gledala sam jedan dokumentarac, u kojemu se dosta govori o razvoju čovjeka, koji započinje već u maminom trbuščiću
. uz mnoge divne stvari koje objašnjavaju, ima dio o dodiru, koji nekako moram Dojenčad koja je rođena prerano ili se tjednima, možda i mjesecima, nalazi u inkubatorima i različitim uređajima i strojevima. Sada je poznato, ukoliko tu djecu netko dodiruje i miluje po leđima, samo 10 minuta dnevno, time potiče razvoj njihovog mozga. Dakle, ljudski je dodir neophodan za razvoj, a dojenčad koju nitko nikada ne primi u naručje, umrijet će; toliko je ljudskim bićima potreban dodir. U našem društvu postoji jedna nestretna sklonost da roditeljima govorimo kako djecu ne treba podizati i grliti, da bebe koje plaču ne treba podizati kako ih ne bi razmazili ili kako ih treba poticati da prospavaju čitavu noć i ne uzimati ih u naručje... a to je upravo suprotno od onoga što dijete treba i ta bi se djeca mogla vratiti na spavanje jer su odustala i mozak im se jednostavno isključio, što je način obrane od ranjivosti zbog toga što ih roditelji u biti napuštaju, a ostat će im implicitna sjećanja o svijetu kojemu jednostavno nije stalo do njih.
mm i ja smo od prvog Larinog dana, kad bi nam govorili daj, nemojte ju toliko nosat, pa mora dijete i malo plakati, pa do kad ti nju misliš dojiti i sl., govorili da mi baš imamo u planu uložiti sve naše snage u to da ju što bolje razmazimo, i za sad nam dobro ide
i nadam se da ide i vama 








evo jedan zagrljaj za sve vas 


Naravno da najmanja ima prednost ali i starije dvije najsladje zaspu ako ih mama mazi.
A ja isto velim da ih zelimo razmaziti 
nemrem si pomoć kolko ja to dijete obožavam.. nisam imala pojma da se može nešto tako jako voljet kao vlastito dijete.. još dok je bila u trbuhu sam počela bit preemotivna i preosjetljiva kad je ona u pitanju


pa pod nasim su srcima rali 9 mj. 


