Evo i nas. Uf najviše sam upratila zadnje vrijeme koliko vas je bilo bolesnih, joj joj

mi smo hvala Bogu ok, ali kao što netko reče, lako je kad je dijete doma, ne ide u vrtić i nema starijih koji donose doma svašta... kod nas je vrhunac kontakta s djecom to kratko vrijeme u parkiću, iako se naravno ne igra s njima, ali ajde sad ih barem tolerira. Iako onda kad ga doma pitaju jel bilo druge djece u parku, katagorički odbija tu pomisao, oštro govori NE! i odmahuje rukom

iskreno, sad se manje brinem. Jer prije je bilo stanje takvo da uopće nije htio na naku spravu u parku dok se djeca ne maknu, izdaleka je promatrao i gledao ih ko da su vanzemaljci. Sad ide, ali čim netko njegove veličine hoće isto na tobogan, viče NE, NE, JA, JA.... uglavnom sad je mali egocentrik, ali reče fizijatrica da je to normalno u toj dobi. Stariji uzrast mu je već malo zanimljiviji, namjerno prolazi kraj grupe školaraca i smije se na silu onako jaaaako, mi se kidamo od smijeha. Hoće valjda privuć njihovu pozornost.
Prije koji tjedan smo naaaaapokon završili s Vinogradskom, fizijatrica nas je otpustila....
Imamo i veeeeiki pomak u spavanju, prije točno dva tjedna smo ukinuli noćne podoje. I jako sam zadovoljna rezultatima zasad, zaspe u 20, obavezno se probudi u 5 jer zna da tad može dobiti ''kiku''

posisa i nastavi spavat do 7. Obično se probudi možda još jednom do dvaput prije tog vremena, ali zna da cika spava i vrlo brzo nastavi dalje spavat. Moram priznat da sve skupa ide puno bolje nego sam se nadala. Prva noć je bila gadna, nakon toga idućih noći jako dobro... i onda 6. ili 7.noć me totalno zbunio jer se probudio i kao da je sve zaboravio, plakao jer ne može dobit...srećom nije dugo trajalo, za 15ak min je zaspao dalje. Ali sam se bila ustrtarila što je sad to odjednom

no nakon toga je krenulo na bolje. Vidjet ćemo kako će biti, ali ako ovako ostane ja presretna. I što me najviše od svega iznenadilo, bez problema zaspe navečer bez sise. Razdvojili smo to, iskreno bilo je to meni teško jer ga volim tako uspavljivati, ali me bilo strah da ga ne bi to zbunilo. Sad posisa i mazimo se, ja pričam priče... onda završimo spremanje za krevet, i zaspe držeći me za ruku ili lice

a od rođenja se uspavljivao isključivo na sisi. Eto šokiralo me koliko suo ni zapravo ''veliki'' i razumiju sve. Mi smo jaaaako puno pričali o tome (ja) po danu i shvatio je.
Ivy oprosti promaklo mi je, zašto ste išli na Goljak? Što nije ništa govorio tad?
Nevenera, u čemu je zapravo kod tvog Damjana bio problem, odnosno kako ste skužili da nije sve kako treba? Isto nije govorio ili...?
Mislim, koliko bi oni sad u toj dobi zapravo minimalno trebali ''govoriti''? Nas kad je fizijatrica ispitivala (znam, nije joj to struka) bilo joj je bitno da li pokazuje, da li zna neke dijelove tijela, i govori li barem par riječi sa značenjem. Zar to nije dovoljno sad? Moraju li već spajati rečenice? I broji li se pod riječi ono za što oni imaju svoj naziv, ili samo točno izgovoreno?
Inače danas nam je točno 21 mjesec

, ajme što letiiiii....