Prije tri mjeseca upoznala sam Loru

[tanjabb]

ahhh, ko da je bilo jučer... I tako si postala KRALJICA!!! <
>Lukas 10.12.2003.<i></i>

[Walterica]

Puse Lori, sada vec velikoj curi <
>Vrtlarica Marta <i></i>

[Potica]

Nadam se sa ce ti i sljedeci put biti tako! PATRIK 26.05.2001.<
>HANA i ERNA (prevelike za ovaj forum)<i></i>

[Melissa3]

Zak, super, Lori! Ohra
ujuća priča!! Danijel 31.03.2004.<i></i>

[Natasa36]

Super priča! I drago mi je da je i tebi porod do
o iskustvo... <
><
> Miriam 23.1.2003<i></i>

[TiFilMama]

Super prica!!!!<
>Cestitke na
zom porodu i prekrasnoj curici!!!! <i></i>

[Zak72]

Pošto je prošlo već tri mjeseca od mog poroda, odlučila sam napisati ovu priču (dok još nisu zaboravljeni detalji). Ne zamjerite ako oduljim.<
><
>6.11. bio je moj zadnji radni dan pred obvezni porodiljni (28 dana prije termina). Veselila sam se popodnevnoj kontroli kod ginekologa jer sam išla i na zadnji UZV (36. tjedan), a bebicu nismo vidjeli od 19.8. Osim toga, doktor mi je rekao da ćemo možda ovaj put vidjeti i spol. Mm je išao sa mnom i oboje smo se raspekmezili kad je na UZV potvrđeno da čekamo curicu (UZV je gledala i druga dr.) Mm je sretan izašao van, a ja ostala popričat s doktorom i izmjeriti tlak. Kad ono: tlak 180/100 (ja sam to pripisivala malo napornom radnom tjednu, malo uzbuđenju zbog UZV, ali doc je bio neumoljiv ) sutra ujutro trebala sam se javit u bolnicu na pretrage pa ako bude sve OK rekao mi je da će me do termina pustiti doma.<
>Naravno, tu večer sam provela u pakiranju famozne ''torbe'', pranju kose, davala mm upute kak da opere dječju robicu i pripremi sve za bebu (jer naravno to sam planirala raditi u tih 28 dana).<
>Ujutro oko 9 krenuli smo za bolnicu (ja ko da idem na stratište, jer mi je bilo nepojmljivo biti u bolnici i to baš za vikend ). Na prijemu tlak opet 180/100, ctg uredan. U subotu jutro vadili su mi krv – svi nalazi ok, moj dr. dežuran, veli odmarajte malo do ponedjeljka, pijte terapiju pa ćemo vidjeti. No kakve sam ja sreće, taj tjedan su u ZG bili Perinatalni dani na kojima je naravno, bio i moj dr.. Znala sam – ne idem ja doma . <
>Deset dana u bolnici šizim tlak i uz terapiju samo malo snižen i drži se oko 150/100 (a kak i ne bi od onih ''divnih'' sestara). Dr. čeka da prijeđemo 38. tjedan i konačno me naručuje na indukciju 21.11. <
>Ali da ne bi bilo sve tak jednostavno – za indukciju treba prostaglandinski gel (za otvaranje grlića) kojega trenutno nisu imali, a nije ga bilo ni za kupit u ljekarni. Situaciju spašava Fidji i još nekoliko do
ih duša, pa je gel isti dan iz ZG dopremljen meni na odjel.<
>Popodnevnu ''pripremu'' za porod najradije bi zaboravila (sestra se zdušno potrudila da
ijanje liči na harenje svinje, a o klistiru da ne pričam) a najveća glupost – smjela sam večerati, pa ujutro opet klistir Mislim da to još niste čuli, da se dvaput daje klistir <
>I tako nakon silnih peripetija 21.11. ujutro u 6 sati ulazim u rađaonu, otvorena jedva jedan prst, bez trudova. Prikopčali su me na ctg, u 6,20 dežurni dr. stavio je gel zbog čega sam morala cijelo vrijeme ležati, ali mi to uopće nije bilo teško. Babica mi je izmjerila tlak (130/90) i komentirala: Ma tko tu ima visoki tlak? <
>Moj dr. dolazi oko pol 8, gleda ''situaciju'' i nije baš zadovoljan (kao, ne otvaram se baš). Malo širi on, poslije malo babica, i tak oko pola 9 počinjemo napredovati. Oko 9 pada odluka: dr. buši vodenjak i sad znam da nema natrag – definitivno ću roditi! Nakon toga počeli su lagani trudovi.<
>Oko 10 sati ponovo dolazi dr., veli: otvorena 3 prsta, može lagani drip. Meni tlakić raste (150/100, dobila apaurin i cordipin) ali si cijelo vrijeme govorim: Ne idem na carski, ne idem! (to zato jer su mi rekli ako bude previsok tlak da mogu završit na carskom).<
>Oko pol 11 počinju pravi trudovi na 2-3min razmaka.<
>Znam da sam između trudova gledala unatraške iza sebe kroz prozor – vani je bio prekrasan sunčani dan.<
>Za cca sat vremena gleda mene babica i veli: ''Gospođo, znate kaj? Vi ste SKROZ otvoreni! Sad samo tiskati i
zo bude to gotovo.'' I tak tiskam ja i usput slušam cimericu u susjednom boksu, stenjemo skupa sve do negdje 12.15-12.20 kad se kod nje počela stvar ''zahuktavati''. Svi se ustrčali oko nje – dr. i tri babice u smjeni – (ja i dalje tiskam) i u 12,35 rodila ona sina.<
>U taj čas ulazi u rađaonu moj dr. i pita babicu: ''Jel hoćemo skoro?'' (misli na mene). Ona se okrene da me pogleda i vikne ''Joj, pa glavica već ide van! Ne budemo je stigli rezat!'' Kad sam to čula nastavila sam još jače tiskat, a u sebi sam pomislila: E, pa, ni ne budete me!! Dr. veli: ''Brzo,
zo, dižite je gore''. Svi su u trenu bili oko mene i u dva truda istisnula sam Loru (u 12.40)! Trud iza toga izašla je i posteljica. <
>Ja pri svijesti, tlak šiba 170/100, ali nema veze jer u zagrljaju čvrsto držim svoje zlato Dali su mi je onak napol o
isanu, malu, toplu hrpicu, pokrili je plahticom, a ja sam je poljubila u glavicu i uzela njenu ručicu u svoju. Prvo sam primijetila da ima duge prstiće (to na tatu).<
>Kad su me šivali (pukla za dva šava) nju su odnijeli da je malo urede i vratili je zamotanu u jastuku. Zamolila sam babicu da je stavi kraj mene; ona mi je pomogla i prvi put sam dojila svoju Loricu! Ta dva sata nakon poroda ona je cijelo vrijeme bila sa mnom.<
>U hodniku pred rađaonom čekao nas je ponosni tata, pa su nas pustili par minuta zajedno prije nego su nas odvezli na odjel. Iako mm nije mogao prisustvovati porodu, mogu reći da uz one divne babice to gotovo nije ni potrebno.<
><
>Povratak u ''sivu'' atmosferu odjela je priča za neki drugi topic <
><
>Rezime: ušla sam u rađaonu praktički zatvorena, bez ijednog svog truda, a izašla za 8 i pol sati sa Lorom u naručju, nakon prekrasnog poroda i još i danas govorim: da me netko pita, ovaj tren bih opet išla roditi koliko mi je to iskustvo bilo ugodno!<
><
><
><
><
>Na slici je Lora stara 2 sata i 13 minuta <i></i>