Hotel Mama

[franika]

U Hotelu mama zivjela je skoro pa trecina moje direkcije kada sam radila u banci, pocevsi od glavne direktorice , preko pol zaposlenika..i to su tada sve bili ljudi oko 30 i nesto god...a koliko cujem neki jos uvijek, u svojim 40ima obitavaju u istom....ajme

[mamaiAM]

Otisla sam od doma s 18 i nikad se vise nisam vratila. Zahvalna roditeljima da su mi to omogucili, placali podstanarstvo da zavrsim faks koji sam odabrala i kojeg nije bilo u u obliznjim gradovima. Meni od pocetka nije bio nikakav problem zivjeti sama, bez hotela mama. Bas naprotiv, bila mi je fora probati sve sama. Nauciti kuhati. Nositi odjecu koju ne moram peglati, nauciti stoseve da se poravna ono sto se bas mora (npr hlace ispod madraca na kojem spavas ). Vesmasine nismo imale, pa smo cimerica i ja iskuhavale ves u velikom loncu. I tome smo se smijale i carale smo i coprale nad tim loncem. Bilo je super. Kad smo potrosile sve novce vec do 20. u mjesecu, onda smo deset dana smisljale recepte od brasna i ulja. Skuzile da je vrecica germe jeftina i mijesile tijesto, radile pogacice, fanjke... ma svasta nesto. I to je isto bilo fora.
Voljela bi da moja kci to proba. Studentski zivot van doma.

No posto zivimo u ZG, vjerojatno to nece biti jednostavno. Zasad imam drugi plan - mi cemo vec u penziju dok ona jos bude studirala, pa se namjeravamo odselit iz Zagreba, nazad na more u roditeljsku kucu. Tako ce ona ostati doma, ali sama.
A mozda joj budemo mogli omogucit kakvu godinu negdje u Europi, na studenskoj razmjeni. To bih voljela da joj mogu pruziti. Sama nisam imala to iskustvo, a vjerujem da je to stvarno vrijedno - nova zemlja, obicaji, ljudi, faks, nacin studiranja...

[pinky]

i ja i brat zivimo 120 km udaljeni od staraca. On ima vecu djecu i uvijek je odlazak starcima zvao welness vikend. Sad kad imam djecu znam i zasto. Das dite materi i uzivas. Iako je u mom slucaju to teze jer su dvi bebe odjednom, a kao sto vic kaze, samo je jedna mama.