Da! Šta se zapravo dogodilo tog 31.07. :)))))

[Neda3kids]

Eh, stalno mi nabija tempo – ne mreš vjerovat. Tko Pa, <
>Prvo je šutila – ne ko P.....atka, nego k'o ono drugo da ne zacopra, pa sve ne što da ne.... i tak sam ja prva blebnula da sam <
>Onda čim je skužila i puknula topic dal' sam ja možda , stigel mi je SMS o borbi za termin. Od Pačeta našeg. Što je mene, za volanom, oblilo blagošću i presrećom – jer imat privilegiju bit s Patkom trudna – to ti je bolje od sedmice na Lotu.<
>I tak smo mi bile trudne.<
>Naravno, da iako sam ja bila uvjerena da ću rodit prije termina, nije bilo šamse. Jerbo Patka UVIJEK gura do termina i preko termina, a i na onaj SMS moj je odgovor bio da ćemo se borit trbusima u boksovima. Skoro pa i jesmo, jedino nam je malkice falilo «beam me upa» i takih nekih svemirskih izuzma, preklapanja valova vremenskih zona te teleportacija. Mjestimična.<
>Dakle, ne da sam sama sebe izludila s tim čekanjem poroda, već i sve u bližoj i daljoj okolici, kao i cyber zonu. Posljednjih 3 tjedna pred termin svakog dana stizali su što SMSovi, što pozivi -u nacionalnoj i međunarodnoj mreži , što mailovi s
ižnim upitima jesam li još u komadu .<
>Patka i ja, kako se termin bližio bilježile smo svaki i najmanji mogući znak za pokret, ali ništa. Ja sam skoro 2 puta krenula na
do – trudovi krenuli, pravilno – ali nikako nismo mogli prevaliti preko 6.30 ujutro. Naime svaki put kad bih rekla da imam trudove, i ostavila MM-a doma, magično su stali u pol 7. Hebo pol 7 ujutro. Tog sam dana, u nedjelju, ponovno imala trudove, al' reko neću ništ reć prije pol 7. I pol 7 došlo. Trudovi ošli. A tak sam htjela MM-a razveselit i reć mu da je došlo vrijeme da odemo po svoje «sretno dijete» (njemačka mudra poslovica: «Sontag kinder» su sretna djeca). Al' došo SMS. Od pernate. Veli ona meni (a čitajte sad tu njenu priču) – al' definitivno je bilo i , i , i , i i . I veli ona meni – idem ja na
do.<
>E pa mislim si ja – kak sad to. Ona ide – ja ne idem. Al' bilo mi draaaaaaaaaaagooooooo!!!!!! I ne mrem vam opisat taj osjećaj, koliko god sam ja htjela rodit, molila se da krenemo, bilo mi teško – to kad je Patka krenula meni je bilo k'o da sam i ja konačno spremna na start. Lagana nervoza, ali veliko olakšanje. K'o da sam i sama rodila. I nekak sam znala, da bi mogla danas.<
>U svakom slučaju SMS o pokretu je bil u 8.14. Javljam MM-u da je Pernata krenula, a da je jučer bila na Sljemenu. Odmah započinju pripreme da učinimo isto. On bi na trening, a ja bih malo mogla s klincima se ludirat <
>No SMS o porodu i ha-ha-ha je bil u 9 i nešto. Čime su pripreme za izlet naglo stornirane. <
>E to treba znat.<
>S obzirom da je kolegica rodila, započeli smo pripreme, krajnje, za porod. <
><
>Do
a vila nas je o
adovala s prekrasnom malo roza vrećom za spavanje, pa čim sam je vidjela pomislila sam da bi djetešce moglo pokušat to probat. Stalno si copram, ispitujem – ali nikakvih znakova nema. Osim da me beba tu i tamo «proruli» s nogom po trbuhu.<
>U pol 12 odlučujem se bacit u bazen u vrtu skupa s klincima. i , klinci Deda me slika, igram se s klincima i , malo rone, malo pecamo, i onda Do
a vila inzistira na ručku. Sad o tome, da nije baš bila zadovoljna kak smo jeli, i tko je sve jeo (MM nije) i nećemo. Klince presvukla u suho, naranila, i onda presvukla sebe. U svemu tom mom kretanju ima jedno 5 šihti stepenica gore-dolje, al' to znam da je do
o. Nije baš k'o po lojtrama i vješanjem zavjesa, al' morti pomogne.<
>Nakon ručka, treba se odmorit. Trebamo varit. Pa tako i učinismo. Klinci su tražili da se tiho igraju, a ja sam položila glavu na jastuče, i trbuh na jastuče i legla. Oko pol 2 dolazi SMS od frendice s mora i pitanjem jel' ima kaj. Tužno odgovaram . Spavam dalje. Oko 2 dolazi MM u sobu, i veli da bi se i on prilegnul. Ja skužim da ležim preko naših jastuka popreko na krevet, i.......... nemoguće, rekoh sama sebi. Opet lažnjaci. <
>Al' nekak su čudno duuuuuuuuuugiiiii. Mogla bih diiiiiiiiiiiiiiiiisaaaaaaaaaaat s njima. Ah, takvih je već bilo. Ima još jedan pol 7 u ovom danu. Ima, da.<
>U pol 3 skužim da su ovi «lažnjaci» morti ipak «pravaši» i da bi to ipak moglo bit – TO! Nisu pravilni, to me jedino
ine, ali su dugi i oduzimaju dah – dosta su bolni. No još uvijek ne «režu» otraga. Stiže pol 4. Šaljem Patki SMS da krećem i ja. Sve su bliže, sve su duži. MM dolazi u sobu i ja velim da na žalost ak' se mislil odmarat ništa od toga jer moramo ić . Uzimam torbu, trpam još par stvari unutra.<
>Zatim se prošetam u dječju sobu i kažem Leji i Timpi da se Kimi odlučila roditi. Lea ostaje zabezeknuta , sama ne zna šta bi, ali kao da vidim strah u njenim očima. Timo pogladi trbuh i veli: «Kimi, ideš se roditi.»<
>Svi se polagano spuštamo stepenicama, jedan me uhvati negdje na pola. <
>U kuhinji ima nešto ljudi, ali iako vide da se spremamo – pitaju šta je. Rekoh: «Počelo je!»<
>Šogorica pita na koliko su – rekoh da su otprilike na 10 minuta, al' da ne znam. Najednom je puna kuhinja, i svi su nestrpljivi. MM juri po torbu gore, zaboravio ju je uzeti . <
>Timo pogladi trbuh i veli: «Kimi, sretan put!» i mi izađemo iz kuće.<
>Jedino čega me strah je da opet ne prestanu ili da mi na prijemu vele da to nije to.<
>Ulazimo u auto, MM vozi vrlo oprezno. Mene
ine što je zadnji trud bio pred izlazak iz kuće. Evo još jednog taman kad smo prolazili kraj webičine kuće. Sve si milsim da joj SMSam – al' frka me da ne stane. <
>Nadam se samo da ovdje neću ugazit u Pačji trag – jerbo bih ipak izbjegla porod u autu. Ja volim sve na sigurno. <
>Još jedan, ali čini mi se lakši fata me u Ilici prije skretanja za Vinogradsku.<
>Parkirališta nema, ali ga ja izmislim. Taman smo uletili pred kraj posjeta, par minuta prije 5 pa je sve puno. MM pita hoćemo li liftom. Naravno, rekoh. Naime, frendica je na Svetom duhu odlučila u trudovima hodat na 3 kat, al' meni to nije niti na kraj pameti.<
>Stižemo pred vrata i zvonimo. otvara i pita kaj je. Rekoh: «Beba bi se rodila, ako bi nas primili, prosim vas.» I sad krene kviz, čovječe, tko, kuda, zašto, skini vuru, prsten, pregled, 8 otvorena,
ijanje na
zinu, ultrazvuk, procjena (3400 – malo me to iznenađuje ja očekivala bar 4 kile), opet milion pitanja (bez milion kuna) o tome gdje stanujemo, kako se zovemo, udaja, krvna grupa (al' ne vrijedi jer mi je na djevojačko prezima pa moraju ponovno vadit – ), pa bolesti, pa antibiotik, pa evo vam spavaćica.... i idemo u boks. Eh, da. Veli ova u prijemnoj – ne bumo vas klistirali – ak' bute kakali bute kakali po svojem djetetu. To sam htjela, al joj nisam rekla. Pita me jesam li rezana – rekoh u drugom porodu nisam, i ak' može nemojte niti sad. Veli ona – nema onda razloga da vas sad režemo. <
>Poljubila MM-a ispred vrata i idem u boks. U rodilištu tišina. U susjednom boksu jedna rodilja, i ja u drugom. Nema vure u tom boksu. Shit. Prikopčali me na CTG, došla sestra koja je na praksi i veli mi da legnem na desni bok jer su tamo bebi leđa. Taman do
o, okrenuta sam prema CTG-u. S druge strane mi sestra vadi krv i prikapča antibiotik koji ću dobit preko infuzije. Ako ću imat drugačiju krvnu grupu nego na mojoj potvrdi bit ću dokaz da se udajom ipak sve mijenja. Hebo te, udaš se i promijeni ti se krvna grupa. Ne mreš belivit. Al' regule su regule. Moramo ih poštivat.<
>Slušam CTG, i tu i tamo me pohodi nježna mlada sestrica. Tješi me i pita je l' bi ja rodila do 7. E, ak' bude do 7 – hvala Bogu. Trudovi mi se čine jaki, al' kak nigdje nema sata ne mrem odredit na kol'ko su. Infuzija curi. Imala sam jedan jaaaaaaaaaaaakiiiiiiiiiii, al' nakon njega dugo nije bilo niti jednog. Dolazi babica – makar za nju ne bih mogla reć da je nježna, nega Helga – i veli da ih obavijestim ak' slučajno ode voda ili dobim pritisak na debelo crijevo.<
>Dolaze doktorica i još jedna doktorica. Vele mi da nisu bušile vodenjak (i to sam htjela – imam stalno sreće – pa nedjelja je, zar ne?) jer da je bio streptokok pred 2 mjeseca u urinokulturi pa da je bolje da ide prirodno. Druga doktorica, ova kaj me zaprimala veli da pozdravim svog doktora – oni se znaju preko očeva – a ja svom doturu sestrična. Zato bum
že rodila - što li Kolegica po rađanju iz susjednog boksa puše svakih minutu – dvije – ja bih rekla. Ona će se začas riješit – a tko zna do kad ću ja. Joj, samo da je
zo gotovo. Što prije. Prokletstvo, kaj nemam sat. A i mobitel mi fali da se SMSam s Patkom i MM-om, al' rekli su mi da bi smetalo aparatima. <
>Sve su jači. Gledam na CTG, al ne vidim krivulju. Sve ravno, odnosno načičkano. <
>Idu jedan za drugim. Evo Helge opet k meni skupa sa hrpom babica, sestara i doktoricom. Velim ja da je zadnjih par bilo povezano jedan u drugi. Veli ona. «Do
o. Bute
zo rodili.» <
>I ode. Ode, čovječe. ODE!<
>Sljedeći trud. Boli, jedva sam prodisala, moram ječat. Al' tiho. U susjednom boksu isto ječanje, daju još jedan drip.<
>Sljedeći trud. Ode voda. «Sestroooooooooooooo, odeeeee vooooooda!»<
>I odmah u sljedećem nagon za tiskanjem. «Mooooooooooooraaaaaaaaaaaam rodit!»<
>I eto ih kraj mene. Tek pristigla babica u smjenu i doktorica. <
>OK – vele. Idemo. Postavljaju me na leđa, pomažu ubacit noge na one držače, povlače me malo bliže naprijed i vele: «Mali pregled!» Ma kuš' sad pregled ženo Božja. Nemoj me dirat, nemoj me gledat. NEMOJ ME NI GLEDAT!!!!!<
>Još jedna Pačja stopa. Ide
zo.<
>Je l' su one pregledale il' nisu, al' molile me jesu da prodišem, a onda mi se čini da me dodirnula. Nakon toga je babica rekla da se primim za ručke, i popravila mi hvat jer naravno da sam primila krivo i rekla da u sljedećem trudu stisnem. Kojem sljedećem trudu. Više nema prekida. Ne znam kad drži kad pušta. Uglavnom stisnem. Osjećam kao da vadi glavicu. Malo me popusti i onda još jednom. I..... olakšanje. Vidim da su je digli, u prvi čas ne čujem plač i sve me štrecnulo, al' onda BAAAAAAAAAAAAAAAAAA Najljepši zvuk danas. Curica je – obavijeste me. A onda vidim da je kupa, mjeri. Čujem 3620 grama, 52 duga. Timpina kilaža, a Lejina duljina. Stvarno se pomiješala. Peru je. Pitam za Apgar. Čista 10.<
>Babica mi je donese zamotanu, dam joj pusu, imam onaj osjećaj da sam rodila svoje dijete. Moje i MM-ovo dijete. Po prvi put, imam poplavu osjećaja da sam rodila svoje dijete – i sad će mi je odnijet. Babica mi pokazuje
oj, ja samo gledam u nju – nije slična nit Leji nit Timpi. Sasvim je svoja. Kakva je bila cijelo vrijeme. I konačno smo se upoznale. Konačno mi je tu – moja , moja , moja mala Grička , sva nježna, nezaštićena. Ahhhhhhh, čitav ću je život moći paziti i maziti.<
>Priča je gotova – no u stvari je tek počela.<
>A bitno mi je – da bitno mi je – da sam mogla sljedit na tom putu Pačje stope i da smo uspjele ono što samo iskusni i mudri mogu - rodit na isti dan. Tak nekaj treba znat! <
>I veselim se već unaprijed Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><
><i></i>

[VIPmama]

SUPER PRIČA!! proljece 2000.<
>moj mali andeo 2003.<
>ljeto 2004.<
><
><i></i>

[eli]

baš veselo i detaljno ispričan još jedan lagan porod! <i></i>

[mamabake]

divna priča!!! <
><
>Bakir 11.03.2003. <i></i>

[JednomCuPostatiMama]

...nema se kaj reci, stvarno ste u stopu se pratile, divna prica ...<
><
>CESTITKE!!!!! <i></i>

[kokakola]

Divno! I ja bih sad tako!<
><
>Čestitam! <
>Hana 03.08.04.<
><
><i></i>

[Natasa36]

Mraaaaaaaaaaak priča! To se zove mama s puno duha! Mi sijecanj 2003<
><
>Ma sijecanj 2005<
><
><i></i>

[Hajdi]

Bravo Nedo, stvarno si to do
o ispričala, super porod! A sad idem i ja napisati svoje dok Jakob spava. Nina (7.7.1999)<
>Lucija (21.6.2001)<
>Jakob (4.8.2005)<
><i></i>

[SanjaMK]

Odlicna prica <
>evo i tebi jedan <
>Teodor 20.06.2002<
><
><i></i>

[nikinola]

sUUUUPEEEER!!!!!!! <
><
><i></i>

[Trini]

Nisam bas bila na forumu u zadnje vrijeme pa su me nazivi topica zbunili ali sad mi je sve jasno <
><
>Od srca cestitam, divna prica, divni porod, ohra
ujete me za treci put! <i></i>

[moj(a) djeca(k)]

Da u neko doba ne primjetih ono DA (Da! Sta se zapravo dogodilo tog 31.07) ne bih ni otvarla topic jer sam bila 100% sigurna da se radi o istoj prici by patkica. <
><
>Prekrasno!!!! <
>Moj djecak<
><i></i>

[Qwerty030]

<i></i>

[An]

Bravo! ... <i></i>

[TmamaKiN2]

prekrasno , neznam zakaj se uvijek rascvilim na takve price <i></i>

[Wawayuq]

koja lijepa prica! jelste ti i patka bile u istoj sobi poslje poroda? <i></i>

[patkica]

Ne, mi smo imale svaka svoj
eg... ja na >SDu a Neda u VInogradskoj <
><
><
><
><i></i>

[Narya1590]

Cini mi se da nisam nikad nista ovdje napisala Al' evo sad cu napisati da ti je super prica Ida, 24/07/2002 <i></i>

[mamaleina]

Odlicno i slikovito opisano,i svaka cast mamice,super ste se uskladile. Lea je rodjena 04.01.2005. u 18.12 h<
><i></i>

[ALEX]

Super prica, u Nedinompoznatom stilu, a to onda mora biti zanimljivo i napeto, kao sto je i porod bio.<
>Pusa Kimi T 25.07.2000.<
><i></i>

[Sayock]

Neda3kids, cestitam! arty <
>A tvoja prica me tak ganula, da sam se rasplakala. <
> Live long and prosper!<
>Blog: Sayock Disbloging<
>Sayock - Dispersions <
><i></i>

[Arkana10]

<
> <i></i>

[sandram]

Predivno <
>Cure, super ste mi <
>Šmizla 27.07.2003.<i></i>

[mamaiAM]

AM - 02/2000<i></i>

[Matilda]

Neda, divna priča. Odmah poželim ići rodit. <
><
><
><
><
><
><
><
><i></i>

[MamaAna]

Genijalno! <
>Inače ne čitam priče s poroda, a sada dvije odjednom i to s užitkom! <i></i>

[pamparam]

Cestitam! Tako krasan opis, smijesan, dirljiv i slikovit. U jednom trenutku opisa poroda sam uprla nogama u pod i primila sa za stolicu! Docarala si atmosferu i prije i za vrijeme i poslije poroda... jako lijepo. <i></i>

[dunja]

wow kako ste uspjele potrefit isti dan, nedo čestitam na bebuši uživajte <i></i>

[Fidji]

Uzbudljiv je bio taj 31.07.<
>Super priča, čestitam još jedamput. <
>ema helena 06/10/2002<i></i>

[MikiXP]

Predivna prica <i></i>