Po guzi ili ne?

[Jasena]

Da li je metoda "malo po guzi" dio vaseg stila roditeljstva (
oji se i skidanje prasine s pelene)?<
><
><B>Results (total votes = 155):</B>Da. 39 / 25.2%  Ne vjerujem u tu metodu, ali mi ponekad ruka poleti prema guzi. 70 / 45.2%  Ne. 46 / 29.7%   <i></i>

[Solea]

ja ga ne lupam po guzici ni nigdje - nikada.<
>jedan jedini put sam to učinila kada je on već bio veći, a bilo ih je troje i ja se nisam više mogla nositi s njima i nakon ponovnih i ponovnih pokušaja da ih smirim i malo obuzdam lupila sam svog po bedru (mada nije on bio kriv, svi troje su jednako divljali). <
>istog mi je trenutka bilo jasno da sam učinila totalno pogrešnu stvar i bilo mi je krivo ko psu a on se rasplakao i posramio i bio je ljut i vikao je da to nije pravedno. ajooooj! <
>uglavnom, to nije moja metoda, ja iza toga nisam znala stajati i ne bih bila uvjerljiva niti učinkovita.<
><
>i prije i nakon toga služimo se metodom time out. uglavnom sam ga znala poslati u njegovu sobu na par min. "hlađenja". a to vrijeme i meni bi do
o došlo da se i sama smirim i ohladim. uvijek bih ga prije slanja "u kaznu" upozorila da će, ako se ne sredi, ona uslijediti. i, naravno, svaki bih mu put točno objasnila radi čega je bio tamo. da ne bi bilo zabune. što dalje njemu je bilo dovoljno sve manje vremena da se smiri a sad i sam ode. ali to je stvarno rijetko.<
>a ponekad odem ja. <
>kad me prvi put vidio "na hlađenju" baš se iznenadio! nakon svađe otišla sam u kupaonicu i sjela na rub kade a on je ušao pitao me zašto tu sjedim. rekla sam mu da se moram malo smiriti kako bi završili priču i da mi je žao što sam vikala na njega i da sam umorna pa nemam dovoljno strpljenja....on je klimao glavom, kao -kužim te skroz, a onda se nasmijao i rekao pa nisam znao da je kupaona tvoja "kazna".<
>u svakom slučaju, ponavljam, ti su kratki rezovi doista pomagali i njemu i meni. nakon vrlo kratkog vremena znali smo se puno bolje razumjeti i dogovoriti.<
><
>edit: kako li je sa dvoje djece? sve x2?? <i>Edited by: Solea032  at: 4/1/04 15:25<
></i>

[Mirna]

e to je jedna od stvari za koju mogu reci da je forum kriv ili zasluzan, kako god. Nisam ih klepila sigurno vec godinu i po ali jos uvijek nisam sigurna da li je zdravije klepiti po guzici i rijesiti se frustracije i osjecati kajanje unutra ili se derati, drzati propovjedi i frustraciju unutra. Ne znam. Jos uvijek nisam sigurna.<
>I nemojte mi reci da kad ih ne klepite po guzici da nemate potrebu klepiti zid ili nesto usput samo da bijes i nemoc izlete van. Ja imam. I mogu ja
ojati i mogu se kontrolirati ali hebiga kad dodjem slomljena s posla, ne mogu se parkirati pred kucom jer neki od susjeda se eto parkiro i kaj to ima veze i kad teglim 500 metara s njima dvijema stvari iz trgovine, a one ne zele ici domaaaaa nego bas baki i onda jedna krene cendrati pa se pocnu naguravati pa mama ona je prva pocela nisam nego ona, buuuuuuu ... Ma sta mislite koliki mi fitilj treba da na
ojim do 100 a ne izderem se na njih. I sta mislite koja je vjerojatnost da cu slusati savjete po tockama: <
>1.        When you notice non-compliance, first give a reminder. Remember to make direct eye contact. This simple strategy will work most of the time. <
>2.        Begin to think of an effective consequence if the reminder doesn't work. <
>3.        An effective consequence is 1) clear and specific; 2) logically related to the misbehavior, 3) time-limited; 4) varied. 4.        Continued misbehavior requires a warning of the consequence. Move closer to the child than normal conversational distance and make direct and prolonged eye contact. <
>5.        Be very specific about your expectation and the time frame for compliance. Tell him exactly what the consequence of noncompliance will be. <
>6.        Walk away and give him the opportunity to comply. <
>7.        If the warning doesn't work, send the child to his room while you both cool off. <
>8.        Ignore arguing, whining, or expressions of anger. <
>9.        After a few minutes go to the child's room. Speak calmly and without emotion. Explain that the consequence is now in effect and how long it will last. <
>10.        Avoid power struggles by listening to your child and helping him plan how he will do what it is that you ask of him. <
>11.        Don't let the consequence slide. Enforce it. <
>12.        Forgive your child for his misbehavior. Start with a clean slate. Don't dwell on past mistakes <
><
>Ovo boldano najvise funkcionira u afektu, mos mislit. <
> <i></i>

[mamaiAM]

Razumijem te. Meni katkad dođe da bih puknula, užasno se razbjesnim. Ali onda si zamislim da sam to napravila, tj da sam ju klepila po guzi i odvukla kud već treba ići. Pa me prođe.<
><
>Doduše, tu istu metodu imam kad god me netko razljuti. Koliko sam samo puta tako pošteno nalemala suradnike na poslu!!! U mojoj glavi mnogi su se držali za svoje junake, nakon što bih ih sočno trasnula koljenom. A tek u prometu! Čovječe, tamo sam zvijer koja razara. Zamislim sebe cisterni sa koje je otkopčan rezervoar, pa je ostala samo ona mrcina. I onda ih pregazim. Pa nazad. Pa još!<
>Pa kokoši na šalterima u ministarstvima i sudovima. Njima sam strgala bluze da im se "pluća" ovjese do pupka. Pljak. Uf koja gušta.<
>Sve si ja to zamislim. Do
o ih zatabam i odmah mi je bolje.<
><
>I nikad nikoga ne stučem. Ponajmanje dijete.<
> <i></i>

[Jasena]

Ja podignem glas (stvarno, samo podignem ) kad me stvarno raspili do kraja, ali je to zaista vec rijetko.<
><
>Ja sam sebe trenirala ko malog majmuna da se prestanem derati jer je nama svima u obitelji deranje normalan nacin razgovora i to mi se ne svidja i jednostavno sam se lose i nemocno osjecala zbog deranja.<
>A da sam je par puta (doslovno par, 2-3) lupila po guzi i sasvim neprimjereno reagirala, jesam i to si dan danas ne mogu zaboraviti ni oprostiti. <
>Mirna, uz puno samokontrole i volje, ove tocke zaista pale (prvi put ih vidim, ali se vrlo slicno ponasam u vrucim situacijama).<
><
>Ono sto me uzasno iritira kod mene je sto ponekad, u totalnoj nemoci, priprijetim Emi da cu je lupiti po guzici i onda se osjecam idiotski jer znam da necu i jer me deriste isprovociralo da joj uopce prijetim. <i></i>

[Jasena]

mamaiAM <i></i>

[Sarina mama]

mamaiAM danas fakat imas inspiracije, gdje god naletim na tvoje postove smijem se ko luda <
>Ja sam bila iskrena i glasala za ono pod 2.Nisam Saru nikad jako udarila, ali par puta sam joj "otresla prasinu" sa guze i poslije mi je bilo krivo i zao i pekla me savjest, ali to je vec ucinjeno i nazad se vise ne moze. A sve cesce lovim samu sebe da joj prijetim da ce dobiti batina i sad cim malo povisim ton ona kaze:"Mama, necu batine".Onda se stvarno osjecam grozno jer ne znam zasto uopce izgovaram takve prijetnje.Valjda je to nesto sto je ostalo usadjeno u meni jos u mom djetinjstvu, pa u trenucima bijesa izleti na povrsinu.<
> Sara 29.08.2001. i Antonio 29.09.2003.<i></i>

[Anajecestoime]

Bila sam jako veliki protivnik ove metode, ali ima situacija kad jednostavno drugačije ne ide.Pri tome mislim na situacije kad D. upadne u stanje totalne histerije i nikakve riječi ne dopiru do nje.Jednom sam joj u takvoj situaciji dala packu po bedru (a situacija nije bila bezopasna jer je počela divljati na stolu prilikom prematanja i postojala je vrlo realna mogućnost da sa stola tresne na pod), i ona se na tren namrštila, mrvicu zaplakala i onda došla sebi.Nakon par minuta, kao da ništa nije bilo.<
>To sam primjenila do sada možda dva tri puta, i iskreno vjerujem da će kad bude starija neke druge metode biti jednako efikasne. <i></i>

[eli]

apsolutno protiv.<
>MM ju je par puta po peleni, ali nije ništa osjetila tako da ne znam da li bi pomoglo u smirivanju napadaja plača i bacanja. <i></i>

[Lidija]

NE !<
><
>Sto ne znaci da mi par puta ruka nije poletjela ( vec duuuuugoooooo nije ), ali mi je jos uvijek uzasno krivo zbog toga jer je za mene to nesto stvarno nedopustivo. I 9.8.90<
>M 13.5.96<i></i>

[tamara1001]

Udariti klinca mi je fuj odurno.Moja je cura još mala,pa me nije uspjela još iziritirati do te mjere da me dovede u iskušenje.Mada,kada si sad bolje razmislim,znala sam vidjeti da takve male mlate po guzi. .Zaista ću se truditi da me nikada ne dovede (da ja sebe ne dovedem)do toga da je klopim.Požderala bi se zbog toga. <i></i>

[Barbi]

Ne, ne leti mi ni ruka, zasad.<
>Ali zato glas skače za oktavu više sam od sebe, ne mogu si pomoći. Tako da sad P kad radi nešto što ne smije sam sebi viče NEEE TOOOOOOO!!! <
> <
><
> <
> <
>P. 10.06.2002., Blizanac<i></i>

[mamaiAM]

Quote:pa nisam znao da je kupaona tvoja "kazna".<
> Solea, pile ti je pametnica!<
><
>Istina, neće nam biti lako kad nam djeca budu veća. Zamisli kad te raznjupa tele glavu veće od tebe! Pa ajd ti to opraši po guzi. <i></i>

[Rimaithor]

KLEPIM GA PO GUZI, ALI ON JE JOS UVIJEK U PELENAMA- TAKO DA GA NISTA NE BOLI AL OSJECA KAZNU...<
>Morat cu pronaci neku drugu odgojnu metodu, deranje mi nekako ne dolazi u obzir... <
> <
>Luka<
><
><i></i>

[Wawayuq]

ja sam mama koja vice.<
>Nekad se osjecam totalno bespomocna - kad decki divljaju bez kontrole- i ne daju se zaustaviti - ma nema nacina da ih umirim. U tim situacijama se derem na sav glas (jedino tako me cuju) oni stanu, gledaju me kako se tresem i onda kuze da je dosta.<
><
>Kazne su im razni kutovi kuce, nekad dvogodisnjaka moram odvuci do kuta dok on mlati rukama i nogama u hiru, polegnem ga tamo i pustim da svoje odglumi. Kad se smiri, dodjem i pitam zasto je u kutu - i uvijek odgovori s tocnim odgovorom (tukao sam
ata itd.) on zna sto se ne smije, a eto, morao je to napraviti a ja ga moram kazniti. Kad zavrsi s objasnjenjem, vodim ga
atu, i oni se grle i ljube, i kazu oprosti.<
><
>Nekad sam vukao starijem sinu usi, ali sam se toliko lose osjecala zbog toga, tolike griznje savjesti, da sam poslje toga trazila da on mene oprosti, i obecala da vise necu to njemu napraviti - takve kazne stvarno ne valjaju. <
><
>jos nesto, nekad se ja maknem kontrole (decki valjda na mene... ) i u svojoj ljutnji izgovorim ruzne stvari njima- ne psujem, nego vrijedjam - e to me stvarno ljuti kod sebe i to stvarno moram prestati jer mrzim kad to radim. Kad se to dogodi, to su situacije kad sam na rubu ruba s zivcima, totalno bespomocna i ocajna.<
> <i></i>

[ina dvaputmama]

Wawa - ja te potpuno razumijem i nalazim se u tvojim rijecima. Vikanje mi je u posljednje vrijeme postala uza specijalnost, a kad na sve to dobijem Matin flegma odgovor: ok, necu vise, poludim do kraja i "kupaonica je moja kazna"! <
><
>Do sada sam par puta podlegla "po guzi" odgoju, ali stvarno rijetko... Kad dodjem k sebi, slijedi moja isprika klincima, jer stvarno ne mislim da je to nesto normalno...<
><
>Trenuta nasa faza je iscitavanje psiholoske procjene starijeg djeteta, te kako pomoci njemu i sebi... A to je tema drugog topica...idem ga otvoriti...help... M 1997.<
>Jo 1999.<
>.<
><i></i>

[MamaAna]

Nikada. Nije da ne radim puno besmislenih stvari , <
>ali mi se ta vrsta kažnjavanja čini totalno <
>kontraproduktivnom.<
>Ali sam skužila da, doduše sve rjeđe, koristim to što sam fizički nadmoćnija- tako zapravo pokazujem svoju nemoć. Kada se neće maknuti i sl, jednostavno ga dignem i odnesem.<
>Sada se Grga prilično 'urazumio', tj. njegovo skidanje cipela i pranje ruku me više ne iscrpljuje nego je i njega počelo veseliti (hvala vrtiću). <
>A kazne, hm, kad počne bacati stvari sa stola kažem mu da ode u sobu i onda on skrušeno ode (ne mogu vjerovati kako to uvijek posluša) i govori 'neću jobu', i sve to traje pola minute.<
> <i></i>

[Mirna]

Quote:i u svojoj ljutnji izgovorim ruzne stvari njima- ne psujem, nego vrijedjam - e to me stvarno ljuti kod sebe i to stvarno moram prestati jer mrzim kad to radim. Kad se to dogodi, to su situacije kad sam na rubu ruba s zivcima, totalno bespomocna i ocajna.<
>e to je to sto i mene muci. I ja se na njih izderem, totalno van kontrole i onda kad dodjem sebi vec je prekasno. <
>Blago vama (ako ne serete nego stvarno tako postupate) koje se stvarno mozete skulirati i postupiti mirne, ciste glave. Ja grijesim. Priznajem da grijesim i da nisam Bog. I stvarno nisam sigurna da li je onda bolji nacin za pogresku skinuti s guze prasinu ili poceti nekontrolirano histerizirati. Stvarno ne znam. Znam samo da mrzim kada me dovedu na rub zivaca. I stvarno, ali stvarno ne razumijem i zavidim vama kojima to klinci nikada ne naprave! <i></i>

[Wawayuq]

joj sto me najvise plasi je to sto vrijedanje vise boli od batine<
><
>znas ono na eng. "the pen is mightier than the sword"<
><
>i kad ja kazem petogodisnjem sinu da je beba ... <
><
>kad se smirim obavezno idem njemu i objasnjavam da nisam namjerno to htjela reci, da je pametan, bistar itd. ali gotovo je, receno je, i bas sebe mrzim kad to radim. Razgovarali smo mi o tome kako nekad ljudi u svojoj ljutnji kazu gluposti koje nisu istinite, ali svejedno je receno, i sto posto to nece zaboraviti.<
><
>Vis, teoriju znam, sad samo sebe trebam promijeniti... <i></i>

[Mirna]

Vec sam puno puta napisala da je shvacanje problema pola puta do njegova rijesenja! Dakle nas dvije smo na do
om putu! <i></i>

[mamaiAM]

Ne driskam Mirna, stvarno ju nikad nisam lupila. Najgore što sam napravila je da sam ju odvukla za ruku kud je već trebalo, a ona se tome opirala. Ali uzmi da je AM tek četverogodišnjakinja i da je sama: nema s kim radit urnebes. Osim toga, da kucnem u drvo, zasad je AM uglavnom bez nekih posebnih hireva i izljeva neposluha koji bi me tako jako razljutili. Lako je meni tako bit "pacifist".<
><
>S druge strane, kad vidim mame s dvoje djece bliske dobi i probleme koje one imaju kad se anđeli pretvore u klupko iz kojeg frcaju gromovi... ja razumijem da nije lako. Nisam sigurna da li bih se mogla suzdržati. Vjerovatno ne bih. Ali da me tako raznjupaju i d aih flisnem... e žene moje ja se uopće ne bih osjećala krivom. <i></i>

[Solea]

To što ja Vigora ne pljusnem ili ne lupim po guzi ne znači da sam u svakoj situaciji apsolutno i nepogrešivo na visini zadatka, da nikada ne zagalamim, da ponekad ne izgubim kontrolu i da se ponekad ne osjećam jadno. Dapače. <
><
>Mame koje u kritičnom trenutku pljusnu svoje dijete, učine li one to bez zvučne pozadine? Bez da zagalame? <
><
><
><
> <i></i>

[Potica]

Trudim se intervenirati prije nego izgubim zivce, jer mi se to jednom dogodilo i bilo je uzasno. MM je spasio situaciju, a ja sam skupa sa curama plakala kao ljuta godina. Nakon toga smo uveli pravilo 3 puta kazem cetvrti put udaram, i to je super funkcioniralo stvarno ih nisam udarala, ali su i one znale da ako me ignoriraju moraju snositi posljedice.<
>Quote:Mame koje u kritičnom trenutku pljusnu svoje dijete, učine li one to bez zvučne pozadine? Bez da zagalame? Da ako sam joj tri puta rekla cetvrti put sam ju pljusnula bez komentara, i nije se desilo da nisu znale zasto su dobile. Samo da pojasnim sa se to u Haninih 18 godina dogodilo mozda 10-ak puta.<
>Patrik mi je do sada bio premali za takve dogovore, a i stvarno je bio dobar, ali i s njim se trudim biti dosljedna. PATRIK 26.05.2001.<
>HANA i ERNA (prevelike za ovaj forum)<i></i>

[zeljka35]

Ja lupim.<
>Ali stvarno, stvarno jako do
o odvagnem kada, a nikako ne zelim udaranjem rijesavati svoje frustracije.<
>Nekad je situacija opasna (to je 90% slucajeva), nekad pohisterizira preko svake mjere. Kad lupim pribere se i odmah razrjesimo slucaj. Djelotvorno je jer je dozirano i vrlo rijetko.<
>I kad urlicem, ne vrijedjam ga nikada. A naravno, trudim se da ne urlicem sto je cesto tesko izvesti u praksi.<
>A nikada, nikada mu ne bi opalila samar ili nesto slicno, iskljucivo jedna pljeska po guzi - i mir, jer zna da je tu granica gdje mora stati i gotovo! <
>Adrian i Darjan nove slike.<
>Darjan,28.07.2000<
>Adrian,07.07.2003<i></i>

[RibaZvanaWanda]

Matej me jednom prilikom potpuno izludio i nisam ni dosla sebi, a ruka mi vec bila na peleni. I skuzim sta sam napravila i spustim se u razinu njegovih ociju da mu se ispricam, a on meni odvalio samarcinu. Odvalila sam od smijeha, to je bio njegov nacin da mi kaze: ako cemo tako, evo ti onda!!! Matej,22.02.2002<i></i>

[Dabilly]

kao što kaže mamaAM, lako nama biti strpljiv kad imamo jedno dijete...ja sam svjesna da bih urlala do nezaustavljivosti i vrijeđala i svašta i imam naslijeđeni model, pa i izbor riječi za ubijanje u pojam od ocami, tako da se truuuuuudiiiim svim silama da to ne napravim. ne kažem da nikad ne zavičem, podviknem, ali se trudim to svesti na kratke i oštre povike ko da je to bolje...trudim se, zapravo, sniziti glas i smiriti sebe, jer vidim da moje dijete tada bolje reagira. kupaonica - jedino mjesto gdje mogu biti barem malo sama, isto je koristim i u te svrhe. Gregor, 2. 4. 2001.<
><i></i>

[flower power]

glasala sam za drugu opciju komentirala bi recenicu - desilo se da mi ruka poleti (koja glupa konstantacija - kao nemam kontroloe ) imamo miuvijek kontrolu, samo smo ponekad turbo slabe DO (pupoljak 2002.) <i></i>

[Jasena]

Jesi ti to meni udijelila upravo kompliment? .. mislim, da sam glupa? <
><
>Ali je poanta bas u tome da kontrola postoji, ali je "lakse" isprazniti negativni naboj odmah i reci da je ruka sama poletila (najveca vecina nas ima taj refleks, vjerojatno naslijedjen ). U trenutku kad sam si to priznala, da imam nacina i imam zrna svijesti i u najzivcanijim trenucima, pocelo mi je polaziti za rukom da se cak i ne derem. Sto ne znaci da mi nekad doista ne pukne film pa podignem glas ili zavicem. <i></i>

[patkica]

Ne. <
>Najgore mi je kad me izbezumi... dodje mi da ga premlatim, i zapravo Time out najvise ja sama sebi dajem... <
>Ono sto mi je koma - naime, svjesna sam u tim trenucima kad bi ga nalupala (i to onak zestoko), da je to zapravo nesto sto ja zelim, cime bih SEBI olaksala (frustriranost), a ne nesto u sto vjerujem da bi njemu trebalo. Ja stvarno ne mislim da opalit dijete mozes ikako opravdat nekim edukativnim ili kajjaznam kakvim ciljevima... al me strah same sebe kolko mi dodje da ga ... uffffffff.<
>Ono sto mi se tada dogadja je da zazmirim na trenutak i zapravo - metoda MameiAM... na sekundu zamislim kako sam ga lupila i bolje mi je. Nije da sam ponosna na sebe... al mi se cini to najlaksim izlazom...<
><
> iz vatre i pepela, iz krvi i suza...text <i></i>

[ivastojan]

Ja sam isto iza
ala drugu opciju, koja opet nije potpuno točna, jer ja isto ponekad zaista vjerujem u to "po guzi" naročito kad vidim rezultate.<
>Obično su to situacije u kojima on sam sebe jako ugrožava, a zna od prije da to ne smije, jer je ono 1001 NE imalo rezultata, i nije to radio, a onda je opet počeo i tu je uletila pljuska po guzi. I onda je ostao PAF, bez ijedne suze prestao isto raditi. <
><
>Da napomenem, ne pali u svakoj situaciji i kad se je on na nešto namjerio da MORA napraviti, zato treba do
o procijeniti situaciju i kako je netko već napisao stvarno pametno dozirati. Ga
ijel - 27.08.2002.<
><
><
><i></i>