ZIVJELI KRANJCI ili kako se konacno rodio LUKAS

[IvanaFM]

<
><
>Velika pusa Lukasu, tebi i TM saljemo pozdrave.<
><
>Pricica je super, bas sam se raznjezila, a i rastuzila kad vidim koliko je radjanje u Kanj ljepse, humanije, prilagodjenjije rodiljama... nego u Splitu.<
><
> <
>Bruno 10.10.2002.<i></i>

[Jana]

Čestitke Lukasu i roditeljima. Ovakvo humano postupanje je SF i za Zagreb, na žalost. Barem za obične smrtnike. <i></i>

[Olivera]

Meni oci zasuzile.<
>Uh, kako lepa prica.<
> *********<
>Luka 13.08.2000. <
> Lav<i></i>

[Podgoricanka]

Bravo za tebe i Lukasa. I priču, naravno David 01/10/2002<i></i>

[Jana]

Podgoričanko, pa gdje si ti? Slabo te viđam u posljednje vrijeme... <i></i>

[Ina66]

super priča!<
>i ja bih ovako rodila <i></i>

[Buffy]

TANJA LEGENDO (to je za ono ''drogirajte me'') <
><
>Divna priča, nadam se da ćemo mi to ipak malo
že odradit. Svaka čast rodilištu, valjda će se jednom i kod nas humanizirat ... U OCEKIVANJU GRGE CVARKA<i></i>

[teutonija]

Tanja krasna priča,pridružujem se curama sa željom da i kod nas uvjeti rađanja uskoro budu slični.Potrebno je često samo malo pa da se čovjek osjeća ljepše .<
> mama i Klara <
>KLARA, 01.06.2003.<i></i>

[Marina2001]

Super prica. Daj Boze da i kod nas bude ovako. Padaj silo i nepravdo !!! <
>text <i></i>

[Tania]

Čestitamo sretnoj obitelji na prinovi! Jako lijepa priča, nadam se da će i u HR uskoro nešto promijeniti. Mark Filip, 07.05.03.<
><i></i>

[Potica]

Jako lijepa prica. <
>Posebno me se dojmilo onih tri sata poslje poroda, meni je uvijek tada nedostajao MM. <
><
>PATRIK (26.05.2001)<
>HANA i ERNA (prevelike za ovaj forum) <i></i>

[Berta]

konačno da i ja pročitam proširenu, a ne sms verziju poroda <
>za "drogirajte me" <
><
>važno da je to sada iza vas, nadam se da se uskoro vidimo u zgb (da,da, mislim kad ja rodim pa... ...) Julian 24.07.2001.<
>u ocekivanju cure do 17.01.2004<i></i>

[Hajdi]

Tanja super ti je priča,
avo za kranjsku porodnišnicu! Ja iz LJ isto imam sama do
a iskustva. <
> <
><
> Nina (7.7.1999)<
>Lucija (21.6.2001)<i></i>

[tanjabb]

Ispunjavam obecanje da cu jos prije nove godine napisati pricu s mog poroda.. dok je jos sve frisko u mojoj glavi.<
>Dakle... termin poroda je bio 1.12.2003. Ja sam tada imala vec toliko ogroman trbuh da sam zaista tesko cekala na taj dan D, kada se naravno nije dogodilo nista. Pa tako i slijedecih 8 dana. Amnioskopija i CTG svaki drugi dan su pokazivali da je bebac razigran i vesel, da je plodna voda mlijecna, da vernix ponestaje... osim toga smo znali i da je bebac veliki. Dakle sve je bilo spremno osim mog jadnog cervixa - zatvoren ko skoljka! <
><
>Tako sam i 9.12. u 8 ujutro dosla na neznamkoji CTG, kad mi veli ginekolog kako ce me taj dan zadrzati u rodilistu i dati mi neki lijek za meksanje usca maternice. I onda cemo kao vidjeti sta ce se zbivati dalje. Ja sam naravno , odjurila doma po vec tjednima spremnu torbu i vratila se oko 10h.<
>Pola sata kasnije evo mene na odjelu za CTG, u spavacici, ustekana na aparat, s pola vaginalete u guzi, lezim i citam knjigu i <
><
>Oko 12 donesli mi juhu i kompot. Dodje ginekolog, pogleda CTG - nema ni T od trudova, pogleda mene - nista od otvaranja, sibne drugu polovicu vaginalete i kaze kako ce me zadrzati preko noci ali kako najvjerovatnije nece nista biti pa se vidimo sutra ujutro ponovo na amnioskopiji. ginicu by by i citam dalje, sms-am i dosadjujem se. <
><
>Kad ono oko 15h osjetim lagano stezanje maternice. Bacim oko na CTG i vidim nesto se zbiva. Galamu sam digla tek 45 minuta kasnije kad osjetim kako mi niz nogu curi topla voda. Zovem sestru, ona doktoricu i zakljucuju "da, da pukao vodenjak".<
>Zovem si muza u ZG da se prestane svaljkat po Zagrebu i nek odmah krene za Kranj. <
><
>I onda sam preskocila sve one trudove na 20, pa na 15 minuta... i odmah startala s onima na 5 minuta i to bolnima. Ja disem disem, a iza ugla cujem sestru "nemojte toliko disati vec sada, kaj cete kad dodju pravi trudovi". Kad je bacila oko na CTG sve joj je bilo jasno. Brijanje u domacoj izvedbi OK! "Mozemo li vas klistirati?" pita ona mene ljubazno. Moze, kako da ne, velim ja i gledam nervozno na sat, kada ce mi stici MM.<
>Do WC-a sam jedva stigla jer zbog jakih trudova nisam vise mogla stajati na nogama (a i plodna voda mi se sljevala ko iz lavora). I tada sam se sjetila svih teorija o tome kako je najbolje trudove prehodati.... ja iskreno nisam bila u stanju nista nego lezati. <
><
>Oko 18h stize MM i sele nas u sobu za porodjaj. Lijepa nova soba, s svemirskim krevetom koji moze svasta, a kod mene je ostao u vodoravnom polozaju cijelo vrijeme . MM ubaci Dido u CD player, dodje babica, lijepo me smjesti i pokrije plahticom, stavi jastuke pod glavu, pogleda - otvorena tek 1 cm , i ode. I tako to jednom svakih sat vremena, ostalo vrijeme ja i MM sami, slusamo moje stenjanje i Norah Jones. Otvarala sam se 1 cm svakih sat vremena - vrijeme je prolazilo uzasno SPORO!! Mislila sam kako nikada necu roditi. A onda sam se u jedan sat otvorila sa 4 na 7 cm, sto mi je dalo nade da ce sve ipak malo
ze krenuti. Naivka. U ponoc sam bila otvorena 8,5cm, a tek u jedan ujutro 10cm.<
><
>E onda je pocelo tiskanje. 10 tiskanja (uz trudove) na jednom boku, 10 na drugom, 10 na ledjima. Babica provjeri situaciju: glava nije do
o okrenuta. Idemo ponovo! Kad mi je to rekla nakon sat vremena tiskanja i jos toliko pred mnom... jedino sto sam uspjela izgovorit je bilo "drogirajte me"... na sto je MM odvalio od , a babica samo "Ako ste bez icega stigli toliko daleko, izdrzat cete do kraja!". I sta sam ja tu mogla kad je vec dolazio slijedeci trud. Pa opet 10 na jednom boku, 10 na drugom i onda najgore, 10 trudova bez tiskanja na ledjima s ispruzenim nogama. Doslo mi je da se na mjestu. <
><
>Dakle, nakon 2 sata tiskanja i epi od 5 savova, babica s rukama vuce glavicu, a druga sestra doslovce lezi na mom trbuhu, MM mi sapce kako vidi crnu kosicu... izleti glava, a nakon toga ko na valovima jos cijelo tijelo naseg Lukasa. Bebac odmah zaplace, muz prereze pupcanu vrpcu, a onda cujem sestru "4 kile 20, 55 cm, veliki decko!" Bilo je to 3 sata i 7 minuta. <
><
>Ak mi je sve do tada bilo vruce, u trenutku kad je izasla i posteljica pocela sam se smrzavati pa su me pokrili poplunom, i stavili mi golog bebaca na moj goli trbuh. Tako su nas ostavili jedno 10 minuta, a onda su ga ocistili i obukli (sve u istoj prostoriji), mene zasili i presvukli, stavili mi Lukasa na prsi (mali je sisao pola sata i onda zaspao na grudima) i ostavili nas u toj sobi same - mene, MM i Lukasa tri sata. Da imamo mirno i lijepo prvo upoznavanje (to je bilo uz zvukove muzike iz The Big Blue) .<
><
>Nakon tri sata su nas premjestili na odjel za babinje.<
><
>Iako sam vec cijeli roman, imal bih ja jos toga za ispricat ali mi se Lukas upravo probudio pa... jos samo to. <
><
>Muz mi je bio na porodu nezamjenjiv. Hladio me,
isao znoj, nosio mi vode i drzao za ruke kroz svaki trud. Na kraju je bio odusevljen porodom i jako sretan sto je bio prisutan u prvim trenucima Lukasovog zivota.<
><
>LUKAS, 10.12.2003 <
><
><
> <i></i>