Lori ima necakinju N. s kojom se vidi i igra svaki dan (sestra stanuje nekoliko vrata dalje). Primjetila sam da N. sve cesce “napada” Lori…To je uglavnom grizenje, udaranje, guranje -ako Lori “ne poslusa”, onda ju nekad gura dok ne padne. Nakon sto ju se prvi puta upozori da ju ne udara, ona ju nastavlja toliko dugo lupati po glavi dok netko od odraslih ne ustane i fizicki ju odmakne. Ista stvar sa guranjem i raznoraznim navlacenjem. Moja sestra najcesce reagira na to tako da ju nakon neuspjelih verbalnih upozorenja, fizicki sprijeci u tome sto radi i onda joj vecinom ljupkim glasom objasnjava da se to ne radi. Ponekad bude i stroga. (Ne znam kako reagira kad me nema)
Meni je njen nacin bio simpatican u fazi dok sam cekala da poluci rezultate, ali od rezultata ni “r”, pa me to polako pocinje iritirati. Pored toga, ja nju nekad moram ostaviti kod sestre (I roditelja-zive skupa) satima i onda poslije mi tata prica kako je N. bila agresivna prema Lori. Grrrrrr!
Pitam se koliko dugo bi Lori trebala dobivati po nosu, dok ova druga ne promijeni ponasanje. Da joj bar Lori hoce vratiti, ali to se jos niti jednom nije desilo. Danas ju je bas opako ugrizla i rekla sam sestri nek izvoli probati nesto drugo osim pukog uvjerevanja, stila “zloceste stolice”. Molim za jos par djelotvornih taktika i unaprijed zahvaljujem.



- agresivniji bi začas bili opasani pregačom i dok se nisu ni snašli, već im je kist bio u ruci i pred platnom su stajali
. Sad se bratići dobro slažu, u dobi od 3 i 2 (koliko su imali) nisu bili za ostaviti sami, definitivno, u našem slučaju.
.
.
do vremena dok se nisu naučili međusobno se uvažavati umjesto vući za kose 