No, da skratim post.
Majka sam 2,5 mjesečne bebice koja je vrlo živahna. No, prije par dana sam počela uočavat da ne otvara šake u potpunosti, te da joj je palac većinu vremena zarobljen u šaci, kao i da još uvijek ima onaj "efekt" pokazivanja fige.
Vrag mi nije dao mira i išla sam kopat po internetu i naletila na članak na stranicama Rode da je to prvi znak oštećenja centralnog živčanog sustava i ukoliko je beba prevalila 2 mjeseca, a palac je i dalje "zarobljn u šaci" da ne smijemo ignorirati problem, već se javiti stručnoj osobi.
Naravno, kao i svaka majka, prva moja reakcija još pod utjecajem hormona je bila plač! Prvenstveno iz razloga jer su mi počele navirati slike sve one sirote bolesne djece koju sam posjećivala u raznim humanitarnim akcijama. Ukoliko je netko bio u Specijalnoj bolnici u Gornjoj Bistri, znat će o čemu govorim

Toliko sam se uzrujala da sam doslovno izgubila mlijeko za naredna dva obroka

Odlučila sam otići pedijatru u nadi da će mi reći kako pretjerujem i da nisam normalna.
Međutim, potvrdio mi je da beba u ovoj fazi razvoja, dakle nakon navršenih 2 mjeseca - MORA već otvarati šaku.
Dao mi je neke vježbice i rok od tjedan dana da vidimo ima li poboljšanja.
Sad intenzivno vježbam s njom. Zainteresirana je za igračke koje stavljam pred nju, pokušava ih dohvatit, dira ih ručicama, ali uvijek, baš uvijek su joj palčevi u sredini šake! I dalje sam pod takvim strahom i takvom nervozom da sve to prenosim na nju.
Pišem ovaj post zapravo da ukoliko netko ima slično iskustvo, da ga eto podijeli sa mnom, eventualno mi predloži još kakvu vježbu za ručice, pošto ću za tjedan dana morati na kontrolu i ukoliko ne bude poboljšanja, slijede pregledi kod neuropedijatra, fizijatra, UZV mozga...
Ne moram valjda niti posebno objašnjavat koliko me strah.
Isprike na podužem postu i hvala vam unaprijed.








Ispravit ćete to, samo vježbajte.
