hvala na lijepom topicu dobrodošlice našem novom članu obitelji.
Sve je u redu bez obzira na vodu, on je bio zreo i sporeman i pokakao se u tijeku poroda vjerojatno. Nije to bilo baš tako alarmantno, jer sam do prije 3 dana bila na kompletnom pregledu, potouno zatvorena i sve ok.
Baš je rekla jedna sestra iz Ri rodilišta (HR komora primalja): ti si se otvarala fino dva dana dok si obavljala svoje poslove, malo te boluckalo, onda su uslijedili trudovi i to si odradila u hodu.
Tako je bilo, ja sam znala da ću tih dana roditi, ali da ću baš roditi roditi skoro, nisam znala do 20 h navečer.
Po jačini i razmaku odluka je pala na pranje kose i put u Ri.
još jednom na zadnjem skretanju mm je pitao Pu ili Ri.
Rekla sam Ri i uskoro uzela krunicu u ruke.
Dugo dugo mi je trebalo da izmolim radosnu krunicu, bila sam gotova tek pred Rijeku.
U vožnji su trudovi postali baš jaki tek pred grad.
Baš oni fiiini jaki koje osjećaš i u križima i do koljena.
Pred bolnicom sve je stalo. KAd sam stupila unutra trudovi su (od straha) postali slabiji i manje produktivni.
Obavili prijem, pregled, sestru i došao doktor.
Već sam bila rukama na zidu i glavom odozada, sva zgrčena od bola. Trudovi se vraćaju.
Ctg odličan.
On je bio jako nježan u pregledu (čekao je da prođe trud i bio je vrlo nježan).
Otvorena skoro 10 cm

Zelena voda

Ctg odličan.

Doktor ne paničari, govori da bi bilo dobro da prokinemo no ako i ne puknut će on za 20 min.
Ipak odlučujem se na prokidanje, nikad ne znaš.
To je bilo nasilno i iscijedio mi je svu vodu rukama. Grozno.
Sestra je u međuvremenu pet puta govorila da li da pere stolčić, kada će ga pripremiti.
Ovaj ne da.
Na stol.
E sad i ja sam ljuta, oću dole da se mali sputi što bolje. Ovaj ne da.
Sestra ga pita da li mogu sići, govori o stolčiću.
Ja dobivam elan jer vidim po njoj da je za što manje intervencija i da je očito sve super i da bi išlo sve po mome planu.
Doktor krut, ona sluša, ja slušam.
Vodi me ssavršeno mirno i asertivno kroz paklene trudove na stolu.
Sestra me povremeno prati ctgom i govori u kojoj je fazi trud ii kako da odradim jer ja više ne znam kuda ću sa sobom .
Ovaj dole kopa i cijedi u trudovima, a ona me vodi disanejm.
Uglavnom kad je popustio trud, samo sam rekla: kako je bolje ovo na podu, da vi samo znate koliko je to bolje!!

Doktor je u međuvrevenu počeo inzistirati na dripu.
Sestra ga podsjeća da neću braunile i to.
Ja mu govorim da ako je ctg u redu da bi čekala muža i svoje trudove.
On je upran ali nije nešto zabrinut, pa sam i ja svojeglava.
Ne dam.
I evo tu su krenuli trudovi za izgon.
Ja kažem: sad ću se pokakati, to je to, mislim da sigurno izlazi.
Babica govori točno kako da iskoritim trud i kako on postaje produktivan, hvali trudove i ja znam da mi ide i da ništa od dripa.

Babica me tješi, čisti, ja osjećam Pavla kako izlazi.
Doktor više ne sudjeluje, samo gleda (jadan, nije me uspio dripnuti, pomrsili mu planove).
Glavica vani, a ja : koje olakšanje!!!!! vičem.

Onda me više nije bolilo i samo sam još malo tisnula kukove i gledala kako ga muče sa onim cijevima.
Babica je bila kraj mene zbog nečeg i rekla, "nije baš kako ste zamislili bilo"
Ja: nema veze, bilo je dovoljo dobro.
Uto evo doktora i govori da smo se našli on i ja na pola puta i da sam lako rodila.
Na to ga je babica ispratila jednim vrlo ružnim i ciničnim frktom (nije vidio).i to me osnažilo.
Reći raskerećenoj ženi da je lako roditi i nije neka fora. Dakle teško je samo ako te razapnu. inače je to lako. da, muškima je lako.
Babica kaže da je jako važno da sam se doma otvorila i da sam došla spremna, a da sam izgon nije važno jel na stolu ili di (tu je zaista u pravu iz oba iskustva znam), malo smo čakulali poslije.
sada sam još uvjerenija da je urednom tijeku trudnoće i porodu, mjesto u jednom drugom okruženju.
doma bi me babica pogledala, poslušala ctgom, ja bi u opuštenoj atmosferi znala da rađam i na vrijeme bih se priredila. pavlo bi se rodio bez kakanja i to možda i prje 3 h.
da je utvđdeno nešto loše, otišla bih u bolnicu u pulu ili bi porod bio drugačije vođen.
ionako prije ni ne može, jer nisam ni znala da ću roditi do 20 ili 21 h.
ovako smo jurcali, bojala sam se, bilo je i nasilno.
no ipak je bilo dovoljno dobro i sve je u redu sa njime.
muž je opet bio kratko s nama. bio je šokiran i nezadovoljan, preplašen kad me vidio na stolu.
on je zaključio da me ovaj puta više bolilo i bilo ga je strah tako vidjeti malog bez plodne vode.
kaže da je lidia samo sklizla na pod sva crvena i rozoplava.
jedino sam ovaj put na babinjačama čekala pavla 5 sati. to je predugo ljudi moji.
jako sam se brinula i bila žalosna.
nije došla smjena pedijatra pa eto...