Kako vrijeme prolazi, (Jelena ima 11 dana) tako mi se sam porod cini sve vise i vise lagan, a bol sam zaboravila vec treci dan u rodilistu. Prva dva dana me potsjecala Jelenina velika glavica i bol od epiziotomije. Rodila sam na Svetom Duhu i stvarno moram pohvaliti babice (bile su dvije - jedna moja i jedna koja se motala) koje su bile super. Nazalost zaboravila sam pitati kak se zovu. <
>Suprug i ja smo se pripremali za porod na tecajevima, citajuci sve sto smo mogli dohvatiti ili pronaci na internetu. Zapravo nas je najvise pripremilo citanje prica na forumu. Tako da se samog poroda uglavnom nismo bojali.<
>Na dan prije termina smo veselo
ali jagode i maline kod buduce bake. Te noci kod kuce sam sanjala da imam trudove i probudila se u pol 4 od - trudova! Super! Prespavala sam one pocetne trudove! Pocela sam mjeriti vrijeme i bili su na 5 pa na 10 minuta. Pomalo zbunjujuce. Trudovi su se pomalo pojacavali, ali nisu bili strasni. Polako smo se poceli spremati, ja sam speglala odjecu koja ce mi trebati za izlazak iz bolnice. Nisam mogla puno jesti, samo malo dvopeka i puuno caja, ali sam zato isla na WC kao da su mi vec dali klistir. Krenuli smo u bolnicu u pol devet, a mene je jos bilo strah da smo krenuli prerano, jer su trudovi bili na 10 minuta, pa onda dok smo stigli tamo, na 4 minute. Kad smo dosli u radjaonu, mene su stavili na ctg, a Goran je morao pricekati vani dok me ne stave u box. Kad me doktor pregledao rekao je da sam 4 cm otvorena. Jupii, nije prerano, a trudovi jos nisu strasni. Jos mi je mjerio zdjelicu i rekao da je nesto uska. Tad mi se vec cinilo da necu izbjeci rezanje. Sestra mi je dala klistir- nije bilo tako neugodno, isla sam par puta na WC i sve OK. Brijat me nije morala to sam doma obavila, zakljucila sam da cu ja to siguno njeznije nego bilo koja sestra. Onda su me ostavili samu da se setam i idem na WC, a ja sam pila vodu i jela bombone od fruktoze za energiju i poslala sam Goranu poruku na mobitel da se ne
ine jadan sam u cekaoni. Nakon nekog vremena su me pustili u predradjaonu gdje su bile jos dvije zene, jedna u trudovima prikopcana na ctg, a druga s infuzijom. Malo sam pricala s ovom drugom, zena u sedmom mjesecu s blizancima i dosla je zbog bolova. Ja sam vec od doma disala polako kroz trudove i sad dolazi doktor i kaze idemo roditi? Pa idemo valjda. Stavili su me u box oko pol jedan, ja sam odmah pitala da pozovu Gorana, a on je stigao tek za dvadesetak minuta(dok su ga pozvali i dok se presvukao). Kad su me stavili u box, odmah su mi probusili vodenjak, a ja nisam niti znala sto mi rade, samo sam osjetila kako mi nesto tece niz noge. Babica mi je rekla da pocne dahtati kroz trudove, i donijela mi je casu vode kad sam joj rekla da su mi usta suha. Super babica. Onda je dosao Goran, koje olaksanje! On mi je dodavao vodu, disao samnom, pricao samnom. Imali smo i salabahter - s interneta isprintan tijek poroda - da znam sto me ceka. <
>Buduci da sam bila na tecaju na Sv. duhu mogla sam traziti loptu na porodu, ali u predradjaoni mi nije bilo tako strasno, a u boxu mi nije bilo do ustajanja, pa nisam to ni trazila. Ali sam zadrzala carapice, da mi ne bude hladno i nitko mi nije nista rekao. <
>Doktor i babica su dolazili pogledati kako ide, pa sam bila 8 cm, pa 9, pa 9,5 i tako. Tad mi je vec bilo tesko ( iako su mi dali nesto protiv bolova) i da nije Goran disao samnom, mozda bih se i izgubila. Ovako smo lijepo skupa prodisali trudove dok nije dosla babica i rekla da pocnem tiskati. Rezanje sam osjetila ali nije bilo jako bolno, nakon toga jos dva tiskanja (ja sam si samo mislila: vadite ju vaaan!) i bebica je bila vani! Babica me za svakog tiskanja ohra
ivala, govorila mi je jos malo, mozes ti to i stvarno je bila super. Bebicu su oprali i stavili je meni na prsa, odmah se umirila. I odmah smo vidjeli da ima narandjastu kosicu na mamu. Tata Goran je pitao smije li je dodirnuti, a babica mu je dala dijete da je drzi. Tako se rasplakao od srece! <
>Sivanje nisam osjetila, ali me zato iducih dana dosta bolilo. <
>Tako, porod je bio super, ne mogu reci da je bilo lako, ali nije bilo nikakvih komplikacija, svo osoblje je bilo ljubazno, Goran je bio samnom i nije dugo trajalo- stavili su me u box u pol jedan, a rodila sam u pol cetiri. <
>Kasnije, sam boravak u bolnici nije bio tako sjajan, ali o tome cu drugom prilikom.<
>Nadam se da ce ova prica s poroda nekome pomoci kao sto su meni pomogle prijasnje, tako da sam bila spremna i nije me bilo strah. Jer strah samo pojacava bol i nelagodu, a to nam u tim trenucima stvarno netreba. <
>Eto ja sam stvarno oduzila...<
> <i></i>



