Tate na porodu 2. dio

[iva]

trudna mama, jako mi je drago sto imamo jos jednu mama iz Splita na forumu, ostani sa nama, registriraj se, sto nas je vise - to bolje, mozda uspijemo nesto pomaknut na bolje sto se tice naseg splitskog rodilista....bilo bi jako do
o kad bi adrianovamama i jamama mogle doc u Split i razgovarat sa ravnateljem naseg rodlista, ali ako one dvije ne stignu, morale bi se mi ovdje organizirati i pokusati nesto promijeniti...veselim se RODI, jer vidim to kao prvi korak , kao pokusaj da se nesto promjeni.....zao mi je sto ranije nisi otkrila forum, da nam dodjes na sastanak LLLI o dojenju (vidi topic dojenje), jer me jako raduje cinjenica da smo uspjeli organizirati taj sastanak i da je za tako sto potrebno samo malo do
e volje....Gdje si isla na vjezbe za trudnice?( u sano ili u st-fit kod tanje), tko ti je vodio trudnocu?...mene zanima mnogo toga sto se tice splitskog rodilista... molila bih te da ostanes na forumu ili da mi se javis na mail... <i></i>

[mpuljiz3]

kad ti iva spavaš??!!! <i></i>

[Daniela32]

Mare, Ivu nam je noćas mučila teška nesanica pomiješana sa napadajima panike zbog poroda koji se bliži. Valjda joj forum bar malo pomaže u takvim situacijama.... Pusa i (((((zagrljaj))))) Ivi, ne boj se, uvijek ti ostaje Sinj kao opcija, tamošnje rodilište ima titulu "Baby friendly". <b><i>What a wonderful World!</i></b><i>Edited by: Daniela32  at: 8/14/01 8:08:44 pm<
></i>

[Garovix]

Jednog dana bi štel biti prisutan tom događaju. <i></i>

[iva]

danci thanx<
> <i></i>

[daddyd]

Garovix, svaka čast . <
><
>I vjeruj mi da kod toga ni tatama dinamike ne fali - ni fizičke ni emocionalne. <i></i>

[† RLmama]

Ako "završim" u splitskom rodilištu, a ne u sinjskom, što će se vjerojatno i dogoditi, nosim sa sobom fotić i slikam sobe, slikam hodnike, slikam tuš, slikam wc...slikam sve. Pa možda i nešto napravimo s tim slikama. <i></i>

[Goga]

rlmama ideja je za 10!!!!<
><
>predlažem svim curama isto!!! <i></i>

[daddyd]

A možda i neki diktafon ne bi loše došao? <i></i>

[iva]

mozda kakva kamerica?<
>i onda imamo: "projekt:vjestice iz rodilista" , ili neki slican horror<
> <i></i>

[Ina66]

<i></i>

[lunahor]

Zena Joska Lokasa je u 12 mjesecu bila samnom u bolnici, u Petrovoj, dovezla ju je hitna zbog jakog krvarenja.Lezala je u sobi do mene 2 dana i s nikim nije bas kontaktirala,a nakon toga je na urgencije svih i svakoga premjestena u apartman.Joska smo vidali svakodnevno a moja frendica je njegovoj zeni rekla da joj muz lici na Joska pa smo se ubijali od smjeha Na kraju je za nju hvala bogu sve do
o zavrsilo, nakon 10 dana je negdje pustena doma na mirovanje I evo danas imaju malu bebicu Tko ceka taj i doceka,a strpljenje je vrlina!!!!!!!<i></i>

[† RLmama]

iva...kamerica uopće nije loša ideja...a ti prva ideš .. mogle bismo fakat razmislit ozbiljno o tome... Pravi (prvi) hrvatski horror.. <i></i>

[egemama]

Ja sam bila straaaaašno razočarana jer moj muž nije mogao biti samnom na porodu (zajedno smo prošli tečaj i vježbali kod kuće), ali sad kad znam kako je - bolje da nije bio jer je on jedan od onih s kojima bi ilo više problema nego sa rodiljom.<
>On to ne bi mogao. <i></i>

[sunnymama]

egemama, zašto tata nije mogao biti s tobom na tvom porodu? dali stvarno, stvarno misliš da on to ne bi mogao i zašto to misliš? <i></i>

[egemama]

Tata nije mogao biti samnom na porodu zbog afere sa salmonelom koja je izbila u 7/99 na Svetom Duhu (ja sam rodila u 9/99). Ne znam da li se toga sjećaš, nekoliko je beba nastradalo, i zbog toga su uvedene rigorozne mjere od kojih je jedna bila i za
ana očevima da prisustvuju porodu.<
>Naš tata ne može vidjeti krv, igle i sl. Ja zaista nisam znala da na porodu ima toliko krvi. Zato mislim da bi njemu bilo muka i niš koristi. Meni je velika podrška bio moj ginić koji mi je došao na porod (veliko mu hvala zbog toga). <i></i>

[adrianovamama2000]

mozes ga slobodno imenovati, mi tu imamo obicaj govoriti i za lose i za do
e stvari, tako drugima pomazemo da izaberu lijecnika <i></i>

[egemama]

Da, on se zove dr.Kos i zaista imam samo najljepše riječi hvale za njega, ipak na porod mi je došao jer ga znam po nekim privatnim linijama (ali ja ga nisam tražila).<
>Čula sam da se s nekim doktorima može dogovoriti da dođu ako ti vode trudnoću privatno. <i></i>

[patkica]

Mislim da ti to funkcionira samo ako doticni radi u toj bolnici. Ako ne, ne moze bas samo tako doci, mislim da treba dozvola i sl. <b><i>moja mama najbolje kuha</i></b><i></i>

[Yamasaki Jelena]

Meni je njegovo prisustvo bilo jako vazno i kako se pokazalo na kraju, jako mi je pomoglo, vise emocionalno kao podrska.<
>Nas porod je trajao tocno 36 sati i 44 minute, suprug je cijelo vrijeme bio sa mnom u radjaonici, na kraju izmoren kao i ja , no trenutak doceka nase bebe zajedno je zaista nesto posebno. Sama to nikad ne bi izgurala, cak nas je to na neki nacin vise zblizilo, usprkos pricama o tome da ce izgubiti interes za suprugu i sl...<
>Bilo bi do
o da se to i kod nas vise dozvoli. <i></i>

[cura bez cenzura]

aravno da trebaju biti prisutni! <i></i>

[skerl]

Ja zivim u Americi gdje je, koliko znam, prisustvo oca najnormalnija i pozeljna stvar. Mene su inducirali 5 dana nakon "termina" i kad sam dosla dali su mi jednokrevetnu sobu s kaucem na rastezanje (za tatu) gdje smo suprug i ja proveli noc. Posto indukcija nije uspjela, prebacili su me u operativnu salu gdje sam rodila pod carskim rezom (sina - Ninu), a tata je bio odsutan samo da obuce ono kirursko odijelo (scrubs). Nakon toga je on otisao s Ninom i doktorom da NIneka izvazu i operu i naprave sve sto treba, sve pod tatinim budnim okom, a mene su zasili i prebacili u sobu da se oporavim (da mi prodje epidural). Nakon toga su nas sve zajedno prebacili u sobu gdje smo nas troje proveli tri dana i noci uz budnu paznju medicinskih sestara. Ja sam prvu noc odlucila prospavati, no slijedecu sam zatrazila da Nineka ostave s nama u sobi, pa je sestra dolazila samo da me probudi za dojenje. Cijelo iskustvo je bilo divno, sve i s operacijom i definitivno bih voljela da je suprug sa mnom i slijedeci put i mislim da ce mi najgore biti ostaviti Nineka s nekim drugim, no djecu ipak ne pustaju da provedu noc u bolnici. <i></i>

[Vamak]

Ono sto se meni desava je cudno... u najmanju ruku.<
>Punica se bori rukama i nogama protiv toga da budem na Sayockinom porodu. Prica mi razlicite horor price, govori mi kako ce mi porod zgaditi seksualni zivot i tome slicno... <
><
>Uglavnom, kaze da muskarac nema sto traziti tamo i da je to intimna zenska stvar... <
><
>Naravno nema nacina da mene i zenu, uvjeri u tu svojhu teoriju. <
><
>Ima li slicnih pritisaka na ostale muzeve? <i></i>

[patkica]

Ja u familiji nisam imala takvih problema. Ali znam cure koje jesu. Na koje su mama, tata,
aca vikali jel ona normalna da oce muza na poroddu u sl. Mogli bismo sada u nedogled raspravljati o mentalitetu u nasim krajevima, o nacinu razmisljanja velikog dijela ljudi, o glupostima i vjerojatno o sukobu generacija (odnosi se na ta agresivna izlaganja neslaganja s odlukom), ali nema nekog smisla. Jednostavno, ne slusaj, bas te
iga, vi ste svoju odluku donjeli i tako napravite. Barem ti tu punica nemre nis .<
>A ja znam dosta oceva koji su bilii na porodu svoje djece.<
>1. nikome nije bilo koma<
>2. svi su rekli da bi OPET I UVIJEK I SVAKI PUT<
>3. vole svoje zene i imaju normalan sex sa njima (da mislim da se mom dragom gadi vidjet me takvu, ne bi bili tu di jesmo, skup i zaljubljeni)<
>4. svi svi svi su dozivjeli nesto neopisivo specijalno...<
>a iz svog iskustva mogu reci da je NAS to samo jos vise zblizilo.<
>To joj sve reci kad bude gnjavila. <b><i>moja mama najbolje kuha</i></b><i></i>

[Maja]

Ja sam nedavno cula slicna razmisljanja od bakine sestre u vezi njenog unuka koji je bio sa zenom na porodu. Kao, zasto se on jadan morao tamo muciti (zasto ga je vukla) i da onda nije ni cudo da poslije odu s nekom mladjom koja jos nije radjala nakon sto vide svoju zenu na porodu i da je na zeni da radja. Na takve komentare obicno odgovaram klasicnom recenicom Sandrine bake; nije ga sama ni radila pa sta ce ga sama radjati. <i></i>

[natasha32]

nas je tata prisustvovao porodu, dapace, aktivno sudjelovao i stvarno ne mogu zamisliti da nije bio uz mene. On se toga vrlo rado sjeca i voli pricati o trenutku kad se Hanna pojavila ("...i odjednom se kao nekim cudom pojavila cijela prava beba u babicinim rukama") taj ga je cin tako dirnuo, kaze da je bilo cudesno - i to sve mora meni cesto prepricavati jer JA UOPCE NISAM VIDJELA TAJ TRENUTAK jer sam bila zauzeta tiskanjem , tako da nije bilo njega kraj mene, ne znam tko bi mi pricao tako lijepim rijecima kako je nasa princeza ugledala ovaj svijet u jesensku zoru u Dublinu....<
><
>a cijeli se porod stvarno trudio upotrijebiti sve sto je naucio na tecaju, i beskrajno mi pomogao, i vrlo je ponosan sto je sve tako do
o proslo, jer zna da je i on zasluzan za to <
><
>a ni njegovi ni moji nisu bas bili odusevljeni nasim odusevljenjem da "zajedno rodimo", samo sto nas bas i nije bilo
iga.... <i></i>

[Kolberg]

Ima toga i kod nas..ali moj suprug jasno rekao da ide i točka.<
>Mislim samo njegovi su čudno reagirali, moja rodbina je oduševljena, a moj tata je rekao da kad bi u ovo vrijeme kad sam se ja rodila to bilo moguce i on bi otisao.<
><
>Mika <i></i>

[irena2]

Moj muž mislio je da to ne može, da će se srušiti....on je jedan od onih kojem je vojska završila kad je dao krv i primio cjepivo, sve ostalo nije vrijedno sjećanja. Dogovor nakon tečaja bio je da bude samnom dok porod ne počne, smatrala sam da mi to ne može uskratiti, da će mi onda biti najpotrebniji..No stvari su tekle drugačije od zamišljenog. Pošto je bila gužva u Petrovoj, nakon mog dolaska u podne sjedila sam pod trudovima u hodniku na stolici i čekala box do 16 sati, njega su tek u 18 h pustili da dođe k meni, a ja sam rodila u 18:40 tako da nije bilo ni vremena da ode. Nije mu žao, nije se srušio, bio je pod adrenalinom i plakao više od mene kad je ugledao ljubičasto zgužvano biće. Jako mi je žao što mnogi očevi neće doživjeti taj trenutak koji pamte kao naljepši u životu.<
> <
> <i></i>

[Sayock]

Porod je iza nas, bebu smo iskipali zajednickim snagama. <
>Moram reci da 2 i pol sata (nakon nekoliko sati dripa) u radjaoni ne bih podnijela da nije bilo tate. Zapravo da tata nije pomagao mislim da ja na kraju ne bi bila u stanju dogurati porod do kraja radi iscrpljenosti, vec bi mozda sve zavrsilo carskim rezom.<
>Tata je osim standardnog spricanja, pomagao (i to jako) sa disanjem, jer trudovi su pred kraj bili tako bolni da sam se pocela gubiti i stvarno bez njegove pomoci ne znam kakko bi to sve zavrsilo. <
>Naravno da je nakon obavljanog posla i palo par fotki jos u boxu <
><
>I napokon je moja stara priznala da je bilo OK imati tatu na porodu.<
><
> <i></i>

[Duda24]

Moje iskustvo s poroda.<
>Mackov Tata je bio uz mene od ulaska u boks do izvozenja u preradaonu. Dok sam bila trudna nismo se ni dogovarali, niti isli na vjezbe ( jer sam bila 5 mjeseci na strogom mirovanju sto doma sto u Bolnici), A kad je pocelo...ponio se kao da ima doktorat iz porodaja ( a ne informaticar). Disao je uz mene, trpio moje stezanje ruku, i na kraju me doslovno on porodio jer sam se potpuno izgubila u vrtlogu bola pa sam slusala samo sta mi on govori ( kakvi ginici, babice...) Mislim , uvjerena sam da bi se porod puno gore odvijao da on nije bio(cak mislim da bi nesto poslo krivo jer sam bila totalno iscrpljena od mirovanja i tlaka 170/120). Nas TATA je ponio 50% poroda i uvijek cu mu biti zahvalna. <i></i>