Postao/la ivana7997 » 02 ožu 2006, 13:40
ja ne bih ni pokusala smanjivati ako je dijete bolesno, to samo vodi u jos vecu frustraciju...<
><
>a kad je zdravo i kad je sve ok (tipa kad mami nije pms, moj npr u to doba navali ko sivonja) mozes pokusati polako, kad se probudi ne dati odmah nego ukljuciti ak imas onu mjuzu s mobila iznad kreveta, pogotovo ak ti to inace sluzi za uspavljivanje... malo ceskati, maziti, pjevati... ili nek tata malo uzme i nosi, ili nek uopce nisi ti kraj njega nego prvo tata.... tako nekako.<
><
>i mi cemo uskoro 3 godine i svakakve smo krize prosli, sad sam sasvim ok jer vidim da to ide kraju i znam zasto je toliko trajalo i znam da ce prestati i zahvalna sam na svakom danu. <
><
>ali mi je dugo trebalo da dodjem do toga<
><
>isto tako, dok se njemu u glavici nije stvorio neki KLIK, odnosno dok nije bio spreman na smanjivanje, tesko bi bilo kakve moje sugestije prosle. ali ja sam pokusavala, svaki put, prvo nesto drugo, dakle mazenje, ceskanje, pjevanje itd, pa tek kad bas zatrazi, onda cica.<
><
>i to nema veze s nacinom uspavljivanja inace, vec ohohoho se ne uspavljuje na cici. <
><
>sad smo u fazi da se nocu budi jednom, popiski i ako mm dodje k njemu onda trazi k meni, a ak ja dodjem zatrazi da legnem kraj njega. i
zo okrene ledja i zaspe. bez cice. ujutro dodje k meni sam u krevet i trazi, kratko. I TO JE SVE!<
><
>do prije cca dva mjeseca bih pukla od smijeha da mi je netko rekao da ce ovako izgledati....<
><
>najvise mi je pomogla jedna konstatacija - dojenje je roditeljstvo u malom <
>i sve svoje postupke i razmisljanja o tome sam dovodila u taj kontekst, i skuzila da ce nam ici...<
><
>sretno, vipica <i></i>