenovan, ako se utvrdi da su se stekli uvjeti za razrješenje, propisani Zakonom o ustanovama, da ravnatelj krši obveze iz ugovora o pravima i dužnostima ili da ravnatelj zanemaruje obveze poslovodnog i stručnog voditelja ustanove.
Ako upravno vijeće ne razriješi ravnatelja u roku od 30 dana od dana saznanja za neki od razloga, rješenje o razrješenju ravnatelja donosi ministar.
Ako upravno vijeće ne razriješi ravnatelja na prijedlog inspektora i povjerenstva za upravni nadzor u roku od 15 dana od dana dostave prijedloga, a ministar procijeni da je prijedlog opravdan, ravnatelja će razriješiti ministar nadležan za socijalnu skrb.
Osoba koja je razriješena prije isteka mandata jer nije ispunjavala obveze iz ugovora o međusobnim pravima i obvezama odnosno nije ispunjavala obveze poslovodnog ili stručnog voditelja, ne može biti ponovno imenovana za ravnatelja niti vršitelja dužnosti ravnatelja ustanove socijalne skrbi sljedećih 10 godina.
Način i postupak razrješenja ravnatelja pobliže se uređuje statutom centra za socijalnu skrb.
Za vršitelja dužnosti ravnatelja može biti imenovana osoba koja ispunjava uvjete za stručnog radnika centra za socijalnu skrb.
Predlaže se da u slučaju ako ustanova, odnosno ustanova i podružnica, imaju više od 20 stručnih radnika, stručno vijeće čine predstavnici stručnih radnika sjedišta i podružnice koji bi se birali na način utvrđen općim aktom ustanove.

2. Dom socijalne skrbi

Republika Hrvatska bi prenijela osnivačka prava nad domovima socijalnu skrb na jedinice područne (regionalne) samouprave.
Alternativa: Potrebno je razmotriti da li bi Republika Hrvatska i u kojim slučajevima zadržala pravo za osnivanjem doma za područje Republike Hrvatske, u kojim slučajevima bi Ministarstvo provodilo postupak osnivanja i utvrđivanja uvjeta za početak rada tih domova.

Postupke za osnivanja doma socijalne skrbi i utvrđivanja uvjeta za početak rada, kao i u slučaju prestanka doma, provodila bi nadležna jedinice područne (regionalne) samouprave, a žalba protiv rješenja nije dopuštena, ali se može voditi upravni spor.
Također se predlaže da upisnik ustanova vodi jedinica područne regionalne samouprave za ustanove na svom području, a Ministarstvo za područje cijele Rebublike Hrvatske.
Domom socijalne skrbi upravljalo bi upravno vijeće kojeg imenuje osnivač u sastavu propisanom kao do sada, uz dodatak člana ispred stručnih radnika i lokalne zajednice, a ostale odredbe bile bi kao naprijed za centar za socijalnu skrb.

[bosancero]

3. Pružanje socijalnih usluga bez osnivanja doma socijalne skrbi (sada čl. 105. ZSS)

Predlaže se da vjerska zajednica i udruga čiji je cilj zbrinjavanje socijalno ugroženih osoba može pružati usluge smještaja i drugih socijalnih usluga, bez osnivanja doma, a sve postupke u svezi obavljanja navedene djelatnosti vodila bi jedinica područne (regionalne) samouprave. Predlaže se da se zakonom propiše obveza ovim pružateljima usluga da, ukoliko imaju zaposlenih 10 i više stručnih radnika, moraju imati stručna tijela koja bi obavljala poslove vezane za stručni rad iz nadležnosti stručnog vijeća u domu i stručnog voditelja.
Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju pravnih osoba koje pružaju usluge skrbi izvan vlastite obitelji na području svoje mjesne nadležnosti, a Ministarstvo za cijelu Republiku Hrvatsku.
I nadalje bi se pravne osobe mogle doregistrirati za pružanje usluge smještaja i drugih socijalnih usluga do 30 korisnika bez osnivanja doma.

4. Centar za pomoć i njegu
Predlaže se da sve postupke u svezi osnivanja centara za pomoć i njege u kući vodi jedinica područne (regionalne) samouprave), a protiv rješenja se ne može podnijeti žalbu, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.
Također se predlaže da dom socijalne skrbi može pružati usluge pomoći i njege u kući za više od 30 korisnika bez osnivanja centra za pomoć i njegu.
Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju pravnih i fizičkih osoba koje pružaju usluge centra za pomoć i njegu u kući na području svoje mjesne nadležnosti a Ministarstvo za područje Republike Hrvatske.

5. OBAVLJANJE SOCIJALNE SKRBI FIZIČKIH OSOBA KAO PROFESIONALNE DJELATNOSTI

a) Obiteljski dom

Predlaže se da se Zakonom propiše da članovi obitelji mogu pružati usluge obiteljskoga doma i bez zasnivanja radnog odnosa, ako nisu u radnom odnosu ili ako ne obavljaju djelatnost kao fizičke osobe (obrt ili profesionalna djelatnost).
Također se predlaže da prethodnu suglasnost strancu s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, ako je to od osobitoga interesa za korisnika, umjesto ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi, daje jedinica područne regionalne samouprave na čijem području korisnik ima prebivalište odnosno stalni boravak.
Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju fizičkih osoba koje pružaju usluge obiteljskog doma na području svoje mjesne nadležnosti te da jednom godišnje ažurirane podatke dostavlja ministarstvu.

b) Savjetovalište

Predlaže se precizirati poslove i uvjete za rad savjetovališta i postupke u svezi utvrđivanja uvjeta za obavljanje poslova savjetovališta prenijeti na jedinicu područne (regionalne) samouprave.
Predlaže se da jedinica područne (regionalne) samouprave vodi evidenciju osoba koje pružaju usluge savjetovališta na području svoje mjesne nadležnosti te da po službenoj dužnosti ažurirane podatke dostavlja ministarstvu.

[bosancero]

Ovo bi bilo najzanimljivije kako mi se cini.