dinamitna prvorotkinja

[eli]

ova pričica će biti isprekidana i malo nejasna, kao što je i moje sjećanje na porod, maglovito. sve se odvijalo jako
zo i kao u snu.<
>priča počinje pet dana ranije, 30.09.-ponedjeljak, kada sam primljena u bolnicu jer su otkucaji bebinog srca bili oko 160, a ona je stalno spavala. hospitalizirana sam preventivno, radi bolje kontrole, a ta "bolja kontrola" sastojala se od jednog CTG-a dnevno. u četvrtak, 03.10. više nisam mogla izdržati u bolnici pa sam se izborila da odem doma i svako jutro dolazim an kontrolu. <
>u noći, oko 2 ujutro uhvatio me proljev sa grčevima tako da cijelu noć nisam spavala. kažu da je to česta "uvertira" pred porod. u 8 ujutro došla sam, pješice, na kontrolu. kontrola je kao i uvijek kasnila pa sam oko 10 zamolila sestru da me već jednom prikopčaju na taj CTG, da vidimo da li se nešto sprema, a ona me sprašila u sobu - "neće beba tek tako ispasti, imate vremena". ti grčevi su vjerojatno već bili trudovi koje nisam znala prepoznati jer su bili slabi i više u crijevima.<
>oko 10.45 su počeli pravi trudovi, svake 3 minute i trajali po minutu. iznenadila me jačina bolova, ali dalo se izdržati. za vrijeme trudova stavila bi se četveronoške, na koljena i laktove na krevet, a u pauzama sam telefonirala. oko 11.15 sestra me pozvala na CTG i tada je počela tortura, 10-ak minuta mirno na leđima uz one bolove i potrebu za tiskanjem. sestra je bila i veoma "ljubazna" - "kakva ste vi to majka, mislite na bebu, pa sve smo mi to prošle, ne paničarite, to je samo početak". počela sam se lagano gubiti, ako je to početak pa kakav je tek kraj. nakon CTG slijedio je ginekološki pregled. kad sam se skinula primjetila sam daje vodenjak počeo ispadati. pregled je bio
zinski, doktor je samo povikao - "hitno kolica, za u rađaonu". zamolila sam da pozovu budućeg taticu jer smo se dogovorili da će i on prisustvovati porodu. sestra mi je tutnula mobitel u ruku - "zovite sami" , a doktor je rekao da nema šanse da stigne.<
>nije bilo vremena za klistir i
ijanje, rodila sam u svojoj pidžami. rođena je u 11.35, u 5 minuta rađaone ili 3 truda.
zo, ali i bolno, virištila sam. sad me malo sram.<
>ariana mi se učinila strašno minijaturna - 3300 g, 49 cm, mislim da nije odmah ni zaplakala. dobila sam je u naručje tek nakon šivanja, bila je prelijepa, tamnoputa, razbarušene kosice i ogromnih tamnih očiju - sva na oca(ni danas nema ništa na mene). i tada se pojavio moj dragi, sav zbunjen.<
>porod mi je bio totalno drukčiji nego što sam zamišljala, pripremala sam se za klasičan "normalan" porod pa me iznenadila
zina, a i očekivala sam da ne boli tako jako.<
>prvih deset dana nakon poroda bila sam kao invalid, mislim da je to od jako zategnutog konca (prilično sam rezana), no psihički sam bila izvrsno, no baby blues. <i></i>

[Dabilly]

svaka čast, stvarno si dinamitna... sretno i tebi i bebi <i></i>

[frkica]

Čestitam i drago mi je što si takva sretnica sa tako
zim porodom. Šta će tek biti sa drugim?? <i></i>

[IvanaFM]

Stvarno si dinamitna, svaka cast.<
>Pusa bebici! <i></i>

[Webmama]

to ti je
zina... najbolje mi je kad doktori i babice vicu, maaaa prvorotkinja, to bu traaajaaaloooo.... <
><
>ako hoces sastavi duzu verziju price pa mi posalji za M&B Mame&Bebe pocetna stranica<i></i>

[Many]

čestitam.....do je zaista
zina... <
>svaka čast,al ti znaš najbolje kako ti je bilo <i></i>

[Qwerty030]

cestitam i ja sretnoj mamici i bebici <i></i>

[jadanica]

Cestitamo i mi i zelimo sve najbolje mami, tati i bebici. <i></i>

[Krkica]

SVaka cast, odmah jos jedno!!! I mi cestitamo! <i></i>

[Jasena]

<i></i>

[Mama iz Detroita]

Cestitam. <
><
><i></i>