Postao/la Satorri » 24 tra 2001, 11:05
Ma, ja mislim da bi mi i onaj prvi štrajk puno bolje prošao da sam imala podršku okoline, naime, ja sam ga oko mjesec i pol podnosila. Svakakve varijante dojenja sam probala, od hodanja i dojenja, ma ni ne znam više kaj nisam, onda sam na kraju skužila da ga zvuk fena jako umiruje, pa sam ga uvijek dojila uz fen (huh). Zamisli kako je gadno da ti dijete MJESEC I POL ne sisa kak se spada. Samo se
ineš jel sit, pa si onda u komi jer ne znaš koliko će tvoje dojenje još trajati... Na žalost, bilo me strah preuzeti odgovornost da ostane samo na dojenju, jer ni sama nisam bila sigurna da ga fakat ne izgladnjujem svojom upornošću i tvrdoglavošću, a pritisak da ga "pošteno nahranim" s flašicom bio je strašan, a muž me isto optuživao da ga izgladnjujem i da će mu on dati flašicu... zapravo svi su me optuživali. Moja stara mi je čak rekla da "će mi oduzeti dijete ako se i dalje budem tvrdoglavila, znaš oni (?) ti to mogu...". Jednom je čak izgubio 50 gr. i to kad sam mu već bila dala flašicu, a on je i nad njom "cmrljio". Ma šta da ti pričam, bilo je jezivo. Ja sam rekla, da ako "izdržimo" do 4 mjeseca (njegovog), bit će super. Kada malo bolje sisa, sav se o
aduješ i nade polete, čim opet lošije krene, sva se snuždih. Ja sam to dojenje žestoko isplakala. Svaki čas se pitaš jel vam to zadnji put... Na kraju mi je žena iz grupe za potporu rekla da uzmem lexaurin za smirenje, koliko sam već bila izvan sebe. <
>Ona knjiga "Sve o dojenju" mi je bila biblija. Da sam barem onda imala nešto ovakvo na raspolaganju... Super. Možda pomogne kojoj budućoj zadrtoj dojilji. <i></i>