curka ce sljedeci mj.2godine mlijeka jos ima ko u prici no meni je vise puna kapa njenog ponasanja unazad mjesec dana...
kada je bila manja nije bila tako ko sada...
nedaj boze da sjednem a da me ne pocne natezati i derati se cici,cici...ako nedam pocne toliko jako plakati da to nije normalno...
popodne joj dam za spavanje ali ona se u tih dva sata bar tri do cetri puta probudi i vice cici-cici ako nedam isti scenarij ko gore...
a noccc
u stanju je provest cijelu noc na cici ,ako nedam probudi cijelu kucu ,valjda i kvart...a onda se pocne bacati i divljati,probala sam jedno vrijeme s vodom kada se pobudila dam joj vode, popila koji guc i otisla spavati,no to je kratko trajalo...sada nece i nece samo cici-cici...
ajde nekako uspijem na koju minutu sklopiti oci a onda ujutro budna se priljepi na mene i svako jutro nam pocinje sa placom jer joj doslovno trgam sa cike,,,ma koliko god onda dugo bila vec na njoj...
ja sam stvarno vec jako,jako iscrpljena svega toga i zbilja ovakvim ritmom nemogu...ajde nekako dan prode ali noc...
dode mi da se necim namazem da prestane ,no opet tako mi je zao...
voljela bi ostavit barem za ujutro ,pop.,navecer...no uopce neznam kako da to postignem...
mame dojilice vecih bebaca imate li kakav pametan savjet?


Po noći nema dojenja,to smo pri kraju prve godine uveli,doji prije spavanja i ujutro kad se probudi.
Prvih par noći se bunio, tražio, ja bi ga mazila, nosala, onda bi on uvukao ruku, ja mu maknem, pa on zaplače, ja ga poljubim i tako, nije to trajalo dugo, brzo se navikao da nema. Jednostavno mi to nije funkcioniralo a on je bio dovoljno velik da može bez toga. Možda da je bio uporniji u traženju, ne znam, možda ni ja ne bi mogla slušati kako vrišti, ali eto, nije bio baš tako uporan, više onako tužan
ali mislim da sam i sebi i njemu dobro napravila jer mi je baš bitno prospavati mirnu noć.

