Postao/la mirjana33 » 08 lip 2003, 18:34
Mislim da postoji velika istina kada se kaže da treba odvojiti spavanje i dojenje tj.ne uspavati dijete dojenjem.Ja sam, otprilike kad je Martika imala godinu dana,definitivno odlučila da ću je stavljati ubuduće spavati u kinderbet.Do onda je spavala sa nama u krevetu i,naravno,nacicavala se svako malo.A što je najgora stvar,toliko se razbacala po cijelom krevetu dok je spavala,da mi je masu puta došlo da odem spavati na pod.Ni muž ni ja nismo se mogli nikako naspavati,i onda smo zaključili da je već dovoljno velika za kindić.<
>S obzirom da joj se kindić nalazi prislonjen na naš krevet,lijepo sam je stavila u kindić i legla se kraj nje.Ona je naravno urlala iz petnih žila,meni se srce slamalo ali sam odlučila ne popustiti.<
>Kroz ogradicu od kindića sam ubacila svoju ruku,mazila je pričala joj i ona je nakon pola sata plača konačno zaspala.To se ponavljalo otprilike 7 dana,s time da razdoblje plača skraćivalo.<
>I evo,nakon otprilike sedam dana više nije plakala.Stavljala bi je u kindić bez problema,legla kraj nje dala jo svoju ruku ,malo joj tepala i ona bi bez problema zaspala.Samo treba biti uporan i ne gubiti živce .<
>Od kada je tako naučila spavati,više nije bilo noćnog nacickavanja i spava bez problema cijelu noć.<
>A konačno se MM i ja možemo malo pomaziti <i></i>