ne/dosljednost

[Bubidea]

pa dobro, di si ti krumpi?
cudno je bez tebe.

[ZacKa]

Potpisujem Barbie.

Imamo svoja pravila koja su nama važna a ne ona koja drugi misle da
su bitna. Fleksibilna sam dosta (barem mislim) jer meni i svima
tako paše.
Ustvari takav odnos i želim sa djecom, ne želim i ne paše mi ono strogo neodstupanje.
Sve ovisi o situaciji, raspoloženju i inim drugim stvarima.

Najvažnije mi je da su pristojni , ne igraju se sa opasnim stvarima (sa curkom to još uhodavamo )
, pospremaju sve za sobom (to je pravilo od cca 5g.), imaju svaki dan otprilike
u isto vrijeme doručak (izuzev škole i vrtića) , ručak i večeru
(mora se sjesti za stol i ako nisu gladni makar 5 žlica pojesti),
ako se igraju vani svaki put se javiti ako se udalje a da ne znam gdje su,
svako jutro i večer obaviti potrebnu higijenu bez odstupanja ,spavat idu kad je radni dan približno
u isto vrijeme (nema ono obavezno u 21.00 i ni minute kasnije,
nego npr. od 20.45h do 21.30h moraju leći u krevet,
neki put čitaju, neki put se zabavljaju ležeći, neki put odmah zaspu,
nigdje ne idemo navečer iza 9h, vikendom se toga ne želimo držati i oni to znaju,
svi se lijepo opustimo jer nam tako paše.....i ujutro svi odspavamo
Na proslave, rođendane, svadbe, Nove godine, koncerte uredno idu s nama.

[ZacKa]

Ovo za daljinski sam jedva dočekala kad će se s njim počet služiti da ne moraju mene
zvati.
Tjeram ih da se igraju vani na zraku tako da na kompu preko tjedna uopće i nisu.
Vikendom znaju biti ali isto ih tjeram van.
U dućanu niš ne kupujemo eventualno ako se to ne dogovorimo prije.
Moje najvažnije pravilo je da igračke u principu ne dobivaju onako bezveze,
moraju zaslužiti, uštedjeti, i ono tipa ročkasi, Božić, kraj školske godine za dobar
uspjeh.
Znači većina toga što se onako dobije mora se nekako zaslužiti,
za sve radnje (osim wc-a) me moraju pitati ili
obavjestiti, čak i ako idu u priz. baki.

Da, moja curka se belji (mislim ona pokušava sve što ne smije) i ne smijem se na to,
uvijek ju upozorim da to nije lijepo, jer znam kad njoj popustim gotova sam ,
ali ne radim drame, i da, ne dozvoljavam pretjerano skakanje po kući za to imaju aktivnosti.
Ali da mogu plesati, glumiti životinje, naravno, do granice kad vidim da podivljaju onda
zaustavljam.
A moj moto je uz sve ove obveze (osim škole i vrtića) koje oni moraju željeti ne ja,
je da se što više igraju, ..........

edit: koliko sam fleksibilna evo i primjera, jučer kad je curka došla iz vrtića
na obostrano veselje i prekrasan dan odlučili smo radije se rolati i prošetati nego
odmah ići doma ručati. Ručak smo obavili kasnije kad je pao mrak jer
sam ja tako željela a i ona.

[pomikaki]

Ono što je po meni bitno kad je doslednost u pitanju jeste biti dosledan za bitne stvari i ne trošiti previše energije na gluposti tipa beljenje.

Po meni je ovo što je she rekla poanta. Treba biti dosljedan, da, prije svega oko važnih stvari. Ali složit ćemo se, nisu svima jednake stvari važne, niti približno. Nekome je bitno da lijepo odjeveno dijete ostane čisto i uredno i kaznit će ga ako se uvalja u blato. Ja ću okrenuti očima možda ali me iskreno za to boli džon.

Ono što meni upada u oči kod te priče oko dosljednosti je da se obično navode ovakvi beznačajni primjeri - evo daljinski, beljenje, psovanje. Dakle ono što smo u iskušanju povremeno dozvoliti.
Kad govorimo o takvoma tipu prekršaja, meni je cilj naučiti dijete da se ne belji i ne psuje tako da nekog vrijeđa. Beljenje u igri i zafrkanciji mogu tolerirati, ako pokupi koju psovku ni to nije kraj svijeta, bitno je da je ne koristi agresivno protiv drugih.
A to neće činiti ako ima razvijenu empatiju i poštovanje prema drugome, ali i poštovanje prema sebi, samosvijest.
Tako da nikad nemam potrebu opomenuti dijete ako se beljilo, ni beljenje ni psovka nisu same po sebi loše, loše je ako vrijeđaju drugoga.

[ZacKa]

Moja cura se uvijek belji nekome što je ono nepoželjno,
mislim... nije lijepo,
nekad ju samo pogledam odmah zna da to što je napravila nije
prihvatljivo s moje strane nekad joj kažem da to nije pristojno,
a nekad kad sam nervoso, povisim glas i kažem da sam je već opomenula i
da mi to smeta i nije prihvatljivo....

Naravno ovisi i o meni kakva sam taj dan....i onda naravno ima djece kojoj je dovoljno jednom
reći a i djece kao moja koja će to ponoviti još koji puta.....

a za psovanje treba pokazati da je nepoželjno ali ne ih stalno opominjati,
uglavnom prođe samo od sebe...........

[latica]

ja sam apsolutni zagovornik dosljednosti u odgoju, pogotovo kad su djeca mala, ali to po meni nikako ne znači i krutost. i mi isto nekad idemo na spavanje u 8.45, nekad u 9.15, nekad jede sat vremena prije, nekad kasnije, odnosno onda kad je gladan, nekad umjesto popodnevnog spavanja ležimo na krevetu i mazimo se jer on ne može zaspat, vikendi kad smo skupa su uvijek drugačiji od ostatka tjedna kad radimo, ali opet dijete ima svoj red, zna što u pravilu smije, a što ne smije... osim toga i pravila se mijenjaju s vremenom i kako dijete raste, ja sam na onim primjerima htjela objasnit što je po meni u načelu dosljednost. i naravno da osim kad se izuzmu sigurnosni kriteriji, svaka obitelj ima svoje prioritete šta je bitnije, šta nije - netko ne da da se dijete zaprlja vani, da se sladoled jede zimi, netko da radi ne znam šta, to je isto normalno - nije to predmet rasprave... kad su iznimke upravo to - iznimke, onda je dosljednost ipak očuvana, a naravno da što je dijete starije može i samo bolje uočit kad je nešto iznimka i tome slično. to po meni nije uopće upitno. ali onda tu ide i to da su i te iznimke uvijek najlakše kad pašu i roditlejiu i djetetu, samo ... mislim da je adea u tom kontekstu dala dobar primjer zašto je dosljednost bitna s onim primjerom o igricama.
i ovo što je zacka rekla (sad mi uletio post) - nekad je nekom djetetu dovoljno da ga pogledaš, a nekom djetetu možeš sto puta reć i ništa. tako da je i kod neke djece bitnije da su roditelji dosljedni, a kod neke imaju luksuz da bude više iznimki...

[ZacKa]

i ovo što je zacka rekla (sad mi uletio post) - nekad je nekom djetetu dovoljno da ga pogledaš, a nekom djetetu možeš sto puta reć i ništa. tako da je i kod neke djece bitnije da su roditelji dosljedni, a kod neke imaju luksuz da bude više iznimki...

upravo tako sve ovisi i o roditelju i o djetetu čak istog roditelja, i o tome kome je što važno a pritom i da djetetu to
bude nabitnije..
Zato se ne možemo uspoređivat.
A iz svega ovoga vidim da nitko ne može biti skroz na skroz, ono 100% dosljedan ama baš svaki puta,
što je meni normalno, nismo vojnici jer jako sve ovisi i o okolnostima u kojima se nalazimo,
samo neki imaju više tih nekih stvari po kojima su dosljedni ili koji
put ne dosljedni, a neki manje. Što ne znači da nisu dosljedni nego možda ne moraju biti takvi jer su djeca
lakše odgojiva, dosta im reći jednom

A to što pod svaku cijenu dijete mora zaspat u 21.00 h i ni minutu prije ili kasnije,
meni je nerazumljivo i isto vojnički. A onda je sve drugo u okviru pola sata ili čak 45min,
ako je svaki dan tako isto dosljedno.
Dosljednost djeca najviše vide od svojih roditelja, a da mi je vidjet tko pod svaku cijenu
baš svaki dan kuha, redovno pegla kako si je zacrtao, kosu pere točno svaka 3 dana,
i nikad ne kaže ma ostavit ću za sutra danas sam umorna.

Treba vidjeti kakvo je dijete jel pristojno ili nije, nanosi drugima zlo ili ne,
itd...pa onda bit dosljedan u tim nekim načelima koja će pomoći usmjeriti
djetetovo ponašanje na pozitivu.