Kako je mali princ ugledao svijet

[mamaiAM]

Cleonikky, ko prvo cestitke! <
>A sto se poroda tice, potpuno te razumijem. I ja sam htjela roditi prirodno, a zavrsila na carskom. Dogodi se. I ono sa spavanjem te razumijem. Ja sam prije carskog imala 19 sati trudova, ali su poceli u ponoc, pa prakticki dva dana nisam spavala. Bila sam toliko umorna, da sam znala spavat po 30tak sekundi izmedju trudova. Cak sam i sanjala. Valjda je to od silne kemije koje utoce u rodilju. <
>Ali ti si to tako simpaticno rekla "pa neces valjda zaspati na porodu?!" <
><
>Uzivaj u svojem bebacu i pripazi se malo dok rana ne zacijeli. <i></i>

[tanjabb]

Cleonikky - super zanimljiva priča, baš si se namučila. Ali važno da je na kraju sve super ispalo!!! <
>Lukas 10.12.2003.<i></i>

[Potica]

Svaka cast, to je trebalo izdrzati. <
> PATRIK 26.05.2001.<
>HANA i ERNA (prevelike za ovaj forum)<i></i>

[Ida]

Lijepa prica, predivan rezultat Esma<
>8 Fe
uar 2003<
>Bebica<
>21 Avgust 2004<
><i></i>

[eli]

cleo - za izdržljivost!<
>ljubi malog ljepotana. <i></i>

[Sunshine]

Veliki pozdrav hra
oj mami i pusa tvom malenom... Dora,19.3.2003.<i></i>

[Rimaithor]

Bravo!!! Super prica!!!<
>Btw, i ja sam rodila svog princa 21.02.! <
>Luka 21.02.2003.<
><
><i></i>

[cleonikky]

E, ovako – nekim kronoloskim redom. <
>Termin mi je bio 22/02/04.<
>Srijeda navecer (18/02) odnosno sa srijede na cetvrtak u ponoc-kad smo se vratili kuci od posjete nasi kumovima- uhvatili su me prvi trudovi. Ta noc je bila “bolna” ali izdrzljiva, trudovi nereguralni svakih 20, 15, 10, 5 minuta. U cetvrtak sam imala regularni pregled kod moje doktorice u 2 popodne i dodjemo tamo- ja i dalje u trudovima. Ona me pogleda i kaze da nisam UOPCE otvorena i da tako moze potrajati narednih 24 sata. Ja sam se na to vec otkacila jer sam znala sta me ceka. Otisli smo kuci, proveli taj dan i dalje u trudovima da bi u petak (20/02) oko 13 sati MM zvao doktoricu i rekao joj kako ja vise ne mogu – bila sam na izmaku snaga. Iza mene je bilo tocno 37 sati trudova. Ona je rekla da dodjemo u bolnicu, ona ce nas tamo cekati. Dosli smo, odmah su me stavili na “fetal monitoring” kako bi pratili otkucaje bebinog srca i moje kontrakcije. Tada sam bila 3 cm otvorena. Umjetno mi je probusena plodna voda i stavili su me na drip – ne bi li u
zali cijeli process i pojacali kontrakcije. I tada sam vec mogla dobiti epiduralnu. Odveli su me u radjaonu i kad sam vidjela Indijca koji ce mi dati epiduralnu – vidjela sam Boga. Poubadashe mi igle po rukama, ledjima i rece Indijac – osjetit ces jos 4 kontrakcije i onda ce epiduralna poceti djelovati. Osjetila sam samo pola kontrakcije i nakon toga – NISTA VISE. Osmjeh se ponovo vratio na moje lice. A dok mi je davao epiduralnu morala sam biti mirna (a kako cu biti mirna kad imam trudove “sve u 16”) pa su mi dali gas da uvlacim. I tako sam onda narednih 10 sati samo lezala bez bolova, prikljucena na monitor. MM je cijelo vrijeme bio sa mnom. U ponoc (20-21/02) sam bila otvorena 8 cm, ali to nije bio zadovoljavajuci progress jer su otkucaji bebinog srca poceli ici gore –dolje. Onda su mu uzeli uzorak krvi sa glave kako bi utvrdili kolicinu kisika u krvi.<
>Tada je doktorica rekla da moram na carski – vise nije bilo izbora. U toku trudnoce puno sam citala, ali kad bi dosla do informacija o carskom jednostavno sam to preskakala jer sam bila ubijedjena da cu roditi vaginalno. Zasto – ne znam. Mozda zato sto mi je trudnoca bila idealna. Dali su mi spinalnu anesteziju tako da sam bila svjesna svega. MM je naravno bio sa mnom i u operacionoj sali. Mogu vam reci da je vrlo cudno da si svjestan svega ali ne osjecas svoje tijelo- mrtvo. Adrian je rodjen u 01 5 (21/02/04). Kad su malog izvadili van MM ga je prvi ugledao, onda su ga digli i ja sam ga vidjela. Boze, kakav osjecaj! Istog momenta sam se pocela tresti (cjelo tjelo mi se jako treslo) ali to je bilo od svih “droga” koje su mi dali. Onda, da se iskuliram dali su mi neko sredstvo za smirenje od cega mi se pocelo spavati odjednom i nekontrolirano. Adrian je imao “grbu” na glavi sto je mene sokiralo pa sam pitala sestru do mene – sta mu je to na glavi. Onda mi je ona rekla da ne
inem i da ce to otici u 24 sata i da je njen sin imao jos i vecu izbocinu Malog su odmah odveli u sobu za ocjenjivanje- Apgar (odmah u operacionoj sali) i MM je isao s njima. Apgar je bio 9/10, tezak 3160g, dug 54 cm. Onda su se svi vratili i MM je sjedio pored mene drzeci maloga u narucju dok su mene sivali i cistili. Ja sam se borila svim snagama da ne zaspem – bilo je to jace od mene i cijelo vrijeme mislila “pa necu valjda na porodu zaspati?1?” <
>Nakon toga mene su odveli u “recovery room” da me jos neko vrijeme drze pod kontrolom, konstano mi mjereci tlak, kisik…i sta ja znam sta sve ne. A malog su odveli na kat da mu isto daju kisik. Bili smo oboje vise nego iscrpljeni, izmrcvareni, iscjedjeni….odnosno svo troje. <
>Mene su smjestili u sobu i u 5 ujutro dosla je sestra i pitala me da li zelim dojiti malog, sugerirajuci mi kako sam jako iscrpljena i umorna i da je najbolje da mu daju formulu. Ja sam je gledala kroz poluotvorene oci i imala snage da joj kazem samo OK. Nakon par sekundi sam shvatila da svakako MORAM dojiti malog jer sam to silno zeljela i planirala prije poroda. I da cu izvuci nadljudske napore da to ucinim. Odmah sam je pozvala i rekla da sam promjenila misljenje i neka me vode kod malog da ga dojim. Odvukli su me s krevetom na kat i savjetnica za dojenje mi je pomogla sa nasim prvim dojenjem. Sada znam da je to bila jedna od mojih najvecih, a vjerovatno i najveca bitka u mom zivotu koje sam dobila. I ponosna sam zbog toga.<
><
>Moja doktorica je obavila izvrstan posao, kao i cijeli tim doktora u operacionoj sali. Rez je pozicioniran vrlo nisko, prilicno je tanak i dug svega 10ak cm. Osoblje u bolnici bilo je vise nego odlicno. Nevjerovatno susretljivi, puni podrske, ljubazni, strpljivi…<
>Poslije poroda nisam osjecala apsolutno nikakvu bol jer sam dobivala nesto protiv bolova –zaboravila sam kako se zove. Rez me takodjer nije bolio, samo sam ga osjetila nekad kad bi se dizala iz kreveta. Adriana sam dizala vec drugi dan.<
>Nakon 12 sati digla sam se iz kreveta i MM i sestra su mi pomogli da se istusiram. U bolnici sam bila samo tu noc kad sam rodila i sljedeci dan. To vece (21/02) nas troje smo napustili bolnicu i otisli u “Birthcare”. To je “friendly hospital” za majke i novorodjencad, ali tamo nema doktora nego su samo babice. Meni to vise lici na hotel i tamo je bilo super jer su babice bile nevjerovatno do
e.<
><
>Sve u svemu – sam cin poroda i oporavak je bio “piece of cake”, ali onih 40 sati trudova prije epiduralne…Isuse…Epiduralna je zakon. Bar meni. Dok sam bila trudna frendica koja je rodila dva puta (jednom bez epiduralne, drugi put sa) savjetovala me da uzmem epiduralnu, na sto sam joj ja hra
o rekla da bi ja ipak prirodno rodila . Eto, na kraju sam zavrsila sa carskim, epiduralnom i anestezijom….<
><
> <
>Adrian<
>21/02/04<i>Edited by: cleonikky  at: 3/22/04 22:12<
></i>