Da li ste rodile na carski ili prirodno

[lunahor]

mislim tu isklmucivo na blizance. Ako ste na carski gdje u kojoj bolnici, i zasto , kako je bilo? Ako ste prirodno, isto tako gdje , zasto i kako je bilo?? <b><i>Think pink!!!</i></b><i></i>

[georgina]

Evo mene prve na prijavak prije nego mi za
ane pristup forumu. <
><
>Rodila sam na carski, pod opcom anestezijom u Merkuru.<
>Razlozi za carski? Prvenstveno sigurnosti djece, barem sam ja to tako nekako shvatila i prihvatila.<
>Vec sam negdje napisala ali mogu i ponoviti. Trudnoca je bila nakon ICSI-ja odnoso TESE-e, iz petog pokusaja, i 7 godina borbe s neplodnoscu (da se tako pateticno izrazim iako prezirem svaku vrst patetike vezane uz neplodnost pa tako i trudnocu i majcinstvo).<
><
>Trudnoca je protekla savrseno, ali su se malci stalno selili i doktori su ih za svakog ultrazvuka nalazili u suludim polozajima, tako da mi je vec sredinom trudnoce najavljena mogucnost carskog jer je sve ukazivalo na to da bi i do kraja mogli ostati u akrobatskim pozama. <
><
>U 35-om tjednu otisla sam u bolnicu. I to potpuno zdrava i prava. Zapravo samo iz preventivnih razloga kako bi se trudnoca uspjesno dovela do kraja, odnosno do 38 tjedna, sto je za blizance termin. Odluka doktora da me posalje u bolnicu pokazala se vrlo pametna jer sam vec nakon par dana dobila dosta jake trudove koji su zaustavljeni intravenoznom tokolizom. Tako sam s tom groznom iglom u ruci i bocom lezala i setala bolnicom, puhala i uzdisala jer mi je trbuh u medjuvremenu poprimio goleme razmjere. Nakon color doplera koji je pokazao da su klinci super, veliki i zreli, ulaskom u 38-i tjedan boca mi je skinuta s time da je dogovreno da se s porodom pokusa pricekati 2 dana dok se tijelo ne oslobodi lijekova. Mogucnost carskog reza je najavljena (iako su se malci u zadnji cas poredali kako treba) ali s rezervom prirodnog poroda ako do njega ipak spontano i bez komplikacija dodje. Vec snakon par sati dobila sam jake trudove, ali se nisam otvarala, sto nije ni cudno jer je nakon takvih ljekova maternica zgrcena. Trudovi su trajali cijelu noc, a ujutro sam i dalje bila zatvorena. Nakon vizite predlozili su mi definitivno carski rez i ja sam bez razmisljanja pristala. Djecaci su rodjeni potpuno zdravi, obojica 49 cm dugacki, prvi tezak 2500 gr, a drugi 3200 gr. Ja sam se nakon carskog osjecala ocajno. Bila sam potpuno iscrpljena, jer danima prije poroda nisam mogla ni jesti ni spavati (sto zbog teskog fizickog tereta, sto zbog uzbudjenja, sto zbog bolnickih uvjeta). Da ne govorim da puna dva dana prije ni poslije ama bas nista nisam stavila usta, sto me uz gubitak krvi potpuno dokusurilo tako da prvih 7 dana stvarno nisam mogla doci k sebi. Nakon 8 dana dosla sam doma 16 kg laksa sa dva slatka mala zavezljaja. Tog trenutka ludnica je zapocela, i traje dan danas tako da zapravo vise nisam ni stigla misliti na svoje tegobe ili nedajboze kakav odmor. <
><
>Kad sad razmisljam pomalo mi je zao sto nisam rodila prirodnim putem ili barem carskim "na budno". Vjerujem da se malo duze cekalo da je i prirodni porod mogao proteci bez vecih poteskoca ali u onoj panici bilo mi je najvaznije da malci izadju zivi i zdravi, i bilo mi je apsolutno svejedno sto ce biti samnom.<
><
><
> <i></i>

[Andrea3]

Evo i mene, napokon.<
><
>Rodila sam prirodno, puko mi vodenjak usred noći, taman sam bila ušla u 38. tjedan. To se, srećom, dogodilo u bolnici kamo sam dospjela dva dana prije jer su mi počele jako naticati noge. Noge su splasnule /moje objašnjenje oticanja: iako je bio studeni, bilo je prilično toplo, a ja gooooooolema /, no nisu me pustili doma. A nisu ni imali kreveta za mene pa sam dva dana provela u predrađaoni. To mi je bilo grozno. Ne mogu doma, neće mi inducirat porod /rekoše - nema razloga, a meni je fakat već bilo svega dosta/, a ne mogu se pošteno ni naspavat jer danju i noću oko mene promet sto na sat - dolaze, odlaze, hodaju, urlaju, stenju... o zvukovima CTG - a, koje sam sanjala još danima poslije, da niti ne pričam... I napokon me, nakon dva dana i dvije noći, smjestilo u neki liječnički sobičak preko puta boksova za rađanje. E to je već bilo nešto. Rekoh si, pomirivši se sa situacijom, da bih tu mogla biti čak i dva tjedna, ako ću gurat do četrdesetog. Baš sam nekak bila zadovoljna, fino sam se najela za večeru, otišla se otuširat, čak sam i noge o
ijala, zlu ne trebalo i veselila se noći pred sobom kad ću napokon, nadah se, moći normalno spavati. U miru. Iza zatvorenih vrata. Sama sa svojim trbuhom. I taman zatvorih oči.... nešto me zgrči. Trud? Bilo je oko ponoći. Onda sam sama sebi rekla da moram izdržat do jutra dok dođe liječnička ekipa, pa neće me valjda porađat neki dežurni! I mislila sam si, to su sigurno lažnjaci, sad ću ja lijepo spavat, pa ak su pravi, budu me probudili. Hm, nisam, naravno, uspjela zaspat. Odlučila sam potražit sestru nakon skoro sat vremena takvih trudova, i čim sam ustala, pljusnula je voda iz mene. Kad je došla babica, pozvala je doktora /koji je tamo bio zbog SVOJE pacijentice, a njegov odnos prema meni je za neku drugu priču/ koji je reko da sam SKROZ otvorena /10 cm/. Babica me na
zinu "o
adila" /čitaj: o
ijala i klistirala/ i u box. Ivan je, čupave crne kosice s 3300 grama i 49 cm, izletio u 2 sata i 49 minuta. Moj muž je ipak stigao prije njega!!!! E, a moj Markić je druga priča. On ti se lijepo postavio poprek i baš mu se nije išlo van, lijepo si je mislil: ak me hoćete, potrudite se malo pa me izvadite! I tak je i bilo. /A takav mu je gard i dandanas / Za Marka je već s gornjeg kata pristigo dr. Kos koji je svojom smirenošću odmah umirio i mene i beskrajno sam mu zahvalana iako nismo progovorili ni riječ, ni tada ni poslije. Naime, "postupak Marko" trajao je punih i beskrajno dugih 14 minuta, a ja sam samo ponavljala: Jel sve u redu? I u 3 sata i 3 minute izašo je moj mali plavi gospon, 2500 grama težak i 46 cm dug, s apgarom 7/9 /Ivan je imao 9/10 /, i sve je bilo OK. <
><
>Nikada ne bih do
ovoljno na carski - prirodni porod boli, jako boli, ali ne bih nizašto na svijetu mijenjala taj osjećaj kad vidiš svoje dijete u trenutku kad ga rodiš. Kad vidiš DVA svoja djeteta u trenutku kad ih rodiš. <
><
>Budući da su obojica dobila malo jaču žuticu, bila sam u bolnici 7 dana i posve se oporavila.<
>Ono što mi je bilo najnapornije je bilo to da sam, dok nisu bili na fototerapiji ili na infuziji, bila u nekoj vrsti rooming ina, ali bez odgovarajućih uvjeta. Naime, Ivan mi je stizao na dojenje svaka četiri sata, a Marko, budući da je bio lakši od 3 kile, svaka 3. Tako da je to na koncu ispalo da je u svako doba barem jedno dijete bilo sa mnom na mom uskom bolničkom krevetu. Ponekad su bila i obojica. Onda sam ja samo mogla stajat kraj njih i gledat ih jer mjesta za troje definitvno nije bilo <
><
>Eto, to ti je otprilike moja priča. Zapravo, drago mi je da si me potaknula da je napišem. I drago mi je što sam se podsjetila kako je sve to bilo prije više od 5 godina. A znala sam da moj odgovor na tvoje pitanje na koncu neće biti kratak, zato sam valjda i čekala toliko da ti odgovorim I nadam se da ti dužina moga posta ne smeta <
><
>Eto, ipak sam nešto zaboravila - sve se događalo na SD. <i>Edited by: Andrea3 at: 1/24/02 10:29:33 pm<
></i>

[egemama]

Ustvari ne znam kak sam došla na blizance....<
>Andrea3 - uspijela si me i nasmijati i raspalkati s ovim postom <
>(dečki u mojoj firmi misle da sam ošla na kvasinu) <i></i>

[Yamasaki Jelena]

Ups...znam da mi nije mjesto tu, no ova Andreina prica je zbilja divna...ja si jako zelim blizance....zasad je samo jedan, a drugi put....tko zna <
> <i></i>

[mamaluima]

Eto i mene...po prvi puta. <
><
>Moja priča...imam sestru blizanku i za vrijeme prve trudnoće (moj najdraži curićak) mi nije palo na kraj pameti da bih mogla biti majka blizanaca...ne reci dva put...<
><
>Prvo pitanje moga ginekologa na ultrazvuku bilo je: Jel' znate
ojati? Ja sam samo uspjela promucati: Do koliko? Dva je ispalo kao utješna
ojka!!!<
><
>Uglavnom, trudnoća sve 5! Moj trbuh divovskih razmjera al' s leđa skoro da se niš' nije vidjelo. Sa mora su me potjerali tek polovicom kolovoza, početkom rujna još sam išla u Austriju po neophodne sitnice...a bebaći su istrčali 12.09., nakon skoro pune trudnoće. Doma mi je puk'o vodenjak i to mi je bilo novo iskustvo jer mi se sa curkom to nije tako dogodilo. Odjurili smo u Vinogradsku, negdje oko 21.00. Obavila sam ultrazvuk (nekoliko predugih trenutaka liječnik nije mogao čuti jedno srce), i sve predradnje, ušla u rađaonu i za 30 min. moj Luka izjuri van...ima se šta vidjeti: komad crn da crnji ne može biti, 3500g i 51 cm!!! Apgar 9/10! Sve pet! Sad svi očekujemo jednog patuljastog kad evo ti mog Markića: svjetao do bola u očima, 3590 g i 50cm!!! I to nakon 15 minuta. Apgar isti. Komadi k'o avioni.<
>Svi su bili toliko iznenađeni i još više sretni što je sve prošlo super, da su mi donijeli telefon da se sama javim doma. Doma su naravno očekivali poziv tek pred jutro...A tek kad je muž čuo moj glas...Ništa mi nije povjerov'o dok ih nije sam vidio.<
><
>Očekivala sam par dana odmora u miru bolnice, no kako je bila nemila gužva a moji klinci O.K., poslali su me doma več nakon dva dana...I avantura je počela...I prekrasno je...<
><
>Svima lijep pozdrav! <i></i>

[egemama]

mamaluima - nikad nisam čula za ovako velike blizance <i></i>

[egemama]

mamaluima - nikad nisam čula za ovako velike blizance <i></i>

[Andrea3]

Egica, jest da je ovo forum o duploj dječici, ali zato ne moraš slati duple postove, to NIJE pravilo i unatoč duplim postovima nemreš bit mama duplića na taj način. To ide drugče, žišku? Trudiš se, jako se trudiš, pa se još više trudiš, pa malo švrljaš odeka da te malo zarazimo, pa se jopet trudiš.... i onda kaj ispadne. I onda nam veselo postaš. Dovoljno je JEDAN post. I onda slavimo s tobom. Dvostruko! <i></i>

[Ingrid007]

ja dosita ZNAM jednu curu koja je rodila blizance od kojih je svaki imao preko 4 kg!!!!!!! istina živa. ona se zeza da je rodila preko 8 kila djece....<
><
>p.s. andreja3 (kak volim pisat sa j), slučajno sam ovdje. ja se vama iskreno divim, al nemam pojma kak bih upjela s blizancima. svaki put kad sve ovo čitam, mislim si-svaka vam čast! <i></i>

[egemama]

Kad bi se ostajalo trudno od želje da zatrudniš imala bih ja makar trojke.<
>Ali najiskrenije ja si ne želim dvojke, samo vam se iskreno divim, pa virim ođe.<
>A to za postove, , ja misla da vama jednom ko nijednom <i></i>

[mamaluima]

Kad sam rodila, jedna od najstarijih babica u Vinogradskoj je isto rekla da ne pamti tako velike blizance; znalo se dogoditi da je jedan veliki al' drugi bi obično bio znatno manji. U stvari mi je i moj ginić, dok sam išla na preglede, objasnio da je kod blizanaca najčešći slučaj da je jedan zakinut več u utrobi na račun drugoga...No, kod mene ravnopravnost na djelu od malena...Takvi smo.<
><
>U stvari sam ja toga postala svjesna tek kada sam dobila telegram u kojem su mi čestitali na 7,2 kg i preko 1m SINOVLJA!!!!<
><
>No, oni su i sad veliki, 109 cm (3,5 godine). U stvari mi smo jedna veeelika, oš' po
oju konfekcije il' komata, sretna obitelj!!!<
><
>Bum postala slikicu kad ufatim vremena s'vladati proceduru... <i></i>

[lunahor]

uf odmah mi je lakse, ima dakle i happy endova s blizancima <
>U zadnje sam vrijeme u komi jer stalno citam i nailazim na problematicne blizanacke porode i probleme s bebama nakon rodenja <
>Stvarno ni9je bas do
o ni znati ni citati previse <b><i>Think pink!!!</i></b><i></i>

[Andrea3]

Kak ti to misliš, SAD ti je lakše? Pa tu na forumu su samo hepiendovski blizanci, ili si ti dobila drugi dojam? <
>A što se tiče čitanja, to smo isto, čini mi se, apsolvirali - literature baš i nema, osim napisa i članaka o problematičnoj trudnoći koji se nas, jel da, ne dotikavlju <
>Naravno da bu sve do
o <i></i>

[lunahor]

to je istina stalno neke price oko mene ova rodila rANIJE,ovoj beba imala krvarenje ovak, ovoj se napila plodne vode,
rrr itd da ih ne prepricavam. Imas pravo ja sam s foruma sigurno ce biti sve ok i ajde vi duple majke kad ja dodem 1.6. u zg u petrovu na finish da se vidimo na kavi i da vidim tu vasu djecicu konacno - pratite cavrljanja tamo ce vjerojatno padat dogovori <b><i>Think pink!!!</i></b><i></i>

[jelenatwins]

Kad već netko pita, budem vam ja ispričala svoju priču, koju nisam zaboravila iako je prošlo godinu dana. Dakle, vodenjak je pukao dok sam gledala sapunicu u 32. tjednu trudnoće. Nije bolilo, ali odmah sam otišla u bolnicu, gdje mi je ljubazna doc. dala nekakvu injekciju za
zo sazrijevanje pluća bebača te mi rekla da će me poroditi za 24 sata. Priključili su me na CTG( o, koji odvratan zvuk), te mi u dvije vene gurnuli nešto protiv trudova, dali mi tabletu za smirenje srca i smjestili me u predrađaonu. Tu sam ja ležala cijeli taj dan i noć, da bi mi ujutro rekli da su bebe ok, te da će me sutra premjestit na održavanje trudnoće. Meni nije bilo ništa jasno, jako sam se bojala, oko mene su se žene porađale, a ja ko u transu. Navečer počeli trudovi, doktori me nisu šljivili niti 5%, dok nisam izvukla nekakvu bijednu vezu, koja je pak ustvrdila da su bebe loše, da se ja ne otvaram i da ne mogu zaustavit trudove. Čekala sam da me porode, ali ništa. Taj moj jadni doktor uporno je molio i zvao određenog primarijusa, koji je valjda spavao, jer prošla je ponoć. Onda je valjda postalo jako gusto, čim me nisu ni klistirali, samo su me na
zinu o
ijali i odveli u salu. Ujutro sam se probudila u užasnim bolovima, rekoše mi da su bebe ok, i ništa više. U šok sobi sam se uporno raspitivala, a kad su mi rekli da dečki imaju po 1500g i 45 cm, da su intubirani i u inkubatoru, bio je to smak svijeta. Onda se sestra uspaničila jer sam valjda krvarila abnormalno za nakon carskog, pa su me hitno odveli negdje gdje je 10 studenata gledalo kako mi daju ergometrin direktno u maternicu, bez anestezije.Krvarenje je prestalo, na odjelu sam pak saznala kako sam jedna od 1000 žena kojoj su posteljice urasle u maternicu, da su me jadva spasili. hvala Bogu, a ne doktorima, sve je do
o prošlo, iako sam nakon 15 dana morala na kiretažu, pa nakon još 10 dana opet na ginekologiju gdje su mi nekakvim hormonima konačno zaustavili te odljeve krvi.<
>dečki su sa neonatologije pušteni nakon mjesec dana, sa 2500 g, a danas su to zdravi i napredni dečki. Mene, pak, samo ružno napravljen šav na trbuhu podsjeća na strahotu koju sam prošla. Međutim, itekako s eisplatilo. <
> <i></i>

[ivakika]

Brrrrrrr, najezih se... <i></i>

[Nikolina0502]

rodila sam prirodno devet dana prije termina dana 06.07 2006. ujutro oko 1:40 i u 1:45

dvije curice teske 2390 i 2550 duge 45 i 48 cm

porod je bio sve samo ne bezbolan ali hvala Bogu nisam se dugo mucila i sve je zavrsilo jako brzo i dobro

obe su imale apgar 10

kod mene vam je zanimljivo to sto sam saznala za blizance tek u 34. tjednu trudnoce

ja i muz nismo bili svjesni sto nas je zadesilo

znali smo da nam je jedna curica al za drugu nismo znali sto je dok je nisam rodila

porod i nije bio tako tezak, uzasno mi je bilo u rodilistu devet dana poslije, nisam se mogla pomaket, hvala Bogu rezali su me sto me je dokrajcilo

a i sredina ljeta nisam znala sto je gore

al sve se zaboravi i sve prode

sad imam dvije prekrasne djevojcice i one su mi najveca radost u životu

ako vas sto zanima samo pitajte

usput imam 22 godine

[JiA]

Nikolina, dobro nam došla!
Tako mlada , pa zato duo čestitam!
Stvarno je zanimljivo sto si tako kasno saznala za dvije bebe ( ja sam mislila da je kasno to sto sam ja saznala u 4. mjesecu trudnoće ).
Prije su ti na uzv stalno govorili da je beba jedna, ili?
Odakle si?
Piši nam još o svojim curicama.....

[Nikolina0502]

ja i moje curice vec sacinjavamo pravi trio, jako su pametne i sve ih zanima, pocele su vec povezivati recenice pa ih je jako zanimljivo slusati!

i meni je drago da mogu podijeliti svoja iskustva s nekim, jos bolje ako mogu nekako pomoci, inace zivim u benkovcu kod zadra. roditelji koji nemaju blizance nemogu nikada shvatiti sto je to, dvostruka muka i briga a i veselje.

ispocetka je bila teska katastrofa nisam znala sta da prvo radim da mi nije bilo mame prvih mjesec dana mislim da ne bi izdrzala!!!

nisu mi ih vidjeli nemam ni ja pojma zasto, i dan danas mi je to velika nepoznanica, nisam bila velika (doduse pred kraj sam bila kao kit) udebljakla sam se 18 kg i nikome valjda nije bilo sumnjivo, kazem vam, kad sam dosla na zadnji ultrazvuk mjesec dana prije poroda, doktorica me upitala jesam li ja dosla na prava vrata, kao da nisam za radaonu, jer sam bila velika, ja joj sam odgovorila da jos imam mjesec i pol do termina, medutim kad je pogledala na ultrazvuk imala je sta vidit, samo se sjecam da mi je rekla "gospodo ovdje vam imaju dvije glavice"
trudnoca mi je hvala bogu bila odlicna, nit sam se debljala vise nego sto sam trebala cak i za jedno dijete, niti sam oticala, samo se sjecam da sam imala jake grceve u nogama.

taj dan kad su mi ih otkrili doktorica me odmah primila na odjel OPT-a u zadru, gdje sam bila do poroda

[LTL]

rodila sam na carski u petrovoj u zg, budući da sam s prvom bebom radi komplikacija rodila na hitno, carski, dr. su odlućili da i blizanćice radi komplicirane trudnoće rodim na carski! u petrovoj sam provela zadna skoro 3 mj. na infuziji da se ne otvorim, a kad su me skinuli s toga i čekali trudove, od trudova još skoro 2 tjedna ništa konaćno u 38 tjednu dogovoren mi je termin, . tu noć me poćelo boljeti, onako ko blaga menstruacija, ai krv se pojavila na ulošku, rodila bi prirodno da nisam bila naručenaza carski. bilo mi je drago jer nebi htjela da irade carski makar i dan ranije pa mi se sve super poklopil0o obrijali su me, dobila sam klistir i najgore od svega kateter, uf Sestre su bile stvarno super jer smo se upoznale jako dobro koliko sam tamo proležala Ok 1 popodne došla je sestra po mene, poludjela sam čekajući od jutra, bojala sam se da me ne ostave za drugi dan, jer i to se dešavalo i u 13.25 rodila se prva, a u 13.26 druga kćerkica! bile su inkubatoru prvi dan da ih ugriju. vidla sam ih tek drugi dan jer tako sitne bile su u sobi za intenzivnu njegu, s njima je bilo sve u savršenom redu ali radi predostrožnosti su ih tamo stavili! za jednu sam se u jednu sobu hodala izdajat,a drugu sam čekala da mi u toj istoj sobi donesu za na prsa i tako svaka tri sata. prvo sam se izdojila za manju pa veću dojila, a poslije obrnuto. imala sam jako puno mlijeka pa sam molila sestre da mi to dopuste tako da su one od trećeg dana jele samo moje mlijeko. navećer u 11 sam išla izdojit za cijelu noć.jod sjedenja po jedan sat na jeko neudobnim stolicama jedva sam ustala i opet se vraćala u sobu, jer me od carskog još jako boljelo a u sobu na krevet ne nose bebe iz intenzivne. lijepo su prihvatile prsa i za 7 dana išli smo doma

[bailey]

Blizance sam rodila carskim rezom jer je drugi zauzeo poprečni stav, u spinalnoj anesteziji, u 37. tj. Apgari su bili odlični, bebači super, i išli smo kući 5. dan.
Mene je carski dosta iscrpio jer sam nakon poroda dosta krvarila, ali brzo su ga zaustavili pa transfuzija nije bila potrebna.
Ostalo je sve bilo za 5.
I sestre su mi pomagale u dojenju, čak su me pitale hoću li obojicu istovremeno no zbog bolova nisam mogla. To smo tek doma uveli..

[enika36]

Ja sam u kolovozu davne 97 otišla dr.ginekologu zbog bolova u prsima ( ciklusi su do tada bili kao i prije manje više u odstupanjima od 7-10 dana pa nisam posumnjala na trudnoću ) vjenčanje je bilo već isplanirano za 30.8. pa nisam baš ni bila previše iznenađena trudnoćom al uglavnom prvi pregleda je protekao ovako : dr me pita one osnovvne stvari kao zadnja menstruacija prije nešto više od mjesec dana onda na stolek i on meni ma vi ste trudni zato vas bole prsa i sjedne za stol i piše i upita onak u prolazu jel bilo u obitelji blizanaca ja ko iz top je 3 puta sa različitih strana a on meni odmah na ultrazvuk i onda potvrđena trudnoća 4.mjeseca i komada 2 sve je proteklo uredno bebači su lijepo napredovali i krenuli smo suprug i je pred kraj na one prve tečajeve za trudnice i supruge koji žele biti na porodu al na posljednjem satu 2 tjedna prije termina kaže nam dr nemojte tak vježbat još ću vas ovdje i porodit sve su ostale bile trudne 2-3 mjeseca a ja s trbuhom do koljena kad sjedneš i na tom zadnjem ultrazvuku dr meni i suprugu ništ od zajedničkog poroda morate na carski : dijagnoza placenta previa odnosno posteljica naprijed i obje bebe ( za jednu smo znali da je cura a za drugu ne) na zadak, to je bilo u ponedjeljak 12.1.98 u 20.00 nakon završetka tečaja i dao mi uputnicu za bolnicu da se javim taj tjedan u petak al je mene u noći nešto uhvatilo ni sama neznam kaj bez bolova, nije pukao vodenjak samo neki čudan osjećaj i mi smo se ujutro spakirali i otišli u rodilište Čakovec tam su nas malo čudno primili s uputnicom od priv. dr al to smo rješili i poslijepodne u 16.20 se rodila Ena 3000g, 49cm a u 16.21 Diana 2500g 46cm u bolnici smo bile 11 dana jer je Diana imala neke anomalije pa dok nisu napravili sve preglede uglavnom puštene smo kući 11 dan da zaboravila sam apgar je bio Ena 9/10 a Diana 8/9 naša je kalavrija počeal nakon mjesec dana kad je Diana imala prvi uroinfekt i još uvijek traje al sad je puno bolje, lakše se podnosi i bolničko liječenje jer ipak su već velike prvih godina je bio problem kuda s Enom jer nemamo baka servisa tako da sam je svugdje vukla sa sobom u glavnom trudnoća super i sam porod ok al ono nakon toga

[Daphne]

na carski, trojke. druge opcije nije bilo, s tim da ja nisam lezala u bolnici do kraja, nisam mogla, bila bi prolupala tamo, a u rodiliste sam dosla sa puna 34 tj i svojim, prirodnim trudovima.



vidis, sad kad razmislim, trebala bi sacuvai svoje trudnicke postove, bila je to sapunica samo takva

[bigmamma]

Carski zbog prolapsa ručice

[branka85]

38 +1 četvrtak pola četri ujutro spavam ja i probudi me osjećaj nekontroliranog mokrenja. Svi već znate krenula je plodna voda. U Petrovoj sam bolnici i to već čitav mjesec došla sam s trudovima u 34 tjednu koje su uspijeli zaustavit, tu prvu noć sam provela u predporođajnom dobu. Sutradan oko 15h spustili su me na odjel PT2 obzirom da su mi u 18 tjednu napravili serklažu. U ovih mjesac dana malo malo sam imala kontrakcije s tim da su mi jednu večer trudovi došli na 5min i otvorila sam se dva prsta. Smjestili me u box došao mi muž i nakon sat vremena pregleda me dežurni dr. i kaže da nema promjena i da mi inekciju normabela i izvadi me iz boxa u predporođajno doba i kaže mužu da će ga zvat ako bude promjena. Tako ja provela dvije noći ispred rađaonice i tek treći dan me vratili na odjel kad su se trudovi ponovo smirili. Nisam više mogla nosit trbuh koliko mi je bio težak. Dva tjedna nakon toga kreće priča s plodnom vodom. Bila sam sama u sobi i posaljem bivšoj cimerici poruku jeli budna i dali je vidjela sestru Vesnu . Izlazim na hodnik žao mi je zvonit sestri jer je moja soba zadnja i naravno cimerica na hodniku ne spava već jede jabuku. Kaže da Vesna spava, meni bed al pokucam joj na vrata i kažem za plodnu vodu i da me ništa ne boli. Kaže uzmi ctg spoji se dok ne dođe doktorica. Legla snimam otkucaje, a moja Dragićka (bivša cimerica koju smo tako od milja zvale) sva uzbuđena oko mene to je to ići ćeš rodit. Moraš se pakirat a ja ravnodušna jer su me izludili svi ovi trudovi što su krenuli pa stali. Došla Vesna po mene da me dr. pregleda, kaže da nema promjena i da idem u rađaonu. Meni već dosta svega kažem ja njoj neidem ja gore ako me nećete porodit, Kaže Vesna da budem na odjelu dok ne krenu trudovi, ali doktorica kaže pošto su blizanci da moram ić gore da sam pod nadzorom i da u roku 24h moram rodit. Klistirala me moja Vesna i kaže odi u sobu pa se polako do pola 6h spakiraj. Tako ja se sredila spakirala moja Dragićka nervozna kao da ona ide rodit a ne ja. Popeli se mi do rađaone smjestili me u box br.5 odma ispred sestri i dr.Spojili me na ctg i čekamo trudove. Javila mužu situaciju pošto je trebao ići sa mnom na porod i kažem mu da nema potrebe da dolazi još jer nemam trudove i može cijeli dan još proć i da najbolje da ode radit pa da oko 2h kad pokupi malog u jaslicama ga ostavi kod sestre pa da dođe. Zaspala ja u box-u i oko pola 8h me probudiše smjena je i uskoro će vizita. Došao je šef rađaone Zlopaša i pregledo me bila sam 4 prsta otvorena ali i dalje bez trudova, pregledo je ultrazvukom dali su obadvoje okrenuti glavom dolje što su i bili. Oko 9h dođe dr. do mene i kaže m da mi mora dati drip da malo potaknemo trudove i da će mi dati najslabiju dozu. Oko 10h me počelo malo bolit dogovorili smo se da će mi dati epiduralnu kad me počne jako bolit. Bol se pojačavala. Dobra stva što sam bila dva puta u predporođajnom dobu sto su me sve babice, sestre pa i doktori kao i šef rađaonice već znali stalno me obilazili i stalno je neko bio kod mene u box-u.Oko 11h počeli su jaki trudovi pa sam tražila da ispunim papire za epiduralnu, dali me papire i pregledali me bila sam 6prstiju otvorena, curila je fiziološka koja treba iscurit da mi daju epiduralnu. Rasturali su me trudovi rukom bi stisnula plahtu i prodisala svaki trud, oko pola 12h došo je dr. i kaže sestri da se vidi na meni da me boli jako i da me ide pregledat pa da mi daju inekciju da me ne boli. Pregleda me ja otvorena 8 prstiju počeo mi je objašnjavat da mi nestignu više dati inekciju jer ću se uskoro otvorit. Bolilo je sve jače i češće Počeli su trudovi za izgon i to je bilo to otvorena sam bila 10 prstiju i glavica dole. Donijeli su krevet i prebacili sam se na njega i odvezli me u salu nakraju hodnika i prebacila sam se na stol uhvatio me trud da kad me dr. pitao kako se prezivam nisam mogla izgovorit, pa me zezao zar si zaboravila. Bilo je vrijeme jedan trud i drugi Lana je bila vani u 12.06h 3090g 48cm apgar 10/10 sve je stalo trudova više nije bilo odmor napokon. Kaže dr. odmori se kad bili što osjetiš stisni pa će trudovi dalje krenut. Tako je i bilo stisnula ja jednom dvaput i treći put stisnula doktora za ruku i Moj Marko je bio Vani u 12.10h 3070g i sto 48cm apgar 10/10 Svima sam vikala hvala vam hvala. Osjećala sam toliku sreću i olakšanje. Donijeli su mi prvo Lanu u ruke pa Marka toliko poseban osjećaj. Nazvala sam muža i rekla mu da sam rodila i da su djeca savršena. Tada su mi izvadili posteljicu i zašili me tako lijepo da me rana nije nikako poslije bolila. smjestili su me u sobu a ja sam u 16.30h ispred bolnice dočekala muža i zajedno smo išli vidit naše bebice. Sve je bilo super četvrti dan su nas pustili kući za moj rođendan imali lijepšeg poklona.

[pinky]

ma branka, savršeno!!

[JiA]

branka tako mi je drago cuti ovakve lijepe price sa poroda blizanaca.
i moje dvije najfrendice su na slican nacin rodile svoje duplice.