Prošlo je deset dana od termina poroda.Već mi je pun kufer što sam svaki drugi dan morala na amnioskopiju(boliii!!!).<
>29.09.01,Subota.Opet se vucaram sa trbušinom do zubiju u Merkur,ovaj puta sa stvarima jer sam znala da će ovaj puta reći da ostajem.Od trudova ni T,muž mi je morao otputovati(a tri tjedna je bio slobodan),tata i svekrva me voze u bolnicu,a ja u totalnoj komi jer ne znam kaj me čeka.<
>Uslijedio je pregled,i doktorica kaže da CTG pokazuje trudove(to su mi rekli svaki puta),a ja ih uopće ne osjećam.Te kontrakcije osjećala sam zadnjih mjesec i pol svaki dan.Mislim si ak su to trudovi,kaj onda one žene u boksu toliko jauču???<
>Bila sam očajna kaj mi nije bilo muža,jer sam se veselila da će biti uz mene,a i on je htio biti prisutan porodu i to mi je govorio od prvog dana moje trudnoće. <
>Uslijedilo je
ijanje,naravno,tupim žiletom koji mi je napravio prave ,pravcate rane.Krvca mi se slijevala niz noge ko da sam mengu dobila.<
>Ljudi moji,nisam bila toliko žalosna radi sebe jer sam se devet mjeseci psihički pripremala na to da su nemilosrdni.Nego sam se sjetila svih puno mlađih djevojaka i žena,koje su došle totalno psihički nepripremljene na neljubaznosti i ovakva kasapljenja.<
>I normalno je da ih hvata panika i da padaju u nepotrebne depresije,i da se nemogu opušteno pripremiti za porod.<
>Onda je,klasika,uslijedio klistir.Sestra koja je
ijala i radila klistir,bila je smrtno ozbiljna da joj slučajno koja rodilja ne bi izmamila smješak(valjda bi joj od plaće uzeli).<
>Nakon trčkaranja na zahod(oko 596 puta),sjedim na klupi u spavaćici 5
oja većoj sa izrezom do pupka,i čekam da mi se netko smiluje i odvede me u sobu.Već je dvanaest sati,gladna sam ko pas jer nisam jela od osam ujutro.<
>Konačno se smiluju,odvedu me u sobu ali doktorica je rekla da ne smijem jesti.<
>I šećem ja hodnikom,šećem,šećem ne bi li kojim pukim slučajem osjetila trud koji oni vide na CTG.Ništa...<
>Pitam,jeli smijem bar pecivo pojesti.Odgovor je,naravno,ne.<
>Već mi se počelo vrtiti od gladi,pa sam popila bar voćni sok.<
>I tako, subota je prošla u šetnji po hodniku,doktorica me konačno ozbiljno shvatila kada sam rekla da nemam trudove i da ih ne osjećam.<
>Večera je,za mene su donjeli samo čaj!!! Ljudi,od jutra ništa nisam jela.Najradije bi ubila i doktoricu i kuharicu koja mi je taj čaj donjela.<
>Cijelu noć nisam oka sklopila od
ige šta će biti sutra,i kako će se sve završiti.Hoću li na carski,da li će me staviti na drip...?<
>Oko pet ujutro se budim i osjećam neke bolove u trbuhu.Više neznam da li su to trudovi ili me boli od silnih pregleda i amnioskopije.<
>Žena koja je sa mnom u sobi hrče takvom decibelažom,da bi i mrtve probudila.<
>Ujutro doručak,naravno, za mene opet samo čaj.Sad sam već očajna...<
>Dolaze po mene da me pregledaju na onom groznom stolu.Otvorena sam 1 prst(jako reprezentativno),i znala sam da mi ne gine ili drip ili carski.<
>Nedjelja je i doktorica odlazi kući, a dolazi drugi doktor.Stavljaju me u box(bez ijednog truda) i govori doktorica doktoru:"Tu u boksu
oj dva ti je ta i ta,bez trudova,od jučer hospitalizirana,jedanaesti dan prenijela.Ne<
>znam, napravi kako hoćeš...<
>I tako je bacila moju sudbinu i sudbinu moje bebe u ruke i ne baš tako zainteresiranog doktora(hebiga,nedjelja je,kome je još do rada...).<
>Sva sreća da sam bila načitana oko svih tih stvari,a imam i dvije sestre koje su rodile,pa sam znala otprilike da bi moglo uslijediti bušenje vodenjaka i davanje dripa.<
>Naravno,tako je i bilo.Ali bez da je doktor ko čovjek rekao:"Gospođo,sada ćemo vam napraviti to,to i to..."<
>Spustio je glavu u međunožje i fino prokidao vodenjak,bez da mi je išta rekao ili nedobog pitao jesam li za.<
>U tom trenu bila sam očajna.Gladna,neispavana,u strahu...<
>Zamolila sam da li mogu bar bombon pojesti jer mi se počelo opako vrtiti u glavi.Tad su mi dali dvije boce glukoze(baš su dragi).<
>Pa nije mi jasno kako su oni to sebi zamislili da ću rađati,otkud mi snage za tiskanje kad mi od subote ujutro nisu ništa dali jesti???<
>U tom trenu sam požalila što nisam potražila bilo kakvu "vezu",ali bilo je prekasno a možda mi ni to ne bi puno značilo.<
>Nakon glukoze,zapičili su mi drip.Naravno,opet ništa ne govore nego ja opet pitam:"Šta ste mi to sad dali?"<
>I naravno,nakon dripa počeli su trudovi koje sam ja hra
o prodisavala.Fakat nisam ni glasa ispuštala.<
>Sestre su bile izuzetno"ljubezne" i"srdačne".Na moje pitanje koliko je sati,da znam kol'ko se već dugo patim u trudovima,odgovorila je da ne zna(a sat joj na ruci).Kaže ona:"Čekajte da vas pošteno primi,ovo je još ništa.Prvorotke rađaju po dvanaest sati(rodila sam za pet i pol sati).<
>Čistačicu u prolazu sam zamolila da mi navlaži usta,kaj da vam velim.<
>Zatim dolazi opet sestra i govori"Kaj si niste muža doveli,bilo bi vam lakše."<
>Kad je konačno došlo do faze da beba treba van,došao je "ljubazni doktor" koji me do
o oprao jer sam rekla da ne mogu tiskati,da više nemam snage i da sam u šoku.<
>Primila me nekakva histerija i strah i nisam mu dozvolila da mi se navali na trbuh.<
>Narvno,onda sam opet slušala uvrede:"Kakva ste vi to majka,da li vi uopće mislite na svoje dijete pa do toga zašto sam se uopće odlučila imati bebu kad sam tako neodgovorna...<
>Ma,možete si zamisliti,on to sve meni izgovara u trenutku kad mi je trebala najveća psihička podrška.<
>Još dan,danas nemogu prežaliti da mi muž nije mogao biti sa mnom.<
>Uz još par pokušaja i doktorov pritisak na trbuh,rodila se Martika.Uopće nije plakala,jer je i ona jadna bila izmučena.<
>Na kratko su mi je pokazali,poljubila sam je,i odmah je odnjeli.<
>Bilo je 15.40.Dobila sam je tek drugi dan u 11 sati na dojenje.<
>Sestre su postale ljubazne odjednom,kad sam na njihovo pitanje zašto nisam dovela muža,odgovorila da mi je muž muzičar i da svira u toj i toj grupi i da je morao odraditi nastup.<
>Odjednom sam im porasla u očima,i postale su jako ljubazne(ko da nije nedjelja...).Tako da sam zbog muža muzičara imala bar relativno bezbolno šivanje.<
>Odvratno...<
> <i>Edited by: mirjana33 at: 5/25/02 10:10:31 pm<
></i>



