Postao/la IvanaiLaura » 06 ožu 2003, 16:54
Ja sam došla točno u 18 h i malo se prošetala po kvartu i vratila se oko 18 i 15. Nisam imala nikakve tel.
ojeve pa sam se vratila doma. Tko bi znao! I mi smo zainteresirani za Bjelolasicu, ali problem je što ćemo izgleda morati seliti baš negdje u to vrijeme, ništa ne znam 100%. Mislim da ćemo mi tek dogodine taman kad Laura malo poraste, sada ona još i nije previše za socijalizaciju, jer postane jako nervozna kada su neki novi ljudi okolo ili nova okolina. <
>Doma nam je prije dolazila Marijana, ali i ona je trudnica, pa je na bolovanju, a sada nam dolazi Snježana. Baš sam zadovoljna sa njihovim radom. Bez njih sama ne bih znala što i kako raditi za vježbanje vida i ne bih znala prepoznati Laurine reakcije. Kad fokusira ili kad se umiri ako je nešto uočila itd. I sva ta pomagala, gdje bih se ja to sama sjetila! Ovako vidim što oni imaju i što bi trenutnoi Lauri odgovaralo, pa napravim to sama ili nabavim (loptice svih mogučih materijala i veličina, crno-bijeli uzorci, sviralice, božični ukrasi, celofan, penkale-svjetiljke...). Srećom, Laura je konačno počela pratiti, pomalo, ali vidljivo. Do sada to je rijetko napravila dva puta zaredom. Još uvijek nam se neće nasmijati na naš osmijeh, smije se na škalkljanje i glupiranje, ali ne uočava kada se ja smijem. Možda ćemo dobiti naočale pa se nadam da bi mogla oštrije vidjeti pa da i to krene.<
>Danas smo bile kod Jasminke. Inaće ćemo ići srijedom ili petkom, još ne znam sigurno. I to mi se jako svidjelo. Svaku vježbu koju je napravila, objasnila nam je ćemu služi i kako da ju napravimo i dobili smo zadatak do slijedečeg tjedna naučiti rotaciju u krilu iz potrbušnog u sjedeći ( dobili smo slikice). Sada ćemo kombinirati, jednom tjedno Goljak, jednom Mala kuća. Za vid isto jednom tjedno, a i od ovog mjeseca bi nam trebala početi dolaziti jedna studentica prof. Turalije. Sve skupa puno stručnih osoba oko nas sa puno znanja i ideja od kojih planiram prikupiti što više informacija i savjeta kako što više aktivirati Lauru što motorički što njene osjete.<
>Bez obzira na njen loš EEG, ona napreduje pomalo, ali osjetno, guguče cijeli dan, hoće se smijati čak i na glas , ljuti se ako nešto nije po njenom, sve u svemu pokazuje karakter. I zato me nemogu više toliko pokolebati doktori i njihove dijagnoze. Mama ipak najbolje zna svoje djete.<
>Jedno pitanje: jeste li slijedeću srijedu u Maloj kući? Ja bih došla bez obzira što ipak nećemo na Bjelolasicu. <i></i>