2 godine iliti 24 mjeseca

[nadicab]

24 mjeseca - korektivno 22<
>mjere: 81 cm, 9000 g i glavica 46 cm.<
>Za 4 mjeseca je narastao 1 cm i dobio 550 gr, a glavica narasla 0,5 cm. Mrvicu sam za
inuta što je tako malen, ali je pedijatrica rekla da je sve OK jer se on ne giba, pa da zato se i ne može istegnuti.<
>Motorika: kad ga vježbamo četveronožni stav, može ga uz stimulaciju čitanja "Piko" održati do 1 minute bez podupiranja podlaktice. Može sjediti sam za stolčićem ako se s laktovima nasloni na njega, pa u tom položaju gleda TV. Terapeutkinja kaže da mu je zdjelica puno opuštenija (preduvjet za sjedenje). Može skinuti poklopac s posude, ali ga ne može odšarafiti.<
>Govor: jako je napredovao u tom planu. Kaže mama (m mu je prije bio problem), baka (prije je bilo baba), deda, beba, teta, ata (vrata), eka (seka), baco (
aco), piti, cita (čita), piko, kuca, te hrpu drugih riječi koje pokušava oponašati. Svaku će riječ probati izgovoriti, barem u 1. slogu, a sada se trudi da i drugi slog veli. Još uvijek ne slaže rečenice, ne poznaje zamjenice.<
>Intelektualno: naredbe razumije jako do
o. Savršeno prepoznaje boje, može poredati 5 posudica različite boje po zadanom redoslijedu. Jako voli čitanje slikovnica. Zna koja mu je lijeva, a koja desna ruka.<
>Socijalno: još uvijek jako vedra i nasmiješena beba koja ima svoju volju koju sve više pokazuje. U velikoj je fazi "NE". Njegovo NE zbilja i znači ne, ne da se nagovoriti na DA. Postao je jako vezan za mene (bila sam zadnjih 2 mjeseca kod kuće)<
>Općenito: vrlo živahan,
bljiv, Spavanje po noći se puno popravilo: budi se 1 puta, a desi se da nekada niti jednom. Polako se opet privikava na kindač, tako da do prvog buđenja prospava u kindaču, a onda ga prebacimo nakon noćnog hranjenja u naš krevet. Često je dovoljno samo mu promijeniti položaj pa nastavi dalje spavati. Po danu ga je teško uspavati, pa ima dana kada uopće ne spava.<
>Mišljenje stručnjaka (fizijatara i logopeda): do
o napreduje i misle da će moći govoriti jednog dana, a i motorički bi trebao biti prihvatljiv (moći će sjediti jednog dana, pa i stajati).<
>MI: jako umorni, pa još i ta sao
aćajka ... Baš kao da netko odozgora želi testirati naše granice izdržljivosti. Psihički sam jača nego pred 4 mjeseca jer vidim pomake, a to mi je jako važno da ne puknem, bar još neko vrijeme. <i></i>

[Lidija]

<
>Drzite se ! <i></i>

[Andrea3]

<
><
>Pusa Denisu. <i></i>

[Ina66]

pusa <i></i>

[flower power]

Glavno je da ide prema naprijed - ipak je on mali fajter u obitelji velikih fajtera, pusa svima vama i neka vas nebesa malo ostave na miru. <i></i>

[nadicab]

bili smo 13. 06. na pregledu kod dr Klobučar. Nije vidjela Denisa 6 jeseci, a u međuvremenu smo 2 puta bili u Ljubljani. Žena oduševljena s Denisom, hvalila njegov napredak, hvalila nas kao roditelje, raspitivala se koje vježbe radimo ...<
>Rekla je da Denis i dalje motorički puno zaostaje za svojim vršnjacima, ali je oduševljena njegovim kognitivnim razvojem. Pošto je kognitivni razvoj jako vezan za motoriku (zato se i kaže psihomotorika), mi smo uspjeli razbiti tu povezanost.<
>Pitala nas je da li s njim idemo kod defektologa (moja faca ???) jer da nisu samo vježbe važne nego i defektološki rad. Kada smo rekli što sve Denis može, zaključila je da ono s čime mi stimuliramo Denisa za vrijeme i između vježbanja spada u defktologiju i logopediju.<
>Eto, konačno da je i službena medicina priznala naš rad. <i></i>

[Patagonia]

sretna sam zbog vas <i></i>

[Andrea3]

Super, Nadice! <i></i>

[swenova mama]

dugo nisam provirila na ove stranice, pa onda tek sad:
avo nadice i cestitke na do
om tekstu , pa da sve kazem u jednom postu <i></i>

[jelenatwins]

I mi idemo kod dr. Klobučar. Ali nakon njenog pregleda meni je grozno...Uvijek je nekako pesimistična, i uvijek mi kaže da moja djeca ništ ne rade kako treba...Pa ne mogu svi biti po knjizi...<
>Inače, oni su rođeni sa po 1840 i 1850 g, u 32. tjednu trudnoće. danas imaju 13 mjeseci, hodaju, sve kuže, doduše ništ ne govore osim "mama", imaju po 11 kg i ne znam koliko su veliki. Ja mislim da su oni za nedonošćad, kojoj su prognozirali svašta ( pa i da će ostati invalidi), hvala Bogu i teti fizikalnoj terapeutkinji, sasvim ok...Ovih dana moramo na pregled kod Klobučarke, i baš me zanima šta će sad reči. Zadnji put je rekla da neće morati na vježbice kad prohodaju, al čisto sumnjam. Je l ona i vas tako ubedira? <i></i>