Na desno oko moj D vidi samo 40% i to mu je oko dalekovidno pa je zbog toga strabiralo. Oftalmologinja veli da će trajno nositi naočale, a on već prema njima ima otpor (inače je osjetljiv na neke detalje na odjeći, obući i bilo čemu što on mora nositi).
Da vam i ne kažem kako nas je dr u bolnici isprašio jer mu nije mogao odrediti dioptriju (zbog vlastita umora, povikavši na sestru da što je toliko djece jutros upisala
). I onda nas je sestra naručila da se javimo tek u 12. mj., a to znači da bismo čekali najmanje do siječnja.Jučer smo otišli privatno, doktorica je pola sata određivala dioptriju i uputila me kako ćemo raditi vježbice za to oko koje strabira. A vježbice su takve da s pokrivenim zdravim okom treba gledati crtani, igrati igricu ili rješavati vježbenčicu ili crtati i sl.
I sad se ja pitam: kako će on to kad se na to oko umorio gledati čak i one sličice i slova u ordinaciji?
Hoće li mu poljuljati samopouzdanje kad mu crta više ne bude išla ravno...
Pišite mi sve mame čija djeca nose naočale. Posebno me zanima kako rješavate mogući otpor prema naočalama.
Mi smo uzeli neke savitljive, s nježnim prislonom za nos i s plastičnim lećama. Jako mu lijepo stoje, on je izabrao boju i oblik, ali je već u dućanu pokazao tugu zbog njih, a to je meni
Dobra strana priče je što smo došli na vrijeme. Oftalmologinja nam je rekla da se dječji vid razvija do 6. godine i da ima šanse vid na desnom oku popraviti do 80%.
Ali naočale ostaju trajno.




P.S. Imate li i vi takvih problema sa sandučićem?

. Znam te brige, i ja sam bila očajna kako će sve to biti, ali bit će dobro


) pa će i izmislit medalju za njega 
