tanjabb je napisao/la:U objektu kao sto je vrtic sve nesuglasice i agresiju izmedju djece bi po mome trebale prvo i prije svega rijesavati tete. Ja bih u ovom tvom slucaju nakon prvog udarca pozvala tete, ispricala sto se dogodilo, da vidim kako ce one rijesiti tu situaciju. Mi nismo imali do sada iskustva s nekim upornim ili zescim agresivcem, ni u vrticu ni u skoli ali sve takve pa iako rijetke situacije su uvijek rijesavale ili tete ili sada uciteljica. Nikada nisam morala svoje dijete savjetovati da se tuce. (nadam se da ni necu morati puj puj)
e, vidiš, mi smo dobili na prošlom sastanku u vrtiću sasvim drugačiji naputak od strane teta i psihologice... tema sastanka je bila:
sigurnost djetetakao primjer su nam bile ponuđene razne teme sa sličnim ishodima kao kod titirlice, jedina zajednička crta u njima je bila nasilje ili nesretna ozljeda djeteta
u prisutstvu roditelja u vrtiću... e, pa, njihov zaključak je da, bez obzira što se dijete u tom trenutku nalazilo u vrtiću, ako je roditelj skupa s njim (bilo da ga je došao pokupiti u predvorju ili imaju zajedničko vrijeme), onda odgovornost za posljedice i stvar u svoje ruke preuzima isključivo
roditelj, budući da onaj tren kad se roditelj nalazi skupa s djetetom, odgovornost i autoritet teta prestaje... meni to je bio isprva malo šok, ali ima logike... posebno jer sam kasnije skužila da oni ustvari tako peru ruke vezano uz posljedice i traže preko okrilja
sigurnosti da mi kao roditelji tada postupamo po njihovim vrtićkim pravilima i učimo dijete dosljednosti na taj način... dakle, ono što se radi u vrtiću, moralo bi se poštovati i doma...
off topic... jedan primjer je bio sasvim banalan: penjanje djeteta na klupicu za obuvanje koja je 15 cm visoka pri dolasku/odlasku... kako ja uvijek dolazim s dvoje djece, teže mi je kontrolirati oboje da to ne rade, a i dotad nisam smatrala da je to nužno jer meni ta prepreka ne znači ništa kad bi se doma popeli i na luster da mogu, u parku se penju puno višlje, i sl.... ali, sa njihovog stajališta je to ipak bitno da se i mi pridržavamao tih pravila jer kad njima u predvorje iziđe 20 djece i popnu se na klupice istovremeno, to je stvarno potencijalni problem... u tom smislu su nam postavili neka pravila koja
mi moramo s djetetom u vrtiću peglati, a ne samo oni...
da se vratim na temu... prošli tjedan smo imali incident u vrtiću sa starijim trogodišnjakom: moj dečko je ugrizao svog frenda iz grupe tako jako da je njemu ostala modra masnica na ruci

tete su nam to odmah rekle, a mi smo odreagirali tako da smo s njim ozbiljno popričali o tome kako se to ne smije ponoviti, bla, bla, a što je najbolje, on se dosad nikad nije grizao... uz to nam je obećao da će se malom ispričati javno pred svima u garderobi sutra ujutro, a usput smo mi sastavili i malo pisamce isprike njegovim roditeljima u kojem smo naveli i kontakt broj u slučaju daljnjih problema i priložili mu i darak (čokoladicu) uz pismo... mama od dečka taj ugriz nije shvatila tako ozbiljno ko mi i nazvala me da kaže da je dirnuta našom reakcijom i da je sve 5... međutim, dva dana poslije je taj mali ugrizao mog sina, dakle, situacija se obrnula, da bi na kraju mi roditelji skužili da je ustvari tako bilo i prvi put, tj. moj sin je tad samo bio uzvratio ugriz, očito malo žešće... fala bogu, dalje se situacija između njih dvoje nije razvijala, oni su se tad i zagrlili i poljubili... ali poanta je ta da je meni, u neku ruku, bilo drago što mi se dijete zna obraniti kad ga se napadne (iako nisam za nasilje), a ujedno da zna i prihvatiti posljedice svog djela pa se kasnije za to isto i ispričati...
nismo mu savjetovali da mu vrati ugriz ako se to ponovi, već samo da kaže teti, ali ne znam što bih baš napravila da ga netko stvarno jako udari, pogotovo ako je to dijete inače problematično... osobno ne mislim da trebamo odgajati mimozice u ovom okrutnom svijetu koji ih čeka u budućnosti, ali svakako mislim da im treba postaviti moralne norme da znaju što se smije, a što ne... opet, mislim da to ovisi od djeteta do djeteta... ako je dijete povučenije mislim da ga ipak treba više usmjeriti u samoobranu, a ne u smjeru povlačenja jer mu to u životu neće dobro proći, nasilnika će uvijek biti i treba za takve zauzeti stav... a opet, ako je dijete samo po sebi sklonije agresivi ili je čisto živahnije, onda bi ga ipak trebalo sputavati u tim incidentima, pogotovo ako su inicirani s njegove strane
