Ako se dijete ne zna poslužiti telefonom, ako ne zna reći ime i adresu stanovanja, dok ne možeš razumno s njim popričati i dogovoriti ( uz toplo nadanje da je bar nešto skontalo) nema šanse da se ostavlja samo.
Svoje dijete sam u zadnjih godinu dana par puta ostavila u autu ( eto, uvijek imam čudne filmove o ostavljanju djeteta u autu, a istovremeno ju ostavim u kući na kratko vrijeme

), ali tako da mi je
cijelo vrijeme na oku, max deset metara od mene, u autosjedalici, dok sam otišla do bankomata ili u pekaru - zvjerlala sam k'o luda u auto, ne skidajući pogleda s nje. Na benzinskoj, na primjer, nema šanse da ju ostavim iz xy razloga ( mislim, ako ne smiješ upaljen auto ostaviti kako bi ostavio dijete na trenutak dok platiš benzin?

).
Krumpi, i ja se bojim jako ceste. Ma bojim se svega i svačega, ali se trebam boriti protiv toga da ju "ne zakidam"

E, da, i učinila sam isto ovo što i JiA jedno dva-tri puta, umirala u sebi, ali naprosto sam morala jer sam bila sama s njom...život nije bajka

...i uzelo mi je to fajn živaca, radila sam nešto čemu se svaki atom mog bića protivio jer sam znala da radim krivo, ali naprosto neimanje izbora
