kad pomislim na moj porodjaj....

[Podgoricanka]

...prva asocijacija mi je....? Sto? <
>A druga?<
>Treca?<
><
>Kad se sjetim mojih porodjaja prvo mi pada na pamet - moje ushicenje. Bila sam toliko ushicena kao da niko nikada prije mene u ovom univerzumu nije rodio. Prvi put, naravno, taj osjecaj je bio jaci ali ga je i za drugi put ostalo ihahha<
><
>Druga asocijacija - nesanica koja me je spopala oba puta (nisam oka sklapala sve do izlaska iz bolnice iako su SVE porodilje pajale dubokim snom)<
><
>Treca asocijacija mi je - nehumani uslovi u porodilistu i bolnici<
><
>Vi?<
><
>Bol mi nije na Top 10 listi. Bas mi sada pade na pamet da bi se zaklela da porodjaj ne boli. Uposte se ne sjecam bola<
> <
><i></i>

[Hajdi]

Prva asocijacija ... velika sreća da je sve do
o prošlo i da imam konačno svoje dijete u naručju.<
><
>Druga ... zanimljivi i naporni prvi dani s djetetom u rodilištu<
><
>Treća ... uzbuđenje zbog dolaska kući s djetetom<
><
>Bol mi isto nije neki issue, to sam odmah zaboravila. Nina (7.7.1999)<
>Lucija (21.6.2001)<
>Jakob (4.8.2005)<
><i></i>

[MaloZlo]

1.kako sam ja to stoicki podnila <
>2.uvjeti u bolnici i sve vezano za osoblje <
>3.lagan i
z porod,i naravno moja bebica Marin, 14.10.2005<i></i>

[Natasa36]

Prva asocijacija na prvi porod: oduševljenje i sreća...<
><
>A asocijacije na drugi hm... teško je reći, tak mi je sve u početku bilo u magli od anestezije da se nisam stigla oduševiti<
><
>2. as. na oba: Bogu hvala da je sve prošlo do
o<
><
>3. as: dolazak doma i zadovoljstvo istim... Mi sijecanj 2003<
><
>Ma sijecanj 2005<
><
><i></i>

[Schlatka]

Prva - ovo malo zlato što mi sad spava na meni dok ovo pišem.<
>Druga - moj muž u onoj sexy zelenoj oblekici i trenutak kad sam ga ugledala na vratima rađaone<
>Treća - naočale od moje doktorice (u tom trenutku najljepše žene na svijetu) i kovrčava plava kosa od babice (u tom trenutku mi je bila zlatokosa)<
> <i></i>

[eli]

prvo što mi padne na pamet je moja išokiranost. nisam stigla ni shvatiti što mi se dešava, a već je sve bilo gotovo. bez naznake da porod počinjem, naglo me zašarafilo, bol luđačka, ja izbezumljena i tren poslije mala crnooka beba u mom naručju.<
>drugo je pogled na moju štrucu, njen izraz lica. skroz zreo, kao da ima mjesec dana. bistre crne oči, namrštena, napućenih usnica, visokih jagodica i špicaste
adice. <i></i>

[haniibanii]

Ja se sjetim onog fantastičnog osjećaja kad bebač izlazi van i prvi put ga vidim, zatim napornih nekoliko dana u bolnici za vrijeme kojih sam spavala "s jednim okom otvorenim". Početak dojenja, skoro nikakve podrške od strane sestara na odjelu i cjelonoćnih razgovora s mm-om na mobitelu. Uz njegovu pomoć sam uspjela i dojiti i sačuvati zdrav razum <
>Sjećam se i njegovog izraza lica kad smo napokon pošli kući. Nosio je autosjedalicu s bebačem i lebdio prema izlazu, a mene tko fućka <i></i>

[moj(a) djeca(k)]

....ponovila bih jos bar tri puta, jer taj osjecaj srece i zadovoljstva je zaista neopisiv i predivan. Bila sam sretna kao nikad prije ni poslije u zivotu. <
>Vaznost u svom sjecanju ne pridajem uslovima, ljudima, okruzenju (iako se sjecam svakog i najmanjeg detalja) vec samo onome sto je bilo u mom srcu i dusi. To je prvo cega se sjetim kada pomislim na svoj porodjaj....<
><
>Ali zato prvi dani kod kuce nisu bili bas bajni kao sjecanje na porodjaj. <
>Moj djecak<
><i></i>

[Ina66]

ja bih mogla prepisati podgoričankin post od početka do kraja <
><
>i ushit i nespavanje (no, do
o, drugi put sam jednu noć odspavala dva sata ), bol koja tako
zo ishlapi iz pamćenja - kod mene je to bilo čim je beba izišla vani<
><
>jedino što sam prvi put bila euforična na desetu, a drugi put malo manje - ipak se na prvu duuuugo čekalo, a ova mala mrva je ipak bila iznenađenje<
><
>uvjeti u rodilištu su možda prvi put bili i bolji (WCi su tek bili renovirani, sad su već prilično ofucani ), ali sam zato ovaj put bila na nož sa jednom sestrom :"> Mara, 02.10.2002.<
>Ema, 30.10.2005.<
><i></i>

[olja]

I ja bih mogla prepisati podgoričankin post od početka do kraja!!!<
>Bila sam se najsrećnija osoba na svetu kad sam zagrlila moje malo prase. Bol sam odmah zaboravila (mene je, doduše, bolelo samo ušivanje, ali sam vrlo
zo potisnula iz sećanja uspomenu na taj zaista najjači bol koji sam do tada osetila). A tek nesanica koja je direktno povezana sa onim ushićenjem s početka na
ajanja!! Pa svih pet dana sam provela bulljeći u nju i diveći se tome kako imam prelepu devojčicu!!! A takodje su i uslovi u porodilištu bili za -10, a ne za nulu, ali sve se to
zo zaboravi...<
><
><
><
>www.babababies.com/view/view.cfm?SITEID=23304 <i></i>

[Mama iz Detroita]

Prvi porod:<
>MM kako mi ne stedeci trpa led u usta,a ja nikako da mu kazem smanji dozu.<
>Kada su mi dali u infuziju,lijek za ublazavanje bolova,neznam koji,bilo je pravo do
o,da mi je naumpala pjesma"osjecam se haj mozak baj baj,e bas sam se tako osjecala.<
>Sreca i ushicenje kada je stigla H.<
>Drugi porod:<
>Bol,nisam dobila nista za bolove,kada sam trazila bilo je kasno,cak i za to cudo sto ide u infuziju.<
>Sreca sto je E.
zo dosla na svijet i da je sve uredu.<
>Bolno sivanje,moja doc.je zakasnila,pa me porodila i sivala neka druga,cini mi se da bi ja to uradila manje bolno od nje,uporno mi je davala lokalnu anesteziju,a ono i dalje boli ko sam vrag. ich<
>Pa opet jako bolne kontrakcije prilikom dojenja,koje nakon porvog poroda nisam imala. <i></i>

[Maslacak]

1. Sunce koje me grije kroz prozor<
>2.uzivanje izmedju trudova<
>3.MM koji cita novine dok me pucaju trudovi <i></i>

[Trini]

... kao da se to nije dogodilo meni, nego nekoj drugoj zeni. U stvari, meni je pomisao na moje porodjaje pomisao na dane u bolnici poslije njih, a to su mi bili najljepsi dani u zivotu .... neopisiva sreca sto sam rodila mala krasna zdrava bica ...<
><
>Ja bih opeeeet ... <i></i>

[iris]

Pomislim - bas sam zmaj sto sam to prezivjela a onda i ponovila .<
>Kod mene nije bilo euforije samo olaksanje sto je konacno gotovo ( dva dana stezanja, 12-ak sati ludjackih trudova koji su me toliko iznenadili svojom snagom i neucinkovitoscu da nisam mogla disati )<
>Uvijek pomislim - kako je netko mogao setati, pricati, citati izmedju trudova. <
>Malo mi je tesko pisati o tome, kao da sam negdje podbacila u cijeloj prici ali mama mi je imala skoro do u bobu ista iskustva i sa trudnocom i sa porodima pa se tjesim da je tu ipak genetika odigrala presudnu ulogu.<
>Drugi put sam uzela epiduralnu da uspijem prezivjeti bar dio dana ali ista je pustila do vremena poroda tako da sam s punim osjecajem svega uspjela istisnuti malu glavonjicu od 4 i kusur kila. ( pola medicinskog osoblja je imalo ruke do lakata u meni pokusavajuci je okrenuti kako treba, zaradih i razdor grlica maternice usput )<
><
>No, kao sto znate, nagrada na kraju puta je neprocjenjiva pa ako treba opet cemo . <
><
><
>Ali kad prizivam osjecaje iz bolnice - nemoc, prelazenje preko svih svojih granica, olaksanje.<
><
> <
> <
>Lena 21/10/02<
> Vanja 30/08/04<
><i></i>

[Matilda]

Prva asocijacija mi je: SNAGA (taj adrenalin, sam poriv na tiskanje, to mi je bilo strašno cool).<
>Zatim: SREĆA (kad sam je vidjela, zacaklile su mi se oči od nevjerojatne sreće).<
>I na kraju: MM (nevjerojatno koliku je on ulogu imao u mom porodu, mislim da bez njega ne bih mogla to napraviti tako lako). <
><
><i></i>

[Perla35]

Prvi porod: <
>1. nisam mogla virovat da se to događa meni - ležim i rađam ... ja??? Da, devet miseci smo bili skupa i dalo se očekivat da nakon trudnoće ide porod ali ipak ... bilo mi je nadrealno, a onda moj ushit da je Nikša tu, sa facom i pogledom zrelog čovika (prvo što sam pomislila bilo je: pa gledam svoga didu) onako savršen <
>2. dobila sam dvi boce krvi i stvarno mi je išlo na živce što sam dva dana u desnoj veni nosila onu igli ili što li već :"> <
><
>Drugi porod:<
>1. prvo se sjetim dugih i uvinutih trepavica moga drugog sina i njegovog "izgužvanog" izgleda Kornija kornjače <
>2. jedan dan su ga "plavili" zbog žutice i ja sam iz kože iskočila zadnji dan čekajući da i doc ili sestra ili netko kaže idemo li doma ili ne<
> N. 15. 01. 1999.<
>F. 04. 02. 2003.<i></i>

[mamashnita od noje]

prva asocijacija - mm - uz mene all the time i podrška do neba<
>druga asocijacija - ja nadrogirana na epiduralnoj ( to malo koliko je trajala)<
>treća - sumanuto potpisujem papire i vičem "režite me" <i></i>

[lazanjur]

1.- Bože!-samo da je živa i zdrava. (obzirom da su mi je odnjeli, da je nisam vidjela, da nisam čula da plače...i sve ostale posljedice jednog teškog poroda.)<
>2.- Strepnja hoće li ipak sve biti do
o <
>3.- Neopisiva sreća kad su mi je napokon dali u ruke<
><
>K. 02.08.2002. <i></i>

[Diamanda]

1.BOL-vicem iz svega glasa od bolova a doc. dolazi i kaze -nije to jos nista???!!! ...imao je pravo...cijelo vrijeme sam se pitala -zasto mi nitko nije rekao da toliko boli <
>2.ARIANOV POGLED-kad su mi ga stavili na prsa i on me ozbiljno pogledao u stilu-a ti si moja mama <
>3.PONOS-kad su babice rekle da je prekrasan i da mu nista ne fali (nakon 2 dana trudova ocekivala sam da cu roditi vanzemaljca-pogotovo jer su me prepali da mu se glavica vec deformirala-pojacavali su drip a ja se nikako nisam otvarala... )<
>4.ADRENALIN-koji me sibao do jutra,osjecaj da sam obavila neku bozansku misiju... <
> ARIAN 30.09.2001.<
>BEBA 20.12.2005.<i></i>

[mamaC]

Čim je bebi izašla van sav pakao je prestao,kao da nikada nije ni bolilo! Slijedilo je šivanje,bol je bila tako, na mahove, srednjeg intenziteta al sam imala ludu ekipu oko sebe pa sam to lako podnijela-uz mene je bio moj susjed,inače dr.na ortopediji,a šivao me isto tako mladi dr.,njegov kolega s faxa, pa su cijelo vrijeme nešto valjali da sam se morala smijati...najjače mi je bilo kad mi se komšo zaprijetio kolegi da šavovi moraju biti savršeni da kad dođem na nudističku plažu da se ne sramotim! Inače, kod nas u bolnici muževi ne mogu prisustvovati porodu pa ti jedina potpora mogu biti ovako neki tvoji dr.iz bolnice koji se mogu prošvercat u rađaonu,mislim da je to skroz bezveze-ako može neki "lijevi"dr.zašto ne bi mogao i muž?? <i></i>

[Krkica]

1. Uspjela sam RODITI dijete<
>2. OLAKSANJE kad sam mu po
ojala prste, noge, ruke...<
>3. MM-ove i bakine suze<
><
>I ne, niti ja nisam oka sklopila u bolnici (bili 15 dana, mogu na
ojiti sate koliko sam spavala), jer je mali imao jaku zuticu.<
>Jedva sam cekala doci doma. <i></i>

[Dobra vila]

1/ Kak je to
zo i lako proslo<
>2/ Tako sa sretna sto smo svi zivi i zdravi<
>3/ MM je to tako do
o odradio <
>Sara Alexandra 1.1.2004.<
><
><i></i>

[Slonica]

1. sat na zidu koji ide sporo... jako sporo!i bol koja je jaaaka....i sve jaaača!!! <
><
>2.MOJA beba u MOM naručju!<
><
>3.Nakon 10 dana mm me grli i po prvi puta vidi SVOJE dijete ( i 100 puta ponavlja " kak smo si ju složili!!!!") <i></i>

[Qwerty030]

euforija<
> olaksanje i sreca sto sam stvarno oba puta u bolnici imala toliko srece da se ne sjecam ni jednog ruznog trenutka ni ruznog pogleda-mislim na osoblje bolnice <i></i>