Postao/la Dory » 18 pro 2010, 18:34
Moj B. ima također umjerenu mentalnu retardaciju (IQ 38) - ali se ja zapravo ne obazirem previše na to dali njegovu retardaciju zovu umjerenom ili lakom - ponašam se prema njemu kao da je obično zdravo dijete. Uključen je u redovni vrtić gdje dnevno provodi oko 5-6 sati. Ima 4 g i 5 mj. nosi pelene, počeo je samostalno jesti (zapravo se ljuti kad ga ja želim nahraniti, u vrtiću jede samostalno), razumije sve, ako vidi da će ručak - uzima podmetač i žlicu, zna točno gdje što stoji, pokušava se samostalno obući, jasno daje do znanja što npr. želi gledati na tv, jako, baš jako želi ljubav i nježnost - danas je želio spavati popodne, uzeo me za ruku i odveo do kreveta, ja sam se samo naslonila uz krevet, on je jasno dao do znanja - rukicama me vukao - da legnem uz njega, kad sam to napravila, zagrlio me, dao pusu, mazio po licu - to mu je sad najnovije otkriće - pokazivati svoje osjećaje, do unatrag 1-2 tjedna nije to radio..uključujem ga u sve što mi radimo, kud idemo mi ide i on - ako idemo u kazalište ide s nama, ako idemo na more ide s nama, ako idemo u crkvu ide s nama pa ako je bučan idemo mi s njim van...stručnjke koji bi s njim radili zapravo nemamo iako je prošao hrpu pregleda, defektologa nema kod nas u bolnici, logoped da je naručio na terapiju tek na proljeće, vodila sam ga u igraonicu za djecu s pp ali mislim da tamo nije dobivao dovoljno poticaja, redovni vrtić je puno poticajnija sredina. Dakle govora osim slogova i kratkih riječi od najviše 2 sloga zasad nema...Vrlo važna je dosljednost u radu s njim...i stalno ponavljanje. On npr. zna i što je kazna - kad napravi nešto što nikako ne smije - mora odsjediti na jednom mjestu - i vjerujteneće se maknuti dok mu ja ne kažem da sad može nastaviti s igrom - ali to je trebalo postići - nije to došlo odjednom - puno, puno puta sam ga dosljedno vratila natrag kad nije htio sjesti...On je dijete koje me neizmjerno usrećuje, pruža mi puno veselja i radosti i nekad mi se čini da svi mi dobivamo više od njega nego on od nas...