Moj slučaj:280 dana povraćanja, i to bolnog, po 6,7 puta i više dnevno, ali i noću. Znala bi povratiti sve, ali baš sve, od sadržaja želuca, kiseline, a onda bi zadnja išla krv, po dec krvi iz želuca u školjku. Pukla bi žilica u želucu ili u jednjaku, moj muž je stalno bio sa mnom kada bi gatala u školjku.Popiješ guc vode i odeš povraćati, a kamoli da još i zadržiš hranu. O žgaravici da i ne govorim. To je bilo zato jer je naš sin svih 9 mjeseci stajao na nogicama

, i onda nije trpio ništa u mom želucu, jer ga je vjerojatno pretiskalo, pa je sve moralo ići ča. Sve skupa sam dobila 10 kila(od 64 do 74), ne pitajte kako, na kraju sa izračunala koliko otpada kila na što i ispostavilo se da nisam za sebe dobila niti jednu kilo od prvog dana(5. tjedna kada smo saznali za bebe, pa je na kraju ostala samo jedna). Popila bi litre i litre jogurta, mlijeka(ledenog iz frižidera), more mineralne, donata mg (voda mi je bila "preteška"), peptorana koji mi je prepisala ginekologica, ali ništa nije pomagalo, psihički, a i fizički je bilo neizdrživo. U kasnijoj fazi trudnoće to se pretvorilo u problem, povraćanje je bilo grozno, stojiš nad školjkom ko kit s drobom do zuba, muž te tapka po leđima, donosi vodu da ispireš usta, beba te mlati pun gas, ne moš se napinjati a želudac sam oće ići ča.... U bolnici su mi rekli da mi tu nažalost jednostavno nema pomoći sve do dana D

, poroda.Večer prije poroda povraćala sam, a onda su ujutro napravili carski rez i povraćanje je postala prošlost.