"drugačiji" klinci

[Margot]

A propos uniformiranosti ili ukalupljenosti - i u otkačenosti i buntovništvu postoji pomodarska uniformiranost.
U današnje vrijeme "in" je imati tetovažu.
Ako se izjasniš da ti to nije nimalo riskiraš etiketu.

[nadicab]

Ja sam se dugo opirala tetoviranju, pa je mlada dama to sama odradila s 22 godine. Puno smo pričale o obilježenosti za cijeli život, o vidljivosti tetovaže na faksu, o mogućnosti zapošljavanja ... Kupila je bon preko Kolektive i poslije je rekla da joj je to tek prva u nizu. Srećom, još nije ništa dodala.
A upoznala sam mladu ljepoticu (mlađa od 30) koja ima prste, obje cijele ruke i natkoljenice istetovirane - vrlo osebujna žena koja piše doktorat iz psihologije

[zeezee]

Ma tetoviranje samo po sebi više nije neobično otkad su žene naših godina počele tetovirati leptiriće i dupinčiće i zvončice i sl ...i in je, slažem se. mene, recimo, niije nikad privlačilo pretjerano, ako bih se tetovirala to bi trebalo imati dublje značenje, ne samo estetsko, a i vjerojatno bi bila neka mega tetovaža, nisu mi nešto te male na zglobovima nogu i sl. i danas su dosta te subkulturne grupe ili barem njihova obilježja prilično izmiješana. pa je dosta 'cajki' tetovirano, što je prije bilo prilično nezamislivo. i taj sidecut, to se nosilo kao alternativna frizura kad sam ja išla prvi srednje. ali tada se nije na to blagonaklono gledalo. frendica je bila tako ošišana, stalno ju je netko pilao zbog toga, uključujući i neke profesore. i bikerske i vojničke čizme - nekad van struje, trebao si se dosta namučiti da ih nabaviš, danas obavezni outfit svake moderne majke. kad se sjetim kak su se marte naručivale iz Londona ili si čekao da u Stuff dođe tvoj broj...
meni su grozne jako visoke pete, tajice, lakirano remenje, lokne na figaro i kila pudera na 'nedrugačijima', pa ih neću baš po tome procjenjivati. al ja dosta radim sa srednjoškolcima pa sam možda imala i više prilika upoznati ih podrobnije. ponekad se, doduše, još uvijek ulovim da u prvom upoznavanju neku 'nalaufanu' curu doživim kao površnu, ali borim se protiv toga. u ono prosuđujuće i osuđujuće društvo ubrajam i sebe, bar u nekim situacijama.al trudim se pa tako ni one 'alternativne' ne ocjenjujem odmah kao jako posebne, inteligentnije, kreativnije. ima i među njima hrpa povodljivih koji će se izbušiti i ofarbati jer je to napravila frendica ili dečko. a ispod svega plićina i pustinja....
moj point je samo da treba razmišljati i o tome da je svaki stil po nečijem ukusu. nisam ja ili bilo tko drugi alfa i omega u određivanju što je lijepo, a što nije, pa time i prihvatljivo ili ne. mislim, dok ne vrijeđa ćudoređe, jelte
treba djecu upozoriti da će se, ako jako odskaču, morati nositi s pogledima, upiranjima prstima i možda pokojom predrasudom. ali, ja ne bih branila.

[Beppa Joseph]

Meni je većina tetovaža užasno ružna i kičasta. To me baš zabavlja na plaži

Koliko blesavih poruka ispisanih ružnim fontovima iz worda, nekakvih slatkastih prizora, zmajića, konjića, leptirića....

[mamamana]

Joj, neka se nitko ne uvrijedi, ali i meni su tetovaže zbilja ... U nikakvom obliku niti pod razno nebih ih voljela vidjeti na svojoj djeci... Svašta mogu podnijeti, ali tetovaže su ipak trajne, pa bih tu svakako uvela "veto" svojim klincima danas-sutra... Da se razumijemo, nisam tip koji ljude stavlja u "kalupe", osobno sam se već nekoliko puta uvjerila u onu "Odjeća ne čini čovjeka", ali zaista zaista bih voljela da na svom djetetu ne vidim tetovažu, čak niti nacrtanu

[zeezee]

najbolje kad su na engleskom, a napisane krivo, spelling netočan ili fali član i sl. u poplavi emisija o tetoviranju primjetih da su popularni i portreti članova obitelji. kako to zna ispasti, majko....

[Margot]

Meni osobno je to robijaški look. Ili nostalgična jna-ovština. Tipa: "JNA-Pirot 1982."
Tko voli, nek' izvoli.
Ali, znam osobu koja je to "skidala" i rečeno joj je da je koža izrazito osjetljiva nakon skidanja tetovaže, porozna, treba paziti sa sunčanjem itd. isl.

[mamamana]

Ja sam jučer na netu vidjela čovjeka koji je preko cijelih leđa tetovirao portret svog psa u originalnoj veličini...

[Margot]

Na forum.hr su spomenuli lika koji je istetovirao portret svog pokojnog brata?oca? na torzo, (čini mi se da se radilo o nekom fuzbaleru), uz komentar: "zamisli seks s takvim tipom, a ćaća te prijekorno gleda cijelo vrijeme".

[Adorabla]

tetovaža može biti neukusna kao što može biti i odjeća. Iskreno više bih voljela da mi kćer ima zanimiljivo istetoviranu ruku nego da ju u 6 ujutro vidim da izlazi iz bijelog mercedesa s klase obučena u rozu haljinicu na bretela, dopičnjak naravno totalni i uz to platformice sandalice roze šljašteće. Plava zblajhana ispeglana kosa je samo šlag.

Svako ima svoj ukus međutim iz tog ukusa nažalost vrlo često stoji i nekakav stav te osobe.

[mamamana]

Na forum.hr su spomenuli lika koji je istetovirao portret svog pokojnog brata?oca? na torzo, (čini mi se da se radilo o nekom fuzbaleru), uz komentar: "zamisli seks s takvim tipom, a ćaća te prijekorno gleda cijelo vrijeme".

[mamamana]

tetovaža može biti neukusna kao što može biti i odjeća. Iskreno više bih voljela da mi kćer ima zanimiljivo istetoviranu ruku nego da ju u 6 ujutro vidim da izlazi iz bijelog mercedesa s klase obučena u rozu haljinicu na bretela, dopičnjak naravno totalni i uz to platformice sandalice roze šljašteće. Plava zblajhana ispeglana kosa je samo šlag.

Svako ima svoj ukus međutim iz tog ukusa nažalost vrlo često stoji i nekakav stav te osobe.

Naravno da može biti, zato i ostajem pri svojem da odijelo ne čini čovjeka. Svijetli primjer tome svakako su naše "celebrity" wannabe, sve kao fine i pristojne, a ono escort se fura na veliko... Moj stav je da sam ja staromodna "konzerva", kao što mi je moj pokojni tata često znao "od milja" reći. Ali opet sam vrlo tolerantna "konzerva" koja ima širok krug prijatelja i prijateljica svih "vrsta, boja i oblika", koje ni u kom slučaju ne osuđujem zbog načina na koji se oblače, pokoje tetovaže koju nose. Samo ako se mene pita, nebih da moje dijete ima svoju... A bome da mi i dođe dijete doma tetovirano, zblajhano,..., nebih ga se išla javno odricati... Probali bi sanirati "štetu" koliko se da i to je to.

[latica]

ja imam tetovažu. istetovirala sam se s 18 godina. u nekoj garaži na mjestu di je sad kaptol centar. šta da kažem - mladost ludost iskreno
ja sam dugo razmišljala i naravno našla nešto što je meni jako bitno i jako fora, sve nešto simbolično i stvarno mi je to drago,za mene to ima dublje značenje, ne žalim zbog toga. ali evo logika mog tadašnjeg razmišljanja - ja sam se istetovirala na trbuhu misleći kako se to najmanje vidi u svakodnevnim posolovima - Ok, sto stoji, ali i kako mi to stvarno neće bit bitno mjesto jednog dana jer kad jednog dana (ako) i rodim i tak taj trbuh više neće bit za gledanje pa će nosit jednodjelne kupaće i gotovo. mislim, šta da kažem
nije mi sad žao, jedino ono što je od početka bilo je da nije bilo baš kako sam ja htjela - ja sam htjela da bude manja tetovaža i malo niže, ali nije se moglo s obzirom na detalje i tako ...

s druge strane, mene ta tetovaža mnogo čemu u životu naučila.
prije svega, da kad svi prijatelji pričaju da će se istetovirat - neće ja sam od svih njih to napravila prva i na kraju i jedina.
drugo, ja sam uvijek bila mainstream, po svemu, puno ljudi koje sam kasnije upoznalau životu je ostalo šokirano kad su čuli da imam tetovažu i to me stvarno nekad čudilo do koje mjere. to me naučilo koliko ljudi nekad sude po vanjskim obilježjima. ujedno mi je to nekad bilo baš fora na taj način šokirat neke ljude - opet zato što bi za mene ovako izvana bilo neočekivano - pa opet ljudi sude da sam ovakva i onakva jer sam uobičajena.
treće, naučilo me da je vrijeme relativno i da i s 36, nakon dvoje djece, imam volje pokazat trbuh
i na kraju, nekad mi je zapravo dalo snage da se istaknem po nečemu, odnosno da se naučim nosit s tim nekim 'pritiskom' i kad ne bih možda htjela i kad bi lakše bilo da te tetovaže nema... i zato je i sad ne bih nikako makla niti pokrila kupaćim

[Mala Bornica]

ja sam imala sasavih frizura, oblacila sam se svojedobno malo drugacije od vecine, imam i tetovazu (od nedavno novu , prekrila sam staru, ne jer mi se nije svidjala nego jer je bila lose napravljena). moja kcer (14) koluta ocima nad mojim starim slikama, i nad mojoj tetovazom .

[mamamana]

Ako se može svrstati u kategoriju "drugačiji" klinci,ja bih svakako izdvojila pokojnog Luku Ritza... Divno, inteligentno, talentirano jedino dijete dobrih roditelja skončao je tako tužno od ruke "pristojnih" "normalno"odjevenih nakaza i monstruma... Njegov slučaj me uvijek podsjeti kako ne treba suditi knjigu prema koricama, jer te umjetničke duše najčešće imaju svoj jedinstven stil odijevanja i izražavanja, iza kojeg se krije predivno biće. Dok recimo "tatini sinovi" u skupim autima i odjeveni po posljednjoj modi (Žužić junior npr.) ne moraju uvijek biti bolji od drugih. Nebih imala ništa protiv da mi sin bude kao mladi Luka Ritz, dugokosi, jedinstveni rocker dobrog srca... Bez obzira nosio starke ili cipele po najnovijoj modi, važno je da bude čovjek i da bude svoj.

[Beppa Joseph]

Obitelj Luke Ritza i on sam doživjeli su strašnu tragediju i najgori zločin.

Ali meni to nije nešto drugačije, kao što je Margot rekla:

A propos uniformiranosti ili ukalupljenosti - i u otkačenosti i buntovništvu postoji pomodarska uniformiranost.
U današnje vrijeme "in" je imati tetovažu.
Ako se izjasniš da ti to nije nimalo riskiraš etiketu.

Otac mi je znao reći da su u njegovo vrijeme svi bježali od uniformiranosti koju je tražio režim, dok su na zapadu uvijek imali potrebu stvarati grupe jednakih, prema ovoj ili onoj vrsti glazbe, stavovima i sl.

Mislim da je tako danas i kod nas.
Nema baš puno onih koji su drukčiji, a sasvim svoji. Obično opet pripadaju nekoj grupi.

Međutim, evo baš kod mene u malom gradu, ima jedan klinac, sad je valjda već maturirao, išli smo često zajedno autobusom, koji je zaista izgledao drugačije u odnosu na cijeli grad. Naime, stil mu je bio kao da svira u grupi Europe. Prave šiškice iz osamdesetih, tenisice, jakna. Baš me veselio pogled na njega jer je ovdje bio jedinstven.

Tetoviranih, piercinga, obrijanih, rokera, pankera ima posvuda i više nisu zapravo ni drugačiji, ali ovo mi je bilo baš simpatično.


No zapravo htjedoh reći da mi je tema baš dobro došla da malo izbrusim stav za svoje dijete ako će me slušati u to vrijeme (kao majka trogodišnjakinje naravno da i dalje mislim da ću joj biti uzor u srednjoj školi ). Uglavnom, sve može što nije trajno (tetovaža ili piercing), dok je pod mojim krovom

[mirbi]

Ja volim tetovaže, i, bez obzira na godine, još uvik razmišljam tetovirat si nešto. No, vjerojatno ipak neću, ali oću imat treću rupu u uhu.

[mamamana]

Uglavnom, sve može što nije trajno (tetovaža ili piercing), dok je pod mojim krovom

Potpisujem!

[Hajdi]

tetovaže, pirsing itd ... kako to ružno izgleda kad koža ostari

[olja]

A meni je baš fora vidjeti neku malo stariju osobu s tetovažom
I tu smo drugačiji

[medo14]

meni je apsolutno svejedno kad budu punoljetni da se tetoviraju, šaraju, fabaju, uređuju kako žele. Čini mi se da pričamo o klincima dok su još pod našim krovom (kako Barbi kaže )

kad vidim nekog klinca koji je "drugačiji" od prosjeka (pišem o 14-godišnjacima-to mi je blisko) uvijek mi prostruji misao da je taj klinac u konfliktu sam sa sobom, da se traži i da pokušava tim metodama skrenuti pažnju na sebe, uglavnom to mi je prva pomisao
ne mogu se tome oduprijeti. kasnije ako upoznam to to dijete pa shvatim da iza te vanjštine stoji i da je i "izunutra drugačiji" onda mogu to shvatiti i čak sa simpatijom popratiti, a toga je ustvari jako malo, izuzetno malo.

[Adorabla]

Medo neće 14-godišnjaci ekspreimentirati s izgledom odnosno oni će se izdvajati samo ako ih roditelji "izdvajaju" ali da mislim da u toj dobi i u dobi od 13 godina počinje "bunt" . Međutim iz mog iskustva isticati se vole malo stariji tinejdjeri i adolescenti. Krece s 15, 16 godina pa onda ko kad sazrije

[nadicab]

Ovo je niena tetovaza

[mamamana]

Stvarno što bi reklo, "sto ljudi, sto ćudi", ali meni se takve stvari jednostavno nikak ne dopadaju...

[Crazy Daisy]

nisu tetovaže tako "nove". moja baka je bila istetovirana. imala je cvijeće po rukama. to je bio dio folklora (i svojevrsno obilježje).

inace shvacam da je fora imati drugačijeg klinca, no ako će im to otežati i ovako nestabilne adolescentske godine radije pristajem na mainstream.

[Margot]

no ako će im to otežati i ovako nestabilne adolescentske godine radije pristajem na mainstream.

U okrutnoj reali otežava i situaciju na poslu. Znam djevojku, koja je istetovirala ždrala? na vanjski dio potkoljenice, a onda imala poteškoća, vezanih uz odjevni i bankovni kodeks.

[Barbi]

Margot, zašto bi to bilo okrutno?
Određeni poslovi zahtijevaju određeni dress code. Ako imaš potrebu za odmakom od mainstreama onda ne biraš životne pozive koji zahtijevaju uniformiranost.

Ne možeš imati jare i pare, tu sam poslovicu nekidan svojoj kćeri objašnjavala, imali smo neku situaciju i ona se durila, ne sjećam se više razloga ali poslovica je imala smisla u situaciji. Pa ni neću jare, šta će mi to je bio njen odgovor.

[Margot]

Naravno, slažem se... trebala sam staviti pod navodnike, onako, s ironičnim odmakom.

[Hajdi]

Nadice zanimljiv tatu, ima neko posebno značenje?

[morena]

Nadice, jel to nešto iz Dr. Who?

Ja ne znam što znači biti drugačiji. Uopče ništa ne doživljavam na taj način. Danas je toliko svega da nitko nije drukčiji. Svatko može naći veću ili manju "ekipu" istomišljenika. U mojoj obitelji je sve dozvoljeno. Držat ću se onih zakonom propisanih granica (tetovaže nakon punoljetnosti, piercing nakon 16?). S kosom mogu raditi što hoće, to je njihova glava. Dok se ponašaju kao dobri ljudi, nije me briga kako izgledaju (dok su čisti i uredni, s opranom kosom, odrezanim noktima i tako ). Ali ja sam možda na sve naviknuta, starci su mi bajkeri s tetovažama, mm i ja isto (ali zasad bez tetovaža), mlađa sestra ima najosebujniji stil oblačenja koji sam vidjela kod nekog (većina robe joj je s ebaya iz nekih specijalnih trgovina, tako da rijetko tko ima isti odjevni predmet). Tako da meni je sve to ok.