Kako je dosao Roko!

[ziza01]

U subotu ujutro u 4 sata probudila me kontrakcija. No kako sam vec danima imala takve kontrakcije nisam puno o
acala paznju. A nakon pete kontrakcije sam se malo zamislila i pokusala vidjeti u kojim razmacima dolaze i ima li tu naznaka za skori porod. Kontrakcije su bile bez nekog reda i rasporeda pa sam strucno zakljucila da nije to to, mada sam si mislila da bi bilo bas lijepo da je to to. Spojivsi se na Forum vidjela sam da je i Ina u slicnim "mukama" pa sam se poveselila da cemo odraditi sve skupa i vrlo skoro setati nase bebice po Bacama i piti kavicu u Zbirca na suncu . <
><
>Ali nakon nekog vremena moje kontrakcije su potpuno prestale. Zakljucila sam da je sve ipak bila samo lazna uzbuna. S tom sam mislju krenula kuhati rucak, kad eto njih opet. <
><
>Da je to to priznala sam si tek iza 16 sati, kada sam otisla odspavati a trudovi su jacali i poceli se pojavljivati u jednakim razmacima, prvo 20 minuta a vrlo
zo su pali na 10. MM je skoro poludio od srece jer je porod znacio kraj jednog razdoblja u nasim zivotima. Naime o porodu je ovisilo kada cemo skroz preseliti u Split. Cijela nam je godina prolazila u nekom cekanju i sada smo se poveselili da je tom silnom cekanju kraj. <
><
>Na prvom smo porodu dosli prerano u bolnicu pa sada nisam zeljela riskirati da mi se dogodi ista stvar, ostanak u bolnici i samovanje u bolovima. Kod kuce mi je bilo lakse, MM me masirao, ja sam otpuhivala i disala, a D je sve to stoicki promatrao i
inuo se za mamu i
acu. Negdje oko 22.20 MM je izgubio zivce jer se bojao da ne rodim doma ili nedaj Boze u autu pa je zvao radaonu na SD. Objasnio im je da se radi o drugorotki, trudovi na 6 minuta u trajanju od 2 minute. E to trajanje mi je bilo neizdrzivo, taman kad prode jedna minuta mi je bilo dosta svega a tek su onda dolazili oni pravi jaki trudovi. Rekli su mu da se spakiramo i dodemo u bolnicu. Pa smo polako krenuli s pakiranjem, torbu sam dopunila s nekoliko zadnjih sitnica, obukla se i bez trudova krenula na SD. U autu sam s MM komentirala kako mi je i na prvom porodu kretanje u bolnicu zaustavilo trudove, valjda od straha ili cega li vec. <
><
>Uglavnom dosli mi gore, sestra me preuzela i zakacila na CTG . Na CTG-u od trudova i dalje niti T. <
>Pita tako ona mene: A sto cemo mi s vama? <
>Velim ja njoj: Idem ja doma pa cu se vratiti. Cudi me jer sam doma imala trudove svakih 6 minuta u trajanju od 2 minute. <
>Veli ona: Sada cemo vas pregledati ginekoloski, mozda se iznenadimo. <
>I stvarno 5 cm otvorena, presvucite se u spavacicu i odnesite muzu stvari. Odnesem ja njemu stvari i posaljem ga doma, jer iz iskustva znam da otvaranje kod mene ide sporo i dugotrajno. Vratim se unutra i u predradaoni pricekam da klizma proradi. Kad veli meni sestra idemo u boks. <
>Sve se odvijalo munjevito, znam da sam uspjela nazvati MM da se hitno vrati na SD jer smo zeljeli zajedno docekati i drugo dijete. Nakon probijanja vodenjaka, davanja dripa i nesto sitno sredstva protiv bolova mislila sam da to sve jednostavno necu izdrzati. :navi Znala sam ja da mi je prag tolerancije boli nizak, a sada sam mislila da ga uopce nemam. Sjecam se da sam zadnjim atomima svjesnosti zamolila babice da me ne rezu jer sam masirala medicu. Vrlo mi se
zo javio osjecaj da moram tiskati i kad tamo stvarno porod se blizio kraju. MM je utrcao na zadnja dva tiskanja tako da je taman stigao docekati Roka. <
><
>I tako je 23.10.2005. u 0.15 sati roden Roko, dugacak 47 cm i tezak 2780 g na radost i veselje svojih roditelja. O bolovima necu, sva sreca da je sve trajalo kratko ali taj osjecaj kada postave to malo uzbudeno bice na prsa to je nesto neopisivo. Meni je samo drago da sam sve to prosla s MM jer mi je bio velika podrska tijekom cijele trudnoce i poroda. I na kraju bih samo dodala da nisam rezana i na tome bih zahvalila mojoj maserki koja mi je pokazala kako se masirati i babicama koje su se stvarno potrudile da prodem bez toga. Kada usporedim oporavak nakon prvog i drugog poroda to je neusporedivo. Cim si ti svoj to je kao Boziji dar i stvari idu puno lakse. <
> <
><
><
><
><
><i></i>

[ninagk]

Hej, baš sam proteklih dana razmišljala o tebi i da li je bebač izašao van!<
><
>Super priča, čestitam na Rokiću, pozdrav velikom dečku Dinu... Još ste u Zg? <i></i>

[Natasa36]

Mi sijecanj 2003<
><
>Ma sijecanj 2005<
><
><i></i>

[ziza01]

Ninagk: Nismo vise u ZG preselili smo se po mom izlasku iz bolnice i sada se navikavamo na sunce i more . <
><
><
><
><
><i></i>

[Arkana10]

Ziza, i ja sam te virkala na trudnoci i pitala se kako je sve proslo..<
>super sto je proslo kako si htela...<
><
>pusica malim princevima i jedan mami <
>put do bebice...<i></i>