selo ili grad?

[Anajecestoime]

Moj tata je dijete sa sela, a danas je doktor znanosti koji govori 3 strana jezika
Tko želi, naći će načina.

Ja sam rođena i živim i radim u Zagrebu.
Na posao, kao najbržom opcijom, idem vlakom (sve zajedno traje 45 minuta). Meni se to tvoje selo čini kao predgrađe tog tvog gradića.

[Adorabla]

ne kužim moram priznati zašto se ponavlja da na selu djeca mogu završiti fakultete i postati doktori znanosti? Nisam moram priznati vidjela niti jedan topic koji bi rekao da djeca ne mogu postati dobri, kvalitetni ljudi na selul s fakultetom ili bez.
Ja sam samo ovaj topic shvatila kao dilemu sto nudi grad, sto nudi selo.

[skorpionka]

Ma cure to spominju iz razloga što je sama pokretačica topika pinkis u uvodnom postu naglasila svoju bojazan kako će djeca životom na selu posredno utjecati na izbor zanimanja svog djeteta.

[Anajecestoime]

Upravo tako.
Što će dijete odabrati za svoj životni smjer najviše ovisi o njemu samom.

Ako tvoj sin bude želio biti gospodin u odijelu ni sto traktora ga neće odvratiti. Baš naprotiv.

[IvaV]

Evo ja ti zivim u malom gradu, bas onakvom kakvog opisujes. i divan je i krasan je i najljepsi je i blabla, al meni ide na zivce i ne volim tu zivjeti. Ja sam gradsko dijete i ako cu zivjeti u gradu, zivjet cu u onom koji mi ima sto ponuditi, a ovaj nema skoro pa nista.
Tako da, iz ove perspektive, da mi je u pitanju dijete i kako bi njemu bilo najbolje- izabrala bih selo (e da me mm cuje, izljubio bi me ), mislim da za dijete nema ljepseg nego odrasti na selu, u priordi, slobodno...bez betonske đungle i straha od velikih prometnica i prometala.
Ljepsi je zrak, mir je i tisina i moze đipati gdje god hoce.
Glupost je to da djeca sa sela ne idu na faks i takve brije.

[teutonija]

Meni se čini da ima još dosta vremena do polaska u školu i da su prve godine ljepše djetetu na selu, pogotovo ako je okruženo obitelji.

X
tvoje dijete je malo i mislim da mu je ,a vidim i vama, dobro gdje jeste ,a kasnije tko zna, ako vam je kuća na raspolaganju lako preselite.

Ja živim u gradiću kakav ti opisuješ s tim da sam dok sam bila mala- do viših razreda živjela na selu. (makar ni mi ni itko naš se nije bavio poljoprivredom)
Imam lijepe uspomene iz života na selu, bili smo veseli i slobodni ,igrali se po dvorištima ,šumi ,livadama ,išli sa susjedovim kravama na pašu....a evo završila sam fax.

U Zagrebu sam živjela dok sam studirala, i onda mi je bilo i kad sam se vratila doma ,bilo mi je teško ispočetka, stalno sam vagala, ZG- moj manji gradić (50tak km od Zg) ,no kad smo se vjenčali, dobili cure ,debelo je prevagnuo moj mali gradić i drago mi je da je tak ispalo.

Nemaju mogućnosti ko u Zg, tu govorim na bezbroj aktivnosti ovakvih i onakvih , (ali ih ima i mogu se naći u nekoj od njih ,judo,ritmika ,muzička škola, likovna sekcija,jezici, košarka za više razrede), kina kazališta...no onda sam shvatila da mi je i bez toga OK,a tempo života mirniji ,sve mi je blizu ,nemam toliko vožnje i razvažanja ,puno se toga može obaviti pješice, nema gužve u prometu pa sam i puno ranije doma ,automatski imamo i puno vremena popodne,a živimo u miru i zelenilu.
Ako se zaželimo kina ili kazališta za sat vremena smo u Zg, a kolko vidim po svojim prijateljicama iz ZG sve te sadržaje koje imaju u tjednu ionako ne stignu koristiti, a u autu se provede puno.... i previše ponekad.

Da se razumijemo nismo ni mi u gradiću Peytonu ,vrtići su nam jako skupi, velika je navala, mali je gradić pa maltene svako svakoga zna, zna bit dosadno ,al uz sve to nikad ne bi mijenjala mir i zelenil ni za hrpu izložbi i aktivnosti.
A tko želi pričati pričat će ,bio on na selu ,gradu ili gradiću ,nažalost takvih svi mi imamo oko sebe bez obzira gdje živjeli.

[Ivy26]

Evo i mene ..gradske cure Cijeli život živim u gradu od 80tis.stanovnik, ne jako daleko od Zg i to u centtru centra,dijete sa asfalta u pravom smislu riječi,koje nije imalo familije na selu.Po udaji isto selim u stan u centru centra i tu ostajem dok nisam zatrudnila

Trebalo je vagnuti .kupiti veći stan ili seliti u mmovu kuću udaljenu autom od centra cca 10 min.Na kraju je prevagnula kuća sa ogromnim dvorištem i vrtom, uz šumu,udaljena od glavne ceste,baka servis na usluzi

U početku mi je falio grad i da sve mogu pješice oaviti,da nisam ovisna o autu,ali kada pogledam prednosti za djecu,da guštaju po cijele dane vani,a ja bez brige u kući nešto radim,nema straha da ih lupi auto,nekud odlutaju ,znam da sam dobro odabrala i svaki dan sam u gradu snjima.Klinci idu na aktivnosti i ništa im ne fali i nem anikakvog seoskog mentaliteta....to je stvar kućnog odgoja.

I mene su u početku svi pitali joj pa kuda ti gradska cura ode...mučio me upis kćeri u manju školu koja je inače gradska ali nije u centru nego u kvartu kuća i opet znam da sam dobro odabrala,jer imaju učitelje iz grada ,škola postiže odlične rezultate i ja ne vidim razliku u odnosu na djecu mojih prijatelja u gradu i nekad mene .


Stvar je tebe i tvoje percepcije na sve to selo-grad priče.U mom kvartu jako malo ljudi se bavi nekom velikom poljoprivredom.Moja sveki ima mali vrt,posadi par redova krumpira i tu i tamo kupi kokice i to je sve.

Ponekad mi fali obavljanje nekih rutinskih stvari pješice,ali hej, da živiš u gradu kao Zagreb opet dođeš na ovo moje (vožnja autom) koja sam sad na periferiji

[Diami]

Ponekad mi fali obavljanje nekih rutinskih stvari pješice,ali hej, da živiš u gradu kao Zagreb opet dođeš na ovo moje (vožnja autom) koja sam sad na periferiji

Istina! Evo mi smo službeno u gradu, a ustvari nismo. Pješke mogu jedino do malog dućana i doma zdravlja, al sve drugo moramo autom. Da ne pričam da sam u dijelu grada gdje svaka treća kuća ima kokice, a pokoja još i svinje... Imamo poveći vrt, al šume i livade okolo baš i ne, bar ne one bez prometa, ulica nam je općenito prometna jako.

I ja mislim da je stvar kućne atomosfere kako će djeca "disati", a budući da vam grad neće biti daleko, neće biti problema niti kad porastu odvesti ih na kakve aktivnosti u skladu s njihovim željama i interesima. A do tada neka uživaju punim plućima u nećemu što je mnogima nedostupno - priroda, zelenilo, bezbrižno vrludanje bez opasnosti od prometa.

[lilipop]

Bitno je sta tebi odgovara,gdje ces se bolje osjecati.

Ja sam u vecem gradu,ali bih radje zivjela u manjem.

Sto se tice blizine obdanista,bolnica,skola ,kulturnog i drustvenog sadrzaja sve je 5+
Ali, rado bih sjela u svoje dvoriste, da mi niko ne dosadjuje
da ne dijelim stubiste sa nesimpaticnim likovima,
da mi komsija ne gleda u balkon
da ne slusam gradsku vrevu ispod svog prozora
da moje dijete cijeli dan provede napolju,na suncu
da se bezbrizno igra...

[mama 4]

eto ja živim na selu,pokraj vg.,djeca idu u školu i vrtić u vg,da nam je na selu neki mir baš i nije ima dosta prometnih ulica a i blizu glavne ceste smo,tjela bi nadodat da nekad život na selu i sad se promjenio,ja sam odrastala na selu i ljudi su se družili a mi djeca slobodno igrali sad je drugaćije,tu kod nas su susjedi na dobar dan a djeca jedva da se međusobno poznaju a da napomenem da su mm i njegovi tu starosjedioci

[Diami]

E da, mi smo isto sa susjedima u biti na dobar dan i to je to. Svekrva i zna još pokojeg susjeda, al isto ne više od 5, 6 ljudi/obitelji, a mi nikog pobliže. A oboje nismo tipovi da bi krenuli upoznavat ljude, pa sve čekam hoće li se što promijeniti eventualno kad K krene u školu...

[mama 4]

ali je meni čudno,šta je mm tu od rođenja a njegov tata je isto tu rođen i živi tu cjelo vrijeme

[tajci]

Ja živim u gradiću od cca 10 000 stanovnika. Ali to je gradić koji ima sve što nam treba. Ako se zaželim kulturoloških zbivanja, doduše, moram malo potegnuti do Osijeka ili Zg-a, ali iskreno, ja sam rođena i odrasla u zg-u i kad sam se udala živjeli smo prvih 1,5 godinu tamo, pa nismo baš ništa posebno izlazili. Jednostavno tada nismo imali ni love ni vremena, ni baka servisa. Dapače, lakše mi je sada otići van, pa makar to značilo i 120 km preći.

Ovdje nitko nije rekao da djeca sa sela ne mogu završiti fakultete, ali ne može se reći da okolina nije bitna u cijeloj priči. Ja tvrdim da moja diploma i sve moje titule ne vrijede jednako kao i od jedne moje poznate koja je daleko manje postigla u akademskom smislu. Ali ona je iz jedne vukojebine u Zagorju gdje je mentalitet da žensko ima sjediti u kuhinji, rađat djecu i krpati čarape (i pri tome biti kuš, jasno). Ona se morala izboriti protiv svih svojih da ode u zg, sama se školuje i završi faks. Ja sam odrastala s činjenicom da ću ići na faks, to mi se podrazumijevalo, i sve je bilo usmjereno u tom smislu. I s mamine i tatine strane su generacije fakultetski obrazovanih ljudi i to mi je bilo tako normalno. Hoću reći, njoj je bilo puno teže završiti njen faks, iako je sam po sebi kraći i ruku na srce lakši. I ja joj skidam kapu. Okolina je važna. Bilo da je poticajna bilo da nije. Naravno da je kućni odgoj i ono što svoju djecu učimo najvažnije.

Izbor za djecu je također važan. Moja djeca imaju uglavnom sve aktivnosti na koje žele ići, osim plivanja. Ali oni mogu ići sami na to. Ako ti moraš voziti dijete svaki put na aktivnosti iz sela u grad, bez obzira što je to 10 minuta, to je veliko opterećenje. Ne izgleda ti tako možda sada, ali dugoročno da. Pogotovo ako ne postoji javni prijevoz i ovisni ste o autu.

Naravno, svako od nas razmišlja na svoj način. Ja ne bi dvojila nimalo, ne bi živjela na selu. Iako, doduše, da mi je netko rekao kad sam bila klinka da ću živjeti u ičemu manjem od zg-a rekla bi mu da je budala. Sad znam da mi je preseljenje ovdje bila jedna od najboljih odluka u životu, i nema više tih novaca zbog kojih bi se vraćala u zagreb.

[Ivy26]

Ja sam odrastala s činjenicom da ću ići na faks, to mi se podrazumijevalo, i sve je bilo usmjereno u tom smislu. I s mamine i tatine strane su generacije fakultetski obrazovanih ljudi i to mi je bilo tako normalno.

upravo to, i ako rasteš u takvom okruženju svojih roditelja,obitelji gdje je to normalan tema razgovora ,a ne san ko nekada samo za gospodu ,onda nema veze da li si u gradu ili selu.

[ivanak2602]

Ja sam odrasla u Zagrebu i ljeta kod bake na selu su mi jedan od najljepsih perioda u zivotu.
Al ajmo sad o odgoju, mentalitetu, utjecaju sredine, utjecaju djece na djecu.
Dakle zivis u predgraju malog gradica - sto znaci da mentaliteti ne bi trebali biti toliko razliciti, dakle nevidim zapreke da bi selo moglo udaljiti tvoje dijete od fakulteta - stav prema obrazovanju je pitanje odgoja. Ali ne samo i iskljucivo.
Mislim da odabir dobre skole ima dosta utjecaja na kompletnu osobu djeteta i na sve njegove karakteristike. Sada zivim u Becu i ovdje je taj razdor izmedju dobrih skola i losih ipak primjetan - drugim rijecima, prijateljica koja je ovdje isla u skolu je rekla da se npr. u tramvaju, kad gledas grupicu djece kako komuniciraju, moze sa prilicnom sigurnoscu reci u koju skolu idu, ili drugacije receno, koji nivo skola ima (skolski sistem je drugaciji, da ne duljim). Ovdje su skole koje imaju visok postotak auslendera + jos vise turaka lose skole, a takvi su i maniri djece. Sto ce reci - nemora biti najbolja skola, ali nikako dijete ne bi poslala u najlosiju i nadala se da ce dobar kucni odgoj ispeglati sve lose sto je dijete eventualno pokupilo u skoli. Taj rizik mi se nikako ne svidja.
Mozda i bi, ali cemu da se opterecujem, s neprestanim "peglanjem" ako nije potrebno. Po meni, sredina odrastanja u kojoj je fax nesto sto se podrazumijeva i isti takav stav roditelja, stvara normativni pritisak na osobu da se taj fax ipak jednog dana mora odraditi. I to mi je OK:-)

Baka servis je jaaaako vazan, toga se ne bi nikako odrekla. Ja glasam, ostani na selu i ako ti je prihvatljivo da dijete svaki dan vozis u neku drugu skolu, sve dok ne bude islo samo.
Zatim, netko je spomenuo ucestalost druzenja na selu. Ako se djeca u tvom selu zaista igraju coporativno kao i mi kad smo bili mali, to je predivno, no ako ne, razmlisli s kim se mali moze igrati dok ne krene u skolu.
I nemoj zaboraviti da ce tada, kada ce mu sadrzaju postati jako bitni, biti dovoljno velik da se uputi sam u grad.
Ja bi tvoje dvojbe probala sa nekom za i protiv listom ili mind mappingom rijesiti. i iskreno, cisto sumnjam da smo naveli neki aspekt koji tebi nije pao na pamet - samo se kockice trebaju posloziti .

[sanjas36]

Eto i ja bih natrag u grad. Ne živim u selu nego manjem gradiću koji zapravo ima sve, međutim moji klinci idu na sve aktivnosti u zg i stariji ide tam u školu, mala na vanškolsku aktivnost, suprug i ja radimo u zg i pretvorili smo se u svakodnevne putnike koji se viđaju tek navečer svi skupa kod kuće. Mislim da bih imala više vremena za sve kad bih živjela u zg, a da ne govorim o tome koliko benzina zavozim mjesečno!!! Sanjam da se vozim biciklom na posao to mi je velika želja!!! I tako smo krenuli u prodaju stana, jer ne želimo ulaziti u velike kredite, ali nisu vremena za prodaju i mi tako dalje putujemo!!!
Super je kad živiš i radiš u mjestu stanovanja, sve drugo je napor!