toni je napisao/la:ima 5 godina i večinom ponavlja riječi npr kad ga pokupim iz vrtića pitam ga kako je bilo on ponovi isto ili jesi dobro on kaže jesi dobro a ne dobro sam a prepoznaje osnovne boje slova i brojeve vjerojatno memorijski jeste vi dobili kakvu dijagnozu i kakva prav
ne kuzim
to je dijete od 5 godina i niko od roditelja se ne igra sa njim da bi mogao zakljuciti da li dijete komunicira?
kako izgleda njegova interakcija sa drugom djecom? pa vec sa godinu i pol se vidi da dijete reagira drugacije u odnosu na NT (Neurologically Typical ili ti normalni ljudi). moj je izrazito komunikativan, znaci mahao je i pozdravljao zgodne cure ali nije bilo komunikacije, nije bilo normalnog odgovora na komunikaciju
na koj se vi nacin kod kuce bavite sa tim djetetom?
ja kao prvo nisam profesionalac nego sam mama decka od skoro 7 godina. on ima autizam i velikih problema sa senzorskom integracijom i ne mogu nista reci o klincu kojeg u zivotu nisam vidila. po meni je bitnije da se neko intenzivnije pocne baviti sa djetetom (igrati, zabavljati a to znaci da u kuci sve skupa i tv, i kompjuter i razlicite konzole tipa PS3 budu upaljene do 60 minuta dnevno). ostatak vremena neko se intenzivno bavi sa djetetom
kad smo mi krenuli u promatranje prvo sto su raditi je bilo da su promatrali ponasanje roditelja sa djetetom da se vidi da li je mali zapusten, da li se recimo njime ne bavimo dovoljno ili na odgovarajuci nacin. onda ga se promatralo u igraonici. na kraju ga se promatralo kod djecijeg psihijatra. cesto roditelji ne posvecuju dovoljno paznje djetetu i bave se gledanjem tv-a ili cime vec i od djeteta ocekuju da se samo zabavi pa neki klinci jednostavno ne znaju kako da se igraju i kako da komuniciraju jer ih se nije naucilo.
moj mali je model koj se uredno razvijao i onda krenuo unatrag pa je negdje sa 2-2,5 god govor skoro potpunonstao i bio se vratio pelenu
mi zivimo sa idejom da je sebastian to sto je i da cemo izvuci iz njega njegov maksimalni potencijal. takodjer zivimo vrlo intenzicno jer mi ne pada na pamet da mu autizam ukrade djetinjstvo. to znaci da i dalje idemo sa njim na sve strane, on se bavi sportom, uci svirati klavir. namucili smo se dok smo pronasli ljude koji prihvacaju raditi sa njim ali nasli smo.
mislim, kako tvoj sinko reagira kad ga dignes, kad ga grlis, kad ga ljubis? da li voli autice ili se vise voli igrati sa zivotinjama ili razlicitom figuricama tipa playmobil? da li voli graditi sa legom? da li voli crtati, da li voli plastelin ili mu se gadi dodir plastelina? da li vozi bicikl, kako mu ide penjanje i da li se rola?
SVE OVO STO SAM NAPISALA NIJE NAPAD NA TEBE I VAS KAO RODITELJE NEGO OPCENITO PRICA O DJETETU KOJE SE PONASA DRUGACIJE OD DRUGE DJECE. ZNACI NE PROZIVAM TE DA SI LOS RODITELJ NEGO TI CISTO PRICAM O TOME SA CIM SAM SE JA SRETALA UZ SVOJE DIJETE.
sa njim su u skolu isla cak 2 klinca koji su unistni roditeljskim zanemarivanjem. jedan je zavrsio kod bake a drugi je skupa sa sestricom oduzet roditeljima i usvojen nakon toga. mislim da su ta dva klinca savrseno normalna ali su bili toliko zapusteni da se kad je trebalo nisu naucili igrati i nisu imali nikakve socijalne vjestine. oba su isla na intenzivne terpije kroz igranjem i kreativno izrazavanje da ih se nauci komunicirati. za malog koj je usvojen ne znam sto se dogadja ali ovaj koj je zavrsio kod bake dan danas ima problema sa igranjem sa drugom djecom ali se popravlja (ostatak skvadre su carobnjaci ali to nije toliko zanimljivo za ovo o cemu pricam)
)
, nesmijem se tog sjetiti odmah mi je smješno , jer je nogama odgurivao ono što smo mu nudili kako bi izazvali interakciju, a ruke je držao prema gore uz glavu stisnutih šaka...
