ujutro je obavezno zajedničko namještanje kreveta, to nam je rutina još od kad je bio beba. prije bih to pretvorila u igru u kojoj vitlam poplunom nad njim, on se smijao urnebesno. sad već i on "popravlja" rubove, nateže, namješta. a to traje i traje
kod pranja suđa igra se s pjenom, stavim mu malo vode i deterdženta u posudicu na stolicu u kuhinji. jako dugo ju nije htio ni dotaknuti, pa nam je to kao neka vrsta vježbe, terapije...
kad brišem prašinu, on dobije svoju ili suhu krpicum ili vlažnu maramicu. kad metem, zadužen je za lopaticu, nerijetko ima i svoju malu metlicu.
usisava zajedno sa mnom. bude naporno, jer skupa s usisavačem vučem i njega uokolo, ali sretna sam i da je tako, jer prije bi urlao na taj zvuk. nisam smjela paliti usisavač u istoj prostoriji, tak da je ovo čista pjesma.
ne volim da mi se petlja oko ručka, jer lovi priliku da čačka oko štednjaka što bude i opasno (pali/gasi plin

petlja se oko kipućeg lonca), pa mi je to najnaporniji dio dana. u to vrijeme ga pokušavam nekako animirati, ali ne voli se sam igrati. da voli crtiće, vjerojatno bih bila nemajka i u to vrijeme ga time hipnotizirala

al njegovo zanimanje za crtiće je kratkog vijeka. više voli mijenjati DVDe, prebacivati crtiće, ubrzavati, gasiti, paliti, mogao bi tako satima, al ipak mu ne dozvolim osim u situacijama kad zbilja nemam izbora. to mi je as iz rukava za hitne i posebne slučajeve
nekad upale flomasteri, ili ploča piši-briši, to ga zna zadržati barem petnaestak minuta, nekad i puno dulje. voli pjesmice, ima svoj CDplayer i radio, spržila sam mu nekoliko CDa, pa nekad ima fazu kada samo to sluša. ima nekakav dječji laptop, sve je na engleski, ali sluša pjesmice na njemu. dobio je i neki stari mobitel kojeg smo polijepili selotejpom

al ima kameru pa nas fotka okolo, pušta melodije... to je otprilike to što se tiče njegovog samostalnog igranja u to vrijeme.
kupaonu ne mogu očistiti kad sam sama s njim, petlja mi se oko kemikalija. to radim jedino kad ga netko drugi može pričuvati. praktički ga uključujem u sve osim u kuhanje ručka i čišćenje kupaone.
kad se igramo unuta, slažemo podne puzzle, igramo se s masom za modeliranje, crtamo, igramo se doktora (ta igra nikad ne dosadi, valjda zbog iskustva po bolnicama, ima dva doktorska seta). prije je volio slagati kockice, sad više ne. autići su zanimljivi svega 5 minuta, ako su na baterije onda možda i 15. vrijeme za čitanje slikovnica je navečer, ali nekad ima faze kada ni to ne želi. poseže za mojim laptopom, mobitelom, ali ne dozvolim mu (to lovi priliku kad ga ne vidim). najsretniji je kada "se družimo", tj. kad imam vremena i volje, valjamo se po krevetu, škakljamo, glupiramo. u zadnje vrijeme se pretvaramo da vozimo auto, vlak (tu ima svega, mijenjamo uloge strojovođe, konduktera, putnika, nekad je on vlak/auto, a ja rampa), čak i lift (ta mi je najdosadnija, ja glumim lift, pa on na meni stišće gumbiće, moje ruke su vrata koja se otvaraju, zatvaraju). ima svega, pustim njegovoj mašti na volju, pa odglumim najbolje što mogu. ima alat, pa se igramo majstora, kuckamo čavle, šarafimo (i pri tom vježbamo finu motoriku), igramo se skrivača, nekad sakrijem predmete pa ih on traži - i to je dio vježbi za vid, puno aktivnosti nam je zapravo dio nekakvih terapija, ali vjerujem da bi bile zanimljive svakom djetetu.
vani se igramo loptom, lovimo se, pušemo balone od sapunice... ima toga još, ali rijetko smo vani jer je hladno, a zaredale su se operacije pa ne smije baš puno van.
eh da, slova zna već dulje od godinu dana, naučio ih je uz jako zgodne drvene puzzle, sasvim spontano. brojke je naučio na mobitelu i CDplayeru. bacamo i kockice za čovječe ne ljuti se i brojimo točkice (dio vježbi za vid), pa se natječemo tko će dobit veći broj... ma ima toga, stalno nešto novo, uvijek ima fazu kad mu je nešto turbo zanimljivo, pa ga onda prođe interes nakon nekog vremena.