Postao/la Franka » 05 srp 2002, 00:25
Evo mene na kratko, poslije večernjeg peglanja, i Tin se već probudio i zaspao....<
>I ovdje je napokon pala kiša i malo zahladilo, što mi baš paše. Mada za sutra opet najavljuju sunce.<
>Evo prvo odgovori, idemo na more, u N. Vinodolski (tamo gdje smo već bili) i bit ćemo sami nas troje. Samo nadam se da neće opet biti 2 tjedna kiše kao što je bio zadnji godišnji.<
>Dojim ga navečer, po noći, i sve češće popodne, kad dođem s posla da ga uspavam, jer drugačije ne ide. Goran ima svoj način (nošenje i glasna muzika), a koji meni ne uspijeva, a baka se kune da ga je jučer stavila u krevetić, držala za ruku i da je SAM zaspao. Ja to baš ne mogu shvatiti, ali pričala sam s kolegicom koja kaže da je to živa istina, da su klinci skroz drugačiji s nekim drugim nego s roditeljima. Nas znaju da mogu vrtiti oko malog prsta, a ostale slušaju.<
>Inače kad dođem kući (već 2 dana), baki je bio super čitav dan, meni je dobar jedno 15 min i onda počinje.... Plače, uzmem ga, plače, stavim na pod, 2 min pa plače i tako stalno. Danas je Goran bio kući, on ga nosi, plače da ga ja uzmem, stalno nešto plače. Uspavam ga dojenjem, ali znam da nema šanse da ga prebacim u krevetić, jer uvijek kad ustanem s kreveta, on otvori oči i gotovo je. Onda ga stavim na naš krevet, pa makar sjedila i gledala da ne padne... jučer je uspio odspavati 15 min. a danas 20. Budi se s plačem. Onda odem van, 15 min je dobar, onda počne vikati. To nije plač, nego baš nešto viče. Navečer dok ga dojim me štipa, grebe, tuče, čupa... Po noći je do
o dok ga dojim, kad ga uzmem, izvija se i plače, stavim ga u krevetić, još gore. Ne znam stvarno što ću više. Glupo mi je voditi ga k doktoru, što da kažem. Je li to reakcija što me nema kod kuće? Danas mi je čak nešto palo na pamet, nadam se da nije, reakcija na ono cjepivo? Baš me to jako muči i iscrpljuje. Valjda će ga
zo proći.<
>Super što jedete svašta, kod nas je i dalje najviše Hipp. Danas sam mu smiješala za večeru malo kravljeg sira (kupovnog, ne bih sad po ovim vrućinama uzimala s placa), sa
eskvom, 2 keksa, pa je bilo pregusto, dodam malo jogurta, pa je prerijetko, onda malo pahuljica, sad je do
o, ali kiselo, onda sam dodala žličicu smeđeg šećera. Nije uopće htio ni jesti. Onda je ušetnji dobio kiflu (čim vidi kruh pruža ruke i viče, to je ok kad je s nama, ali jučer stojim sa susjedom kojoj viri kruh iz vrećice, a on počne vikanje... sve mi je neugodno bilo, kao da mu ništa ne dam jesti) i štangicu čokolade kući.<
>Eto, toliko za kratko.... Pozdravi nam prijatelja Zvonca!!! <i></i>