i naravno da se onda probudila tek u 9 ujutro. Medjutim danas popodne nikako je nisam mogla uspavati, tantrum za tantrumom je trajao valjda dva sata, da bi klonula u 5 i spavala do pola 8.Ne znam vise sto da radim, osjecam se kao netko tko stalno nateze konopce da bi sve bilo na mjestu, a ono vec nakon dan-dva sve ode u honduras i dovedem se do ovakvih dana.
E sad, forsiranje spavanja nas samo dovede do sve vecih frustracija i suza i opceg nezadovoljstva svih ukucana. A opet ne mogu sve pustiti da tece svojim tokom i ostavit je da bude budna navecer kasno ili je ne uspavljivati popodne, jer jos nije spremna izbaciti popodnevno spavanje, klonula bi kao danas u 5 sto bi odgodilo vecernje uspavljivanje.
Ono sto je pisac htio reci i pitati
je da sam tako zbunjena, ne znam vise sto da radim. Moze li mi netko dati kakav savjet. Da tjeram raspored spavanja bez obzira na sve ili da se prilagodim trenutnoj situaciji?Napominjem da se radi o izrazito osjetljivom djetetu. Ne koristim batine, ucjene, ignoriranje.



sam problem riješila izbacivanjem dnevnog spavanja. 
. u medjuvremenu sam dosla do zakljucka da ona ne moze izdrzati dan bez odmora pa sam odlucila ipak inzistirati, iako se to uspavljivanje pretvori ponekad u trakavicu od dva sata
