Tko vam je pomagao i da li je.....

[draga]

Bili sami, i opet bi napravili isto.
Muž bio doma cca 10-ak dana. Dolazili moji i muževi na dan, vidit nas i sutra odlazili.
Mi se super organizirali, nikad veći mir, red i zadovoljstvo nisam osjećala i tako sam bila ponosna kad mi je patronažna sestra rekla da takav mir u kući u koju je došla beba nije nikad osjetila i da se to vidi po djetetu koje sve to osjeća..mirno i zadovoljno jede i spava....
Iako sam poprilični čistunac, složila sam u glavi prioritete i nije bilo važno jeli suđe oprano odmah nakon ručka ili u 7 navečer....
Obožavam se sjetiti toga perioda...uživala sam kod nikad..

[Mama iz Detroita]

Prvi put je dosla svekrva 7 dana nakon proroda.Pomogla je,ali ne koliko sam ja ocekivala(mozda sam previse ocekivala ).ona je spvala kod djevera i tamo bila do 2 sata popodne(mm je tada isao na posao) i onda dodje meni do 10 navece.Znaci mm i ja bi vec rucali,sjedila bi zajedno sa mnom pricala,gledala tv.Za ta 2 mjeseca kolko je bila rucak je napravila 4-5 puta,kolace je pravila cesce .Kupala je H.cijelo vrijeme.
Sve u svemu opet nam je bilo lijepo.
Drugi put je bila moja mama isto 2 mjesca,dosla 15 dana prije poroda.Pomagala je u svemu. MM je bio uzeo sedmicu godisnjeg,ali od njega nije bilo bas neke koristi,ili je bio na internetu,ili ako ga posaljes da nesto kupi nema ga pola dana,tako da me bas nervirao tu sedmicu.
Najteze mi je pao odlazak i svekrve i mame.

[ZacKa]

Oba dva puta je MM uzeo dva tjedna godišnjeg, svekrva u prizemlju je kuhala to vrijeme, MM čistio stan donekle i uživali smo s bebicama s time da moram pohvaliti SM koji je prvo dijete čitava dva tjedna samo on presvlačio, jednostavno mi nije dao da ja to radim, uživao je...I pošto sam imala carski pa mi je teže bilo ustati po noći uzeti bebu na cicu, muž se dizao i stavljao ih papati. Moja mama mi nije bila potrebna, nisam bila depresivna što isto puno znači, nisam plakala i bila nagativno raspoložena. Mislim da puna kuća i puno savjeta samo dovodi do nervoze jer i sama ne znaš još što je ispravno i što odlučiti u kojem trenutku. Jako je bitan muž kao podrška ak može biti doma i neka ženska ruka koja će raditi kućanske poslove ali se ne dugo zadržavati...

[domy]

Mislim da ti bilo kakva pomć dobro dođe. Ako ti neko nudi nemoj odbiti, a kasnije ti odlući u kojoj mjeri i kako i koliko će ti pomagati.

[anabama]

Prvi porod...
Bila sam u istom gradu gdje i moja mama. Ona je uzela tjedan dana slobodno i bila cijele dane kod nas. Jos dugo su mi moji pomagali koliko god su stigli i mogli. Mislim da mi je to s jedne strane jako puno pomoglo sto se bebice tice ali mene osobno je smetala kolicina dobronamjernih savjeta, sto, kako , zasto.....No s druge strane mogla sam se bebici posvetiti maximalno, sto sam i radila....

Drugi porod
Bili smo sami u Njemackoj, dijete od skoro 2 godine, MM, bebica i ja. MM je uzeo tjedan dana slobodno i pomagao maximalo.... Sve smo izgurali sami. Bilo je nepornih dana, i dana kad apsolutno nista nisam stizala... Ali sam si postavila cilj, djeca su No.1 ostalo sto stignem. I tako smo se i ponasali. Nakon par mjeseci uhodali smo se i sve je bilo ok.

Iz mog iskustva pomoc prvih tjedana je dobrodosla. Tako ti i bebica imate vremena naviknuti se jedno na drugo, ne mareci za ostale obaveze

[domy]

Ah ti dobronamjerni savjeti,mislim da bi i meni dopizdili.Mi smo prva dva tjedna imali pomoć ostalo smo izgurali sami.
I eto preživjeli iako u nekim trenutcima mi je i bilo potrebno da malo odahnem, ali nisam imala. To sam radila kad je MM došao sa posla i on preuzeo brigu, onda sam ja druge stvari stizala.

[Jo-si]

Drage forumašice.....nova sam ovdje a i u roditeljskim brigama!! Sve me počelo stiskati.....nikad nisam bila depresivna osoba ili ne mogu ja to!! Sad nakon poroda prvi put sam osjetila sto znači kad si "nesposoban" i nepripremljen....u neznanju!!! Nisam uopće niti slutila kako je to poslije poroda i kako je imati bebu!!
BilA sam "Super" trudnica, vesela vedra....i sve je proslo u najboljem redu...pa i porod!
A onda....onaj šok!! Prvi dani, dojenje prvi skokovi u razvoju....danonocno cicanje, umor, nespavanje i sve uz to učinilo je da sam sada nakon dva i pol mjeseca uspjela (donekle - tako ja mislim - stalno mislim da mi je mala gladna....jer nakon tolikog natezanja oko dojenja sada smo MM i ja odlučili da preko dana jede svaka 2 sata, a nocu kad se god probudi...naporno mi je sve to skupa iz dana u dan.
Sama sam cijeli dan dok mi muz ne dode s posla popodne i tek tada dodem malo do zraka. Beba mi je zahtjevna, preko dana neće spavati jedino u kolicima i ako diramo po vanka pa nekad hodam s njom po 4 sata (izmedu naravno dodem doma i jede). Bojim se biti s njom kuci jer stalno plače ili hoće na ruke, a ja sam s kičmom koma-imam discus herniu i bila sam skoro pred operaciju dok nisam otisla na alternativu (kod jedne ruskinje, nebitno uglavnom učinila mi je da se ne kočim svako malo), ali strah od kičme i toga da bi opet mogla završiti ukočena je PREJAK!
Uz taj strah od kičme, lovi me panika kad MM ujutro odlazi na posao, a da ne spomenem da kad pomislim da bi mogao poodne nekud otići LUDIM od straha da ja necu moci sama, a noć niti ne pomišljam da bi mogla progurati sama!!!....Svaki dan mi je borba, muza sam sigurno umorila svojim ponasanjem...treba mi dosta vremena da dodem k sebi i tako iz dana u dan! Strahovi me guše, unervozim se, ne mogu spavati i onda naravno sve se cini crnjak, a ja mislim da LUDIM!! Htjela bi da prestane, sve sam zivo iscitala oko depresija i tih stvari....ne zelim pomisljati da sam u toj fazi jer mi je onda jos gore....stalno si nesto predbacujem, i svjesna sam da grijesim a ne mogu si pomoci. Osjećaj nervoze i straha dode tako iznenada da se i ja sama preplasim i onda mi treba puno snage da dodem k sebi, a ako sam neispavana jos je teze!!!
Molim Vas recite da ce ovo proći....i KADA!! Ne mogu vise u svojim strahovima provoditi vrijeme, imam osjećaj da cu sve lijepo propustiti i unistiti!!
Ponekad se osijecam da bi htjela pobjeci od svega.....i grozna sam si. A kad svugdje jos čitam da ide sa svakim mjesecem još teze i teze....postajem još nesposobnija i jadnija! Plaši me sta me ceka i taj strah me blokira! Jesam li ja luda!??
Slusam i citam sta sve mame rade i kako su super snazne i izdrzljive, a ja sam sama sebi tako slaba i jadna!! Samo si pripisujem negativne stvari, a sve dobro sto sam do sada napravila ne vidim ili mi nije dovoljno jer je STRAH jaci!!! Strah od cega!!!!???? Nemir nervoza strah od toga da NEĆU biti dobra i super mama kao sve curke-mame. I uz sve strahove imam i strah od toga da ce me muz zbog svih ovih stvari ostaviti....jer sam naporna i neizdrziva!!!
Osjećam se nesposobno, stan mi je prljav, muz tu i tamo nesto napravi ali opet je cijela organizacija na meni...a ja ne mogu držati konce u rukama i to mi opet pogorsava situaciju.
Molim Vas pooomoć.....kako da prestanem razmisljati ????

[ZacKa]

PROĆI ĆE !!!!
Mislim to s natezanjem oko bebača, dojenjem svako malo, vrtenjem u krug,
plakanjem po cijele dane, proći će !
Normalno da si nervozna i zbog toga beba vjerojatno i plače! Sve smo bile u tom nekom strahu,
i dan danas kad su klinci veći, roditelji smo ALI nemoj dati da te to preuzme skroz !
Igraj se s bebom, neka plače malo, na taj način beba komunicira, daj si skuhaj kavicu, sjedni u miru,
duuboko udahni, pozovi nekog na par dana da ti pomogne, nemoj skakati na svako traženje bebe jer
si ju vjerojatno na to već i naviknula, neka prođe minutica pa ju primi pa ju odloži, pomazi....
Beba osjeti tvoju nervozu i strah i još je gore !


I nemoj držati sve konce u rukama, i neka ti je stan prljav (bio je i moj) uživaj u bebici
jer stan stigneš očistiti a bebica nije uvijek bebica !
I nisu sve mame jake, samo se tako prave na van, sve smo u nekom strahu.....

Tješi se i da te ulovi ndB kičma, muž ili već netko će stići na tvoj poziv,
beba je mala neće nigdje, ionako samo leži, i dopusti i drugim osobama
da ti pomognu nemoj sve sama !

Ja sam smršavila 15kg koliko sam se dala za svoju bebu, bespotrebno, previše sam
skakala oko njega na svoju a poslije i na njegovu štetu, s drugim je sve bilo
drugačije, koliko si više svjestan da si i ti osoba koja treba mir i zadovoljstvo kako bi taj mir prenjela
i na svoju bebicu !

I NE MORA sve biti savršeno, normalno je da griješiš ! Normalno je da te strah od odgovornosti
koju kao roditelj nosiš, ali vjeruj mi radiš po svom instiktu i ako pogriješiš nisi zato loša majka !

[mrs. eastwood]

Jo-si proci ce, sigurno!
kolika ti je beba?

ja sam isto dok je mm na poslu sama doma s malom. ne znam zasto kod tebe, ali ja sam se svima zahvalila da ne dolaze - jednostavno jer se njihove ideje ne poklapaju s mojima i da imam još nekome objašnjavat kako bih ja ili ne bih nešto - prvenstveno oko dojenja, pa to povlači praktički sva druga pitanja...

naša isto jedno vrijeme nije htjela nego u kolica... ali sad sam uspjela i uspavati je i u krevetu, a trebalo je strpljenja, jer je teško odvojiti se od nečega ako znaš da funkcionira - pa neka spava u kolicima, što joj fali?

i sto stvari mi se događalo? i plače ona i plačem ja! a ovdje se možda čini da sam ti super jaka i sve mi ide od ruke - jer se ja volim šaliti, pa kad ulovim vremena za komp, onda se ovdje zabavljam i pričam s drugim mamama. super pomažu generacijski topici, da vidiš kako nije da samo tvoja beba vrišti i urla!

i ono što je meni masu pomoglo kad bi bila na rubu - je poći u dućan. sama. pola sata! ostavim malu tati i uzmem svojih pet minuta! vjeruj mi - pomaze!

a proci ce. ne kazem da ce ti faliti - ali proci ce!
i iskreno - prilicno smo sretne mame!

[moj(a) djeca(k)]

potpisujem Ivu i mamu iz Detroita.

Sve, ama bas sve ti ovisi o dvije stvari-kakva ce ti beba biti i koliko ce tebe porod iscrpiti.

kod nas je situacija sa princezom bila takva da nas je sve tri oborila s nogu (mamu, sestru i mene).
i pored njihove pomoci imala sam strasne nesvjestice od umora, pa cak sam bila u nekom stadiju haluciniranja.
strasni grcevi, uzasni problemi sa dojenjem, izadjanje, sterilizacija, flasice, stalno nosanje na rukama, vriskanje po citav dan bez prestanka....a svemu je prothodila iscrpljujuca trudnoca i boravak u bolnici.
bez njih dvije ne bih mogla izdrzati sama, definitivno.
sa djecakom sam imala problema sa grcevima, dojenjem itd i sjecam se da sam plakala od bespomocnosti pored njegovog kreveta, ali ni blizu nije bilo kao sa princezom.
ovo drugo je jednostavno neopisivo.

[mrvica19]

Joj ovo je dobra dilema..Mani je mama dolazila na par sati poslije podne,pa do poslije kupanja ostajala,sveki mi živi kat ispod tako da je i ona bila tu i tamo,bar za kuhanje,jer sam ja tip koja sam htjela sve sama,bez iakakvih savjeta, ipak dobro mi je došla pomoć jer je muž bio samo tri dana na godišnjem,ali većinu vremena provela sam sama...možda i bolje..jer su savjeti o dojenju dolazili nepozvani isto tako beba gladna tralalalla...no ručak mi je morao netko skuhati,a i mama mi je dobro došla u doba plača i histeriziranja...ona me dosta podržavala u svemu,ostali su me znali i naživcirati...i to dosta..pa bih poslije satima plakala...no sve ovisi..tad još nisam bila na forumu,vjerujem da bi mi puno pomogao oko svih dilema,pa ne bih bila baš potpuno sama..

[lastavica]

ja sam rodila u ljeto tako da je MM bio doma s nama dvije mjesec i pol Moja mama nas je posjećivala prvih par dana, a onda je ocijenila da nema potrebe da ostane u Zagrebu pa je otišla na more.

[ZacKa]

jer sam ja tip koja sam htjela sve sama,bez iakakvih savjeta,

ja sam bila ovakva nit muža nisam slušala

mene je to iscrpljivalo, jer sam željela bit na svim poljima !
Sa curkom sam se opametila, tak da je više bila privrženija tati nego meni

[titirlica]

Rodila sam u srijedu , u petak došli kući , a muž je već u ponedjeljak morao na posao tek je počeo raditi tako da nije imao dana slobodnog , radio je svaki dan od 8-18 h
Svekrva niti se nudila niti je dolazila, prvi put je došla kad je malac imao 1,5 mj. , moja mama je radila i uvijek bila umorna tako da mi je to užasno išlo na živce , ustvari je samo dolazila i kukala kako je umorna, nitko mi juhu nije skuhao ,a kamoli šta drugo...možda je problem i u meni jer nisam nikada tražila pomoć, preponosna sam bila i mislila sam da se podrazumjeva da se oni meni ponude , ali od toga ništa ..zahebala sam se gadno
Drugi put neću ni dozvoliti čak i ako mi se ponude , ako sam uspjela sama prvi puta onda ću i drugi

[ZacKa]

Drugi put neću ni dozvoliti čak i ako mi se ponude , ako sam uspjela sama prvi puta onda ću i drugi

drugi put bi trebalo vele bit lakše

[moj(a) djeca(k)]

Drugi put neću ni dozvoliti čak i ako mi se ponude , ako sam uspjela sama prvi puta onda ću i drugi

drugi put bi trebalo vele bit lakše

ne reci dva puta.
prvi put sam vec cetvrti dan kuhala, sedmi iznosila rucak gostima (ako ne i prije ) itd, a drugi put nisam bila u stanju da stignem do kuhinje i napravim sendvic ili bilo sto stavim u usta do 17,00, dva mjeseca nakon poroda.
o detaljima da ne pisem.

[pulse]

Niko mi nije pomagao ni prvi ni drugi put. Ali ja sam tip koji ne voli da mu se iko izvana muva po kući i da nešto radi, pa makar i majka. Prvi put su se ponudile i majka i svekrva - majku sam pustila 2-3 puta u prvih 10-ak dana da nešto skuva. Drugi put sam rekla obijema da ne treba ništa. I pravo da vam kažem super mi je bilo samoj sa bebom, ako se zanemare bolni podoji u prvih mjesec-dva. Sve sam stizala i baš sam uživala.

[boysmama]

meni je nakon oba poroda došla mama na 5 dana, i to je spavala s nama jer nije iz istog grada, i mogu reći da mi je puno pomogla što se kućanskih poslova tiče, sve mi je peglala, kuhala po narudžbi, prala podove, kupaonu, a ja sam uživala oko brige za svoju bebicu i odmarala se koliko god sam mogla, to mi je dobro došlo da malo stanem na noge i uhvatim snage za samostalnost... sva sreća, nije se niti malo miješala u "baby stuff" jer je svjesna da je izašla iz đira i da se sve jako puno promijenilo otkako je ona bila mama... iako, moram priznati, nekad je meni i mm-u falilo malo privatnosti, ali to je neminovno, ako ćeš pomoć u kući... ne može i ovce i novce... čim mi je epiziotomija malo popustila i čim sam mogla koliko-toliko normalno hodati i sjediti, ona je sama skužila da mi je bolje i otišla...

[Jo-si]

Hvala cure na odgovorima....
Stvarno kad citam vas cure koje govorite da ste sve same stizale i da vam nije bio problem, svaka vam cast!!
Mene peru strahovi koji me blokiraju (npr.ako nisam jela (a cesto se sad dogada da ne stizem)....strah me.... posto sam anemicna i moze mi doci slabo, da cu se poceti tresti od gladi-što mi se i priije dogadalo iz cistog mira,a sad od napora i nemira osjecaj da ce mi se to dogoditi...je grozniji PUNO VISE!!....onda panicno trcim nesto jesti a riga mi se, pa onda opet strahujem ako dobro ne jedem necu imati mlijeka.....i tako jedna stvar povlaci drugu.....sve nesto moram i ako zaj...bit ce koma i odrazit ce se na bebicu!!
Toliko se opteretim stvarima koje moram da je pritisak neizdrziv!!!
A k tome mi je bebcica plačljivko....prdne i rasplače se kao da ju je netko natukao....još uvijek je u nekim svojim dvojbama i nije se počela opustati.....sad ima 2,5 mjeseca.
Da li bebice nakon tih prvih mjeseci prestaju bar malo s plačem i nezadovoljstvom?
Htjela bi početi uzivati u svemu....a ne se opterecivati glupostima....da li ce mi to doći???? Jesam li grozna ako to još nisam osjetila.....ja kao da sve odradujem....ne uzivam u ovome jer mi je oprati sude postala misija....
Da li će ovo nezadovoljstvo proći...i da li stvarno vas cure koje ste sve same mogle od prvih dana odmah obuzeo osječaj blazenstva i uzivanja s bebicom???....i zbog toga se krivim i predbacujem....
Pozdrav !
Meni su dani beskrajno diranje po vani i isčekivanje M da dode da mogu neke stvari obaviti.....pa zbog toga osjećam da ovisim o njemu!!! I to mi je uzasno!! Kako vama dani prolaze...da li vam nedostaju vase bolje polovice

[mrs. eastwood]

jo-si - udahni!!!
sve je ok!
i pretpostavljam da i je sve ok, jer se ne žališ na posjete pedijatru i rezultatima kontrole. sigurna sam da dobro napredujete - pa ti je to siguran pokazatelj da to što radiš - dobro radiš!

mlijeko neće nestati preko noći - to je fizički nemoguće!

bebe plaču... a to sa probavom će proći, još se stabilizirava sve. a prdne i plače pa se prepadne - i to će proći, ako već nije!

razmisli da si organiziraš tjedan nakuhavajući preko vikenda dok ti je m doma, pa smrznuti da imas preko tjedna...

i nemoj zapocinjati s kompliciranim stvarima ili nekim koje ne budes mogla finut dok se bebac ne probudi... kao npr. pisanje preduhig poooostooovaaa --- aaa aaaa beba se budi
citamo se na zimskim bebamaa

[mrcinela]

ja sam bila jako iscrpljena i pošto živim kod mame a taman je ona bila na kraju s bolovanjemi još je uzela malo godišnjeg, jako mi je pomogla s tim da je radila samo ono što ja kažem i kako ja kažem,i mm je bio na početku non stop kod kuće i da njih nije bilo krepala bih, p. je sad 9.5 mj i jako je aktivan iskreno 5 ljudi bi mu trebalo

[bubica11]

Moja mama je ponekad dolazila da mi pomogne ali ona radi i nije mogla dobit dane slobodne mm radio a ja uvijek glumim super zenu da mogu sve,svekrva pa to je druga prica,ta predje dvije stepenice i odmara pola dana poslije toga

[mala_od_grada]

joooj...ma samo kad se sjetim tih prvih dana. ja sam bila ko u drugoj dimenziji, sve mi je to tako bilo čudno
Istina, L. je bio dobra beba, nismo imali problema s probavom, al ja sam non stop bila umorna. Na porodu sam izgubila dosta krvi, i malo sam anemična, iako mi je krvna slika kroz trudnoću i danas je i više nego dobra
Ja i mm smo bili samo u totalno drugom gradu, svekrva iz du nije ni pomišljala doći a moja mama je htjela, ali nije mogla dobiti slobodne dane na poslu mm je kuhao staaalno,savjetovao se sa bakicama iz kvarta gdje smo bili u stanu, s lokalnim mesarom o najboljoj juhi i tako . Bio je i on užasno iscrpljen, svaki dan bi se vozio busom sat vremena do bolnice da bude s bebacem i sa mnom,bilo mi je baš žao što nam nitko nije mogao malo pomoći.
Ugl, nakon toga krenula je sezona i tek onda sam ostala sama samcata. Svi samo rade po cijeli dan a ja jos nisam bila naviknula na to. Mm svako malo nervozan i rijetko dostupan..al onda sam samoj sebi rekla-ne očekuj nemoguće od sebe-daješ malenom najbolje što možeš i doći će sve na svoje mjesto kao i taaaj veeliki osjećaj majčinstva i uživanja u bebici. I bilo je i tako je.
Danas ga gledam kako s tatom šeće ko veliki, pa se dere s pola ceste-maamma-pa mi se zatrči u zagrljaj

[angel]

jer sam ja tip koja sam htjela sve sama,bez iakakvih savjeta,

ja sam bila ovakva nit muža nisam slušala

mene je to iscrpljivalo, jer sam željela bit na svim poljima !
Sa curkom sam se opametila, tak da je više bila privrženija tati nego meni

E ja sam slušala muža,zapravo on je slušao mene pa tako i ja njega.
Kad sam prvu curicu rodila živili smo sa sveki i ona je i kuhala i rješavala veš,služila gostima,čistila,ma sve.Ali njeni "dobronamjerni " savjeti su me ubijali.Većinom se priča vrtila oko toga "je li mala gladna i sl.".Čudim se sama sebi kako smo izdržali toliko dojiti.
E sada sami živimo,ja rodila,nudile se i sveki i moja mama da pomognu.Znadete koliko smo izdržali jedan dan.Obadvije mi došle da pomognu a mi smo samo htjeli biti sami.Muž im je lijepo rekao (naravno u dogovoru sa mnom) da možemo sve sami a oni da dođu kad god požele. Tako je i bilo,sveki se nudila da mi donosi ručak,što sam prihvatila prvi tjedan i kasnije mi nije bilo potrebno.Puno smo problema imali sa dojenjem ali uspjela sam jer nije mi nitko visio nad glavom.I ono najvažnije muž mi je uključen u sve,baš sve, imam njegovu podršku i kad je on kući sve je puno lakše.
Jo-si kad nađeš vremena,dok mala doji npr. , piši nam,traži savjete na dojenju,uključi se u generacijski topic ,čitaj naša iskustva i vjerujem da će biti lakše.

[catya]

Ta situacija je pitanje karaktera majke...

Kod mene je to bilo ovako: meni je bio potreban isključivo MIR......hormoni su na mene poprilično utjecali, čas sam bila strahovito sretna s djetetom u rukama, čas sam se znala rasplakati bez ikakvog razloga, čas sam znala biti agresivna....ne znam, meni je trebao mir i nikako mi nije odgovaralo da mi itko dolazi...sestra i mama i svekrva su htjele stalno dolaziti i nuditi pomoć a meni to nije odgovaralo, bila sam poprilično iscrpljena zbog poroda (odrezale me dolje i imala sam gadne hemeroide pa nisam mogla normalno sjesti mjesec dana) i trebala sam mir i opuštenu atmosferu i ugodno povezivanje s dojenjem s djetetom a ti dolasci bi me poprilično psihički trošili.....čak sam se jednom i krvnički posvađala s mamom radi toga....muž mi je pomagao i oko spremanja i čišćenja i kuhanja tako da nisam imala problema oko toga...

Eto...da i ja podjelim svoje iskustvo....

[plavooka12]

meni je prva dva tjedna pomagao mm u svemu, dućan, čišćenje, doručak i večera, presvlačenje, jedino nam je svekrva kuhala prvih mjesec dana, jer sam imala jako veliki rez pa sam se jedva dizala, imala sam velikih problema s dojenjem pa sam se pokušavala izdajati, pa zaradila mastitis i visoku temp. i tri put bila na antibioticima, tak da mi je gotovi ručak puno značio! Peglala sam i prala veš sama od prvog dana, mm je eventualno sebi ispeglao ak mu je kaj trebalo i pelene jer su ravne
mama mi nije dolazila jer radi, a i zaradila je neku užasnu virozu! A i ne bih joj dala da mi pomaže jer je dosta smotana i njoj je sve dobro kad se napravi površno, a meni to užasno smeta, ili napravi kak treba ili nemoj uopće!

nadam se da će mi drugi porod proći bolje, da ću se brže oporaviti i da ćemo sve uspjeti ishendlati sami!

[latica]

meni je nakon poroda točno prvih mjesec dana mama bila s nama i to stalno jer ne živimo u istom gradu. meni je to bilo neprocjenjivo
ja sam se često osjećala izgubljeno i bila sam puna nekih iracionalnih strahova - kako ovo, kako ono, šta ako ovo, šta ako ono (u stilu ako sad zaspe, kad će onda opet jest - sad mi je to smiješno), osjećala sam se i nesigurno i stalno sam se sebi čudila kako sam ja to sada tako sva izgubljena i nesigurna i zašto se toliko brinem oko svega, kako drugima to ide tako lako (vidiš na reklami mamu koja bezbrižno doji, pa mamu koja sređena hoda gradom s djetetom, stalno sam nas uspoređivala s tim nekim drugim ljudima koji mi ništa nisu značili ...), zašto je meni teško, kakva sam ja mama, ma svašta mi je znalo proć kroz glavu, smijala bi se i plakala istovremeno, znala sam buljit u dijete i suze mi idu koliko mi je lijep i savršen, rijetko je plakao pa je mene svak i plač stavljao u situaciju da se pitam šta je sad, kako sad s njim ...
sad kad razmišljam, mislim da je moja nesigurnost i strah išla iz toga što nisam mogla kontrolirat situaciju, nego je situacija kontrolirala mene, a ja sam navikla uvijek sve imat pod kontrolom, eto. uz to, imala sam jako visoka očekivanja od sebe u ulozi mame, pto isto nije pomoglo ... pomalo sam se opuštala i počela razmišljat - pa bit će nekako, malo po malo, počela sam razmišljat u kratkim relacija - danas, večeras, a ne kako ćemo sutra, sljedeći tjedan i slično. rješavala sam stvari kako su dolazile. mislim da sam se potpuno opustila tek nakon jedno 3-4 mjeseca, a dijete nije bilo nešto zahtjevno, štoviše - jedino što je po danu malo spavao, ali zato noć - za poželit. i bilo je ljeto tako da smo puno bili vani, šetali među ljudima, a meni je to puno značilo.
poslije sam si milsila šta svi dižu frku oko poroda, kad je ono nakon toga najteži dio ali to je sve individualno naravno ...

mama mi je pomogla oko kuće, ali najviše u emocionalnom smislu kao potpora i kao kao netko s kim sam mogla proći kroz svoje sumnje i neigurnosti. mm je isto pomogao, ali i on je navikao da ja uvijek sve imam pod kontrolom, tako da se on zapravo uopće nije brinuo, samo bi mene pitao nakon mog monologa - a šta ti misliš? imali smo svoju privatnost jer je mama spavala na drugom katu tako da smo noću bili sami s bebom i sami odrađivali šta je trebalo, zajedno. ali je bilo lijepo kad te ujutro dočeka doručak, kad ne moraš mislit šta će se ručat i sl., nego se možeš usmjerit samo na bebu, kad mm ode na posao imaš nekog s kim možeš razgovarat ... ona je poštivala moje granice i meni je bilo jako drago da sam je imala uz sebe u tom početku.

[znljubica]

Kada bi bake i deke hteli da slede Vaša pravila, to bi bila pomoć.
Ako će te biti nervozni zbog neslaganja oko nege bebe, onda je bolje
da Vam ne pomažu.

[Mica]

Osjećala sam se baš nekako kao latica.Strah,panika,iscrpljenost,plač,užas jedan .Trudnoću i porod sam imala za poželiti,ali ono što me snašlo posle...A moja je mala bila zahtjevna beba,jela bi i onda plakala 2 sata,spavala sat i tako dan i noć.Da sam tad znala da će i narednih 8 mjeseci jesti svaka 2-3 sata,a čitavu noć tek sada sa skoro 2 godine,mislim da ne bih izdržala.Nego me držalo da će sledeće sedmice biti bolje...pa sljedeće...pa sljedeće...
Dočekala me svekrva,od nje nije bilo neke koristi.Mislim,trudila se ona i oko ručka i suđa,sređivanja,ali njen glupavi jezik me je izluđivao:jao pa što plače,vodite je doktoru,nikad nisam vidjela da dijete toliko plače...Bila je nekoliko dana,a onda je došla moja mama.Dosta sam razgovarala sa njom i to mi je godilo(dobro bilo je i tu svađe),bogami sam se i odmorila,jer je ona preuzela na sebe sve obaveze oko kuće i veliki dio oko bebe.Otišla je nakon 7 dana.Onda se sve vratilo užasna panika,strah,noćne more...Izdržala sam nekako 15-tak dana i onda je nazvala,i malo smo razgovarale,onako neobavezno(nisam je htjela opterećivati).Spustila sam slušalicu,a nakon par minuta me ona zove i pita:"hoćeš li,kćeri da ti mama dođe?".A ja u plač:"pa aaako m-m-možeš...".Kaže da je osjetila da nešto nije u redu .Ostaja je nekih 20-tak dana,ja sam se tad već psihički bila oporavila,a iscrpljenost,dobro trajala je mnogo duže,ali ju je bilo lakše podnositi.Sljedeći put obavezno zovem mamu i rezervišem je mjesec dana .

[TmamaKiN2]

ja sam imala pomoc za pozelit moja sveki, nadam se da ce pozivit i bit zdrava mi je puno, cak i previse pomagala. bila je divna, diskretna, a uvijek tu. sjecam se da bih ujutro osluskivala kad cu cuti kljuc u bravi i tad je sunce zasjalo straaaaasno me bilo strah, svega a ona je to sve olako, bez ikakve panike obavljala cuvala je K do trece godine, ja sam u medjuvremenu opet bila trudna pa smo zajedno bile s K, nakon poroda mi je opet jako puno pomogla s N (iako je on bio puno drugacija beba nego ona). svejedno, do njihove 4-5 godine bila je stalno za nas tu,kad god je trebalo i dan danas hoce, ali ju puno stedimo jer fizicki vise ne moze toliko, a i oni su sad u svojoj fazi pa ju zivciraju, odnosno ne moze im stat na kraj. ali, po jednog uvijek hoce uzet, a zive (ona i deda) u 30tak kvadrata, nikad nije problem. iako mozda zvuci nevjerojatno, zaista nisam pretjerala, bezgranicno sam joj zahvalna, bezgranicno
(uz napomenu: imam ja i mamu)