dajte što više primjera
meni polako ponestaje ideja, obzirom na to da mu sve jako brzo dosadi. ne surađuje baš koliko bih ja htjela.
jel uopće radite te vježbice? nama su ih preporučili tek u Malom domu, nitko od doktora ih ni ne spominje. kako nismo u Zg, sve radimo doma, improviziramo ono što su nam prije nekoliko mjeseci pokazali kroz pola sata vremena.
i baš kad sam izgubila volju za izmišljanjem nečeg novog, naišla sam na hrpu tekstova o tome kako te vježbice jako povoljno utječu na vid, posebno na razvoj binokularnog vida i precepciju dubine, što je nama ogromna boljka.
klikala sam link za linkom, pokušat ću pronaći u historyu, uglavnom, na ovoj stranici sam počela http://littlefoureyes.com/
sad se više ni sama ne mogu snaći, prekasno je, a čeka me još i učenje
ono što me je jako, jako razveselilo, su primjeri poboljšanja vida čak i u odrasloj dobi, što znači da sve one priče koje slušam i čitam, o kritičnoj dobi za razvoj vida padaju u vodu. govori se da se glavnina vida razvija ubrzano do 2. godine, zatim se ostatak intenzivnije razvija još do 6., da bi sav razvoj stao do ulaska u pubertet. to bi značilo da ono stanje vida, kakvo snađe dijete u pubertetu, ostaje do kraja života. ovdje piše sasvim drugačije
http://www.fixingmygaze.com/
http://www.psychologytoday.com/blog/eyes-the-brain
i navodno da vježbe vida čine čuda čak i u odrasloj dobi.
obzirom da će Vjeranu ugraditi leće tek iza 6. godine, jer do tada oko raste i mijenja mu se dioptrija, ovo mi je dalo nadu da ima šanse da razvije puno bolji vid nego što mu sada predviđaju. to, ali i činjenica da će do tada vjerojatno postojati puno bolje multifokalne intraokularne leće (planiram se jako dobro informirati, i ne dozvoliti da mu ugrade ništa lošije od najboljeg).
mali Amerikanci, sa dijagnozama sličnim Vjeranu, do puberteta razviju vid i do 80% (oni bez glaukoma i ostalih komplikacija čak i do 100%), o čemu mi za sada možemo samo sanjati. kod nas su djeca rođena s obostranom kataraktom nažalost još uvijek slijepa ili visokoslabovidna.
dok čitam što oni rade, vidim da naši očni kirurzi i tehnologija u operacijskim salama ne zaostaje toliko, koliko je loša, zapravo nikakva, sva skrb i rehabilitacija od trenutka kada izađete iz bolnice.
ne znam kako je kada dođete sa starijim djetetom u, npr. Centar za strabizam na Rebru, je li išta drugačije, da li dobijete kakve terapije, upute, osim nošenja naočala i flastera na slabijem oku? planiram otići i tamo, od svih mjesta valjda jedino tamo i u Klaićevoj kod dr. Striber nisam bila
ali baš me briga, pogotovo nakon što sam se uvjerila da drugo, pa i treće i četvrto mišljenje može bitno pomoći i promijeniti stvar.
