Da li reci ili ne.........

[Wawayuq]

MA NARAVNO!! od prvog dana ili od kad mozes razgovarat s dijetetom (ako je posvojena kao beba) - i s objasnjenjem to uopce nemora zvuciti kao nesto negativno ili lose, samo prekrasno i lijepo. Imam prijateljicu korejanku a roditelji su joj bijeli bijeli Irci - i sve divno krasno, ona od prvog dana zna da je voljena makar posvojena. Takodjer imam prijatelje Mormone koji su posvojili 10 ero djece - i svi sretni. <i></i>

[nata003]

da, od pocetka.<
> -----------------------------<
>Hanna 18.09.2001. Dublin<
>Andrej 24.11.1989. Sarajevo<i></i>

[mamaibebaVid]

imam prijateljicu koja je usvojila dijete iz doma u Nazorovoj i tu se srela s Leonardom Boban koja je odprilike ovako objasnila svojoj djeci: Djeca se mogu dobiti na dva načina; jedan je da rodiš dijete, a drugi je da odeš po dijete iz dječije kuće. Mi smo otišli u Dječiju kuću i vidjeli najlijepše i najbolje dijete, a to si bila ti ." Mene ja tako dirnuo ovaj jednostavan način da se dijete ne osijeti ostavljeno i manje važno . <
>Vid 25.04.2003.<
><i></i>

[Snjeska]

Mislim da se po hrvatskim zakonima usvojenom djetetu mora reci do 7. godine zivota da je posvojeno <i></i>

[tajana]

svakako treba reći što ranije Lucija 17.8.1997<
>Anja6.9.2000 <i></i>

[lucija]

Možda grješim ali mislim da bi svaki roditelj trebao moći odlučiti kada će to reći,ali naravno djete ima pravo to znati.<
>Ja sam upravo na granici da razmišljam o tome dali da posvojim bebu i dali sam spremna? <i></i>

[Wawayuq]

Lucija, navijam za tebe! Neznam tvoju situaciju, ali svakako sam za posvajanje. Sto vise razmisljas, teze krenes u akciju...spontanost je vazna. Zamisli koliko bi to dijete bilo sretno sto ce imati roditelja <i></i>

[mamaiAM]

Dok je moj rođak prolazio kroz proces posvajanja djeteta, mi smo ko uža obitelj u tome sudjelovali, pa tako i posjećivali dom u Nazorovoj. Kad god smo došli tamo, htjela sam ih SVE uzeti doma. A tad još ni nisam imala svoje dijete. Sad se više ne usudim ući, jer znam da bi ridala od tuge kad ih vidim. I danas ih sanjam. To su divna dječica, preozbiljna za svoju dob. Željna zagrljaja i ljubavi.<
><
>Lucija, moraš biti odlučna, i ti i tvoj muž, jer je to put u kojem ima dosta moralnih dilema i zamki. Primjerice, mome su rođaku ponudili posvajanje djevojčice koja je 11to dijete u obitelji u kojoj ima alkoholizma i djeca su u teškom položaju. Malena je imala zečju usnu i sa tri godine nije govorila tako da bi ju mogli razumijeti. Borili su se između želje da je zgrabe i donesu doma, i straha da nisu dorasli tom izazovu. Obzirom da se njeni roditelji nisu htjeli potpuno odreći roditeljskih prava, rođak se nije usudio uzeti dijete, u strahu da mu ga ne oduzmu kad se predomisle.<
>Na kraju su posvojili drugu djevojčicu. Od tada je prošlo 6 godina i ona je sad prekrasan devetogodišnji curičak koji obožava svoje roditelje. Ona se ne sjeća svojih dana u domu, jer ga je napustila sa 2,5g. Zna da je posvojena, ali zasad tome ne pridaje važnost. <i>Edited by: mamaiAM at: 11/12/05 23:47<
></i>

[lucija]

Ma vi ste divne <
>Ne znam kako ljudi gledaju na to ali ne znam dali sam dorasla svim izazovima koje nosi postupak usvajanja.<
>Možda će te reći da sam luda ali čovjek mora biti svjestan da preuzima strahovitu odgovornost i da djete nije igračka sa kojom će mo se pograti a zatim je spremiti. <
>Ja tek razmišljam jer ako bog da ja još imam mnogo šanse za doći do svoje bebe <
>Ja isto svaki put kad gledam tu dječicu iz Nazorove rasplačem se,zar je moguće da su ljudi takvi,a ja bi prošla pakalenu vatru bosa samo da imam jedno tako malo lice koje će mi uljepšati dan <
>Ne znam po našim zakonima kolike bi mi uopće bile šanse da dobijem djete na posvojenje,ali imam još vremena.<
>Hvala vam na podršci <i></i>

[megaana]

Po zakonu se mora reći do 7. godine. <i></i>

[kimama1]

Lucija, moji frendovi su usvojili dijete, najslađeg i najmaznijeg stvora na svijetu. Postupak usvajanja dug je i emocionalno užasno naporan, ali u konačnici....promijenili su svijet i sebi i tom malom biću...da ne dužim, kreni u to što prije. Držimo ti palčeve. <i></i>

[PthGirl]

Da li reci djetetu da je usvojeno ?<
>Kad je najbolji period ? <
><
><
>___________________________<
>Cirkus Lastorado <i></i>

[Ingolina]

Haj, ja sam Inga.<
><
>Vidim da svi spremno odgovaraju na postavljeno pitanje, ali zanima me govorite li iz vlastitog iskustva ili onako... prema vlastitom misljenju, na temelju ideje, bez veze sa stvarnoscu.<
><
>Ako mene pitate, ni zakonodavci nemaju pojma o cemu govore. Kako djetetu _do_ 7 godina starosti reci da je usvojeno, kad dijete jos prakticki ni ne zna sto to znaci?<
><
>Osim toga, jedno je to reci djetetu, a nesto sasvim drugo je trubljenje o tome u djetetovoj okolini. To je intimna stvar djeteta i roditelja, a ne nesto o cemu bit trebale znati susjede, tete u vrticu, nastavnici itd, itd, itd.<
><
>Zasto? Zato sto (rekle vi sto hocete) to dijete uvijek svi gledaju drugim ocima. U njegovom ce se zivotu precesto (i prebolno) javljati rijeci poput "pravi roditelji", "prava mama", "pravi tata". A dijete ce se cijeli svoj zivot boriti objasnjavajuci svijetu da on ima jedne jedine roditelje, ove s kojima zivi i koje ga odgajaju, a da one druge (bioloske) ni ne smatra roditeljima, da ga oni ne zanimaju, da ih ne pozna i o njima razmislja manje nego o teti prodavacici koju vidi svaki dan kad kupuju sendvic za skolu.<
><
>Reci? Iskreno... ovisno o situaciji. Kada? Nikako do 7. godine, vec kad za to bude (ako bude) pravo vrijeme. Reci kome? Isljucivo djetetu, a sve "zantizeljne babe" (ukljucujuci sve osim socijlanih radnika) zaobici u sirokom luku. <i></i>

[kimama1]

Ingolina, gdje misliš da takvo što može proći - da okolina ne sazna da imaš usvojeno dijete Nitko osim socijalnog radnika, nego šta , a živimo u okruženju u kojem susjedi samo što ne znaju što smo jeli za ručak.<
>Djeca krenu vrlo rano s pitanjima - što i kako je bilo kad si me rodila, jesi li ti mene imala u buši i sl. Što onda napraviti,lagati mu i dovoditi se u situaciju da dijete sazna od drugih -a neminovno je da bi saznalo čim krene u školu, pogotovo u manjim mjestima.<
>Quote:Nikako do 7. godine, vec kad za to bude (ako bude) pravo vrijeme.<
>Ovaj drugi dio ne kužim - dakle, ako ne bude pravo vrijeme, onda mu laži i nadaj se da neće saznati nikad? <i></i>

[Ingolina]

Hoces iskreno? Iz prve ruke? Jer oni koji govore o tome i donose zakone mozda su tek druga ili treca ruka, a to onda ne funkcinira. Ne mozes govoriti o necemu takvom, a da sam nisi "upleten".<
><
>Ja sam usvojena kao mala. Moji su jedini roditelji oni koji su me odgojili i s kojima sam odrasla. Ali oni ljudi koji to znaju i dan-danas (nakon nekoliko desetaka godina) kad govorim nesto o npr. svom starom pitaju - mislis na "ovog tatu" ili na "pravog"? <
><
>Pazi ovo - oni covjeka koji me napravio (uopce ga ne zelim zvati bioloskom "ocem"), kojeg prakticno ne poznajem i ne zelim znati, koji me ostavio kao patuljka i bolila ga je za mene cijeli zivot ona stvar, nazivaju mojim "pravim" ocem. Taj covjek znaci mi manje nego bilo koji slucajni prolaznik na cesti. Moj OTAC je covjek koji me usvojio. <
><
>I svako takvo glupo pitanje jos gluplje okoline i drustva boli da ti ne mogu opisati. I zato mislim da NITKO osim djeteta i usvojitelja nema pravo nista znati. Kako izvesti? Vjerojatno tesko. Ali vrijedi. <i></i>

[Schlatka]

Ja bi voljela znati i pošto imam ideju usvojiti drugo dijete (ako uspijem) mislim da ću joj reći.<
>Pošto ću je voljeti beskrajno i do neba, ona se u nijednom trenutku neće osjećati posvojenom. MOKVICA 11.09.2005.<i></i>

[eli]

tko se ne misli držati preporuka psihologa i zakonskih odredaba bolje je da niti ne usvoji dijete. <i></i>

[Webmama]

Moji roditelji su udomitelji jedne djevojcice iz Nazorove. Ona od prvog dana zna tko je i tko su joj roditelji, vec zbog specificne situacije. Ja je zovem sestra , ona moje roditelje mama i tata... Nitko joj nikad nije dao niti jednu naznaku da je nece u nasoj obitelji, ali mislim da je bitno da dijete zna. Ne susjedi, ne cijeli svijet, ali dijete mora znati... <i></i>

[Ingolina]

Ona se nece osjecati posvojenom (kao sto se ni ja ne osjecam), ali isto tako nece se osjecati do
o (dapace, osjecat ce se strasno lose) svaki put kad joj netko natukne to posvajanje, a to ce joj se desavati na svakom koraku.<
><
>Zasto svaki put kad netko spomene djecu Bobanovih ili djecu Nicole Kidman i Toma Cruisea ili XY kaze "njihova posvojena djeca"? O tome govorim, to boli, a to svi razvlace i potezu i spominju i budu grubi i bezobzirni. Bitno je jedino da su oni njihova djeca. Zamislite da netko nekoj mami ne kaze "vase dijete", nego "vase dijete koje ste dobili nakon oplodnje spermom anonimnog davatelja"? Kakav je to nacin? Koga se to tice?<
><
>Naravno da treba postovati zakon, ali i opet su izraziti svoju sumnju u kvalitetu takve odluke - pogotovo kad na taj nacin uvjetuje rok u kojem se to djetetu mora reci; jer taj rok nimalo ne stiti dijete, a upravo bi zastiti djece trebali pridonositi razno-razni zakoni.<
><
>Ja vam kazem kako je to iz prve ruke, i umjesto da iz mojeg iskustva pokusate nesto nauciti i izvuci nekakve zakljcke, vi imate neki "o
anaski" stav. Pa sa srecom vam bilo. Al nemojte govoriti o tome kako svoje dijete volite najvise na svijetu i kako ce se ono osjecati ovako ili onako, jer samo to dijete zna kako ce se osjecati. A sve su sanse da njegovo "do
o osjecanje" zeznete. <i></i>

[Schlatka]

Svaki čovjek je drugačiji i svaki čovjek će drugačije reagirati u datoj mu situaciji. Ako si ti reagirala tako kako jesi, ne znači da će i sva ostala posvojena djeca.<
>Evo ti primjer: meni je tata umro i ja sam se nosila s time i znam kako sam se osjećala i reagirala i što mi je pomoglo, a što išlo na živce. <
>Prije pola godine se isto dogodilo mojoj do
oj frendici i ona je potpuno drugačije reagirala i neke stvari koje su meni pomogle njoj su samo odmogle. Tako da pravila nema i ne možeš uvijek po svom iskustvu suditi.<
>Evo to ja mislim. <
>Nemoj me shvatiti krivo, samo ti govorim moje mišljenje. MOKVICA 11.09.2005.<i></i>

[Webmama]

Ti kazes:<
><
>Quote:Zamislite da netko nekoj mami ne kaze "vase dijete", nego "vase dijete koje ste dobili nakon oplodnje spermom anonimnog davatelja"? Kakav je to nacin? Koga se to tice?<
><
>a ne citas ono sto ti mi govorimo:<
><
>Quote:Ne susjedi, ne cijeli svijet, ali dijete mora znati... <
><
>Stvar je u tome KOME je bitno sto drugi ljudi pricaju, a kome nije. Tebi je ocito bitno, a mozda nekom drugom djetetu nece biti. Kao i u svemu drugome, oni koji te razumiju i ne ispituju za tvoje "prave" roditelje, ocito su pravi prijatelji, a ostali ionako nisu vazni.<
><
>Eto, to je moje misljenje. <i></i>

[Ingolina]

Ne radi se o ispitivanju (jer najlakse je kad te netko pita), radi se o stalnom diranju po zapravo potpuno irelevantnoj, a opet jako bitnoj stvari, radi se o sustavu koji navodno radi najbolje za dijete, a onda ga zezne gdje stigne. Cure, ja sam vam rekla, a vi kako znate, ocito nemate mudrosti prihvatiti (ili barem uvaziti) tudji savjet. Zapravo je grozno kad je roditelj "najpametniji" i "zna sto je najbolje za njegovo dijete". Dodje covjeku da kaze - jadna vasa djeca. Zbogom. <i></i>

[Webmama]

Mislim da nije nas sustav jedini koji to odredjuje i to se ne radi zbog toga da bi se bilo kome napakostilo. Tako niti ja ne zelim tebi nista lose, samo sam imala osjecaj da uopce ne citas ono sto ti pisemo <
><
>I zao mi je da mislis da su nasa djeca jadna....nisu. Jadna su ona djeca koja su ostala u domu BEZ roditelja. <
><
>Gle mislim da je zakon napravljen kako je zbog drugih stvari. Evo ti male pricice...<
><
>Donese se zakon da roditelji usvojitelji imaju pravo zatrti svaki trag o posvojenju djeteta i to naprave. Dijete je njihovo i stakoga
iga.<
>Sa nesto godina djevojka sazna da je neizljecivo bolesna i da joj moze pomoci samo presadjivanje od donatora iz najuze obitelji....ali ops, ne moram dalje pricati.<
><
>Mislim, gle, znam da je to sad drasticna prica, ali opet ne citas. Saznanje o posvojenju roditelji ne moraju reci NIKOME, osim svojem djetetu. Ne znam jel si sada procitala.<
><
>U svakom slucaju, ja ti od srca, tebi i tvojim divnim roditeljima, zelim sretan i blagoslovljen Bozic <i></i>

[Arkana10]

Citam sve ovo sto ste napisale...<
>i potpisujem Webmamu ,<
>nadam se da ces procitati sve ovo, ...<
><
> <
>put do bebice...<i></i>

[mirjana 023]

Uh.....citam i ne znam sta da vam kazem....Ja sam sa Neplodnosti...Idem na IVF. Moje misljenje je da i kad jednog dana dobijem svoju malu bebicu ne zanima me sta ce drugi reci,hoce li to biti ona suskanja :Znas to je ono dijete iz epruvete ili ma nisu oni mogli pa eto na takav nacin.Bitno mi je da ja budem sretna,da to moje dijete bude sretno i veselo jer ne zivim za okolinu vec za sebe i to svoje dijete koje ce jednog dana da me o
aduje svojim dolaskom. MOZDA CE NEKO IZ OKOLINE RECI GLEDAJUCI MOJE DIJETE :HVALA BOGU DA MOZE NA TAJ NACIN I DA CE MNOGE ZENE KOJE CEKAJU SVOJE CEDO SLIJEDITI MOJ PRIMJER. jos nesto ali je neko iz okoline dosao da podijeli sa vama vasu tugu?Cisto sumnjam.Doslo je vrijeme da se samo nasladjuju vasim problemima pa zato sta vas boli uvo sta ce ko reci.NE ZIVITE ZA OKOLINU VEC ZA SEBE.Malo sam se raspisala,izvinite. SRETNI PRAZNICI <i></i>

[Otocanka]

Mirjana 023 <
><
>Neplodnost je, na žalost, postala bolest naše sadašnjosti. Osobno poznajem desetak parova iz svoje bliže okoline koji se bore s time (pri tome ne mislim na ljude koje sam upoznala na raznim forumima ili u bolnici). I to su samo oni koji su to javno rekli, a tko zna koliko ih ima koji šute o tome (ili su šutjeli i uspjeli). <
><
><
>Mi smo predali molbu za posvojenje. Kada postanemo roditelji, svakako namjeravamo reci djetetu da je posvojeno. Nemamo namjeru inicirati taj razgovor, vec zelimo da dijete odrasta sa pojmom "posvojeno" i da to prihvati kao nešto "prirodno/normalno" (mi to tako doživljavamo i nadamo se da cemo mu uspjeti usaditi taj osjecaj). <
>Djeca vec u vrticu pocinju razgovarati o radjanju i ispitivati mame kako su ih rodile. Ako mu u tom trenutku slažem, kako mogu ocekivati da ce mi kasnije vjerovati?! Naravno, razgovor/odgovor cu prilagoditi njegovoj dobi. <
>Zakonski rok je do 7 godine života, ali zbog obiteljske anamneze prilikom posjeta lijecniku potrebno je naglastiti da je dijete posvojeno. Pa necu mu moci pokriti usi svaki puta da ne cuje kad lijecniku kažem da je posvojeno! Djeca su spužvice i sve cuju i upijaju. Nemam namjeru lagati svom djetetu! <
><
>Ljudi koji o posvojenoj djeci ili djeci rodjenoj pomocu MPO razmišljaju iskljucivo kao o takvima, nisu vrijedni naše pažnje . <i></i>

[Nincka]

Ja isto mislim da treba reci. I da dijete treba od pocetka zivjeti s tim. <
>Naravno, ne govorim iz prve ruke kao Ingolina. S druge strane, zeljeli mi to priznati ili ne, djeca koja su usvojena imaju dva para roditelja. Bez obzira sto usvojeno dijete prema bioloskim roditeljima ne osjeca nista, ili cak ima vrlo negativne osjecaje. Mislim da je rjesenje pomoci tom djetetu da prepozna sve svoje osjecaje i nosi se sa s njima, a ne drzati ga u neznanju, neistini. Bez obzira sto je taj proces spoznavanja istine bolan.<
><
>Webica, vec sam u vise navrata procitala o djevojcici iz Nazorove koja je kod tvojih roditelja. To mi je prekrasno <i></i>

[ivanaibruno]

u biti, ne poznajem nikoga tko je usvojio dijete. no, ja jesam o tome razmisljala i prije. a ni sad mi to nije strana pomisao.<
>ne znam, mozda zbog premalo saznanja o toj problematici, ali ja da ne moram- ne bih djetetu rekla da je usvojeno. bar ne do punoljetnosti. ja o tom djetetu razmisljam kao da bi to bilo moje dijete i ne znam cemu uplitati u pricu neke tamo "roditelje". VELIM, NE ZNAM PUNO O SVEMU TOME, PA DOZVOLJAVAM DA GRIJESIM, ALI JA NE VIDIM RAZLOGA DA DJETETU GOVORIM DA NIJE NASE-NASE. JOJ, DA SAD NE ISPRAVLJAM OVA VELKA SLOVA- SORI.<
> BRUNO 21.8.2003.<i></i>

[Alfa]

citam ovo jer me i inace diraju ovakve price. neizmjerno se divim ljudima velikog srca i hra
osti da naprave takav korak. gledajuci nesretne sudbine te djece uvijek se javi zelja da im svima pomognes (eh da je carobni stapic, zlatna ribica...).<
>imam dvoje svoje i mislim da je to to. <
>A sad, reci ili ne.. Kako ce se osjecati dijete-covjek od 18 god. kad sazna da je citav zivot zivio u lazi, neznanju, obmani...<
>jer ne reci istinu znaci -?<
>ona mama sa pocetka koja spominje gdju. Boban ima po meni divan pristup- dva nacina da se dobije djete -mama ga rodi, ili ode po njega. I malom djetetu ce to biti dovoljno i jasno, i sa tim ce odrasti. Sto prije to bolje - od neiskusne mene. <i></i>

[mama courage]

Quote:ona mama sa pocetka koja spominje gdju. Boban ima po meni divan pristup- dva nacina da se dobije djete -mama ga rodi, ili ode po njega. I malom djetetu ce to biti dovoljno i jasno, i<
><
>gospodja leonarda boban je ocigledno gledala film "mommie dearest" (il citala knjigu?) posvojene kcerke joan crawford, christine crawford. jer tocno istim rijecima je poznata glumica objasnila svojoj maloj kako je posvojena. <i></i>