Po guzi ili ne?

[Patagonia]

Uh, ovo je "teška" tema...<
>Naše guze znaju malo dobiti ...šamari su mi nezamislivi .<
><
>Ne bi htjela da me mame sa jednim djetetom krivo shvate ...ali imati ih dvoje zbilja zna biti ne teško, nego neizdrživo.<
>Moji su klinci svako za sebe zbilja OK....maleni je nešto življi, curica mimozica.<
>Skupa su često nepodnošljivi i vrlo opasni jedan po drugoga.<
>Igre vrlo često završavaju tučama (podjednaki su po tom pitanju), u kritičnim situacijama se ugrizu do krvi, gurnu svom snagom, ili lupaju nogom i u glavu ako se tu nađe....<
><
>Ne mogu si zamisliti da tada npr. kažem D. "pa to nije lijepo što si sestru ugrizao i to nju sada jako boli" dok ona urliče od boli,a na ruci se mogu pre
ojati svi njegovi zubi.<
>Tada dobije po guzici...znam da mu tada dajem potvrdu da se problemi rješavaju "tučom" , kako je ustvari i on sam rješio svoj problem....ali ponekad je teorija jedno, a praksa sasvim nešto drugo.<
>Trudim se do besvijesti da ih čim više približim.Teoriju i praksu. Princeza (06.09.2000.) i Princ (13.10.2001.)<i></i>

[Andrea3]

Ja bih samo istaknula da ih ja imam TROJICU <
><
>Čini mi se da mi je prije ruka više "letjela", stvarno kad razmislim, ne sjećam se kad sam posljednji put kojeg lupila. Valjda zato kaj sam skužila da nikakve vajde od toga nema - meni je grozno, njima još gore. Al da se derem, derem se. Užasno. Ak ne vjerujete, možete mi susjede pitat. Nekoliko katova gore, i nekoliko dolje. Prva sljedeća veća investicija bit će mi ona protuprovalna vrata sa zvučnom izolacijom <
>Al ni vikanje ne pomaže. Iskreno, nemam pojma kak da me čuju a da se ne moram derat, i to barem pet puta. Svakom. Za jednu stvar. Pa onda puta tri. Što ispada petnaest izderavanja kako bi me, eventualno, poslušali. <
>Priznajem da me to muči, da bih to željela riješiti, ali nemam pojma kako <i></i>

[ina dvaputmama]

Patricia, a Andrea pogotovo...vas sam cekala... Dvoje ili troje, mala razlika, zivci su nekad postojali u nasim zivotima, ali odavno ih nema... <
><
>I ja imam osjecaj da sam bila puno "gora" dok su bili manji, tj. prije godinu-dvije... Josipa dan-danas doslovce Mati skoci na ledja i lupa ga, ali sad samo malo podviknem i odmah se "otrezni"... Prije...nije bilo sanse da sidje s njega dok ju ja sama ne skinem, a onda... M 1997.<
>Jo 1999.<
>.<
><i></i>

[Mirna]

a vidis ja imam osjecaj da sam dok su bili manji imala puno deblje zivce. Sad su mi pogotovo s L tanani, tanani... <i></i>

[georgina]

Glasala sam za da! <
><
>Kad stvarno pretjeraju (i dovedu se u neku opasnost) ili vise ne znam sto bi s njima-onda ih razdvojim. Kad smatram da to nije bila dovoljna mjera - dobiju dodatni bonus- po guzi. I ne mislim da ih zbog toga zlostavljam. Zlostavljaju oni mene, i to vrlo cesto!<
><
><
> <i></i>

[Dabltrabl]

ja nisam nikada a nadam se ni da necu al vicem i psujem i to mi je odvratno, sama sebi sam odvaratna poslije al mislim da je to ipak bolje od udarca <
>vecinom se uspijem svladat al nekada, nakon neprospavanih noci u ranu zoru ispalim <
>tjesim se da jos uvijek kuze samo ton a ne i rijeci a dok pocnu kuzit dotle cu naci metodu da se suzdrzim psovki <i></i>

[ninagk]

Znam ponekad, jako rijetko. Ono, kad mi baš ispije živce radeći nešto opasno (tipa, kuha se ručak, a on stalno poteže lonac dole - tu lijepe riječi ne pale, stoput sam mu rekla da je opasno, al ne kuži. onda ga malo pecnem po ruci, pa skuži da je opasno dirati lonac na štednjaku - jer će dobiti pec-pec. Onu pravu opasnost ne kuži).<
>A to što bih nekad doslovno ubila boga u njemu kad me izludi, to je druga storija. Tu se od pokreta rukom suzdržim, al mislim da me cijelo susjedstvo čuje kako drečim. A i od tog drečanja se liječim, nema vajde. <
> <i></i>

[TiFilMama]

Vidim da nisam jedina koja vice-ja mislim da me cijelo susjedstvo i poznaje samo po vikanju !<
>Svako jutro kazem, ajde necu vise vikati, stvarno nema smisla, pa ipak sam ja odrasla osoba, kontrolirati cu se, pa vidi kako su slatki, kako mogu vikati na njih....<
>a onda mi dignu tlak na + beskonacno ....<
>ali stvarno mislim da moram snizitit ton <i></i>

[Patagonia]

ina <
>a3 <
><
>To što je danas D. radio, to je bilo van svake pameti .Istina, bio je nakon 10 dana prvi dan u vrtiću i nije otspavao niti minute.<
>Imao je sreće da smo bili vani, jer bilo "do
o po guzi".<
>Naime, među tisuću sranja koje je napravio, gurnuo je jednu malu curicu(tek nedavno prohodalu) ...o kvrgi na čelu vam neću govoriti .<
>Ja se divim svima vama koji nikada niste dale po guzi , i zavidim , ali voljela bih vidjeti kako bi vi današnji dan preživjeli sa njih dvoje.<
>Molim sve moguće recepte . Princeza (06.09.2000.) i Princ (13.10.2001.)<i></i>

[Dabltrabl]

Quote: ali voljela bih vidjeti kako bi vi današnji dan preživjeli sa njih dvoje.kAD DOVrsim knjigu dat cu je a3 na lekturu <
> <i></i>

[mama yaya]

ja glasala za ne-ali poleti ruka ponekad, i bude mi uzasno krivo. Neki dan sam imala sa MM-om raspravu oko toga, ja smatram da djecu ne treba udarati, ali on misli da je normalno da nekad kad izgubis zivce klepis dijete po guzi. E sad ja vise ne znam sta je pametno. Ajnu sam udarila mozda par puta po guzi, i tako mi je grozno bilo da mi je doslo da izudaram sve oko sebe sto sam nju udarila. Nekad ona uopste ne reaguje, a nekad bude jako povrijedjena, ali cini mi se da je meni gore. Necu nista reci, ali evo trudicu se da djecu odgajam bez udaraca i deranja (toga bude isto tako). Mene roditelji nisu udarali, sjecam se da je mama ponekad onako po guzi me znala klepiti ali nije bolilo, pa cu se ja truditi da budem ako nista kao oni. Ajna 05.01.2002.<
>beba 31.08.2004.<i></i>

[Solea]

Patricia <
>baš sam neki dan sa frendicom ispijala kavu i mozak na temu Ako mi imamo PMS, šta imaju djeca? Jer, definitivno i oni imaju neke dane u mjesecu kad nas od njih spašava samo vlastita mantra i vjera u novi dan <
><
> <i></i>

[Wawayuq]

odgovor na to pitanje:<
>za djecu do 2 i pol godine, njima zubici idu pa su takvi.<
>Za stariju djecu, nemam pojma koji je njihov izgovor.<
><
>Hocemo jedan kolektivni upis za tecaj yoge, meditacije, i smirivanje zivaca?<
><
>Primjetila sam na ovom topiku da mame s dvoje ili vise djece vise vicu, tuku po guzi, psuju i vrijedaju <
><
>a ja sam mislila da sam ja najglasnija mama u kvartu <i></i>

[Mirna]

ne, ispravak netocnog navoda; ne vicu, psuju i vrijedjaju mame s vise djece nego mame s vise djece imaju tanje zivce i vec su pomalo sprzene od stalnog dokazivanja svojih do
ih namjera roditeljstva ....<
>a sad svaka od nas radi nesto drugo, eto ja vise ne skidam prasinu s guze nego ili vicem ili objasnjavam ili drzim beskrajne citabe (sto opet ponavljam imam osjecaj da je i L i meni vise pasalo da joj skinem prasinu s guze nego ovo psiholosko "dokazivanje" nadmoci) nego drugi vice i dere se pa ako ga klinci u tom trenutku jos podbodu i skine prasinu s guze, netko psuje (ne djecu, nego opcenito) da se rastereti frustracija...<
>Ili da bolje kazem ovisno o situaciji svatko reagira na sebi svojstven nacin <i></i>

[Wawayuq]

Mirna, mislim, hoces li mi biti mentorica? OPET prihvacam tvoj ispravak. <i></i>

[Mirna]

ajme nemoj molim te sad ja ispada da sam ti stalno za petama <i></i>

[Wawayuq]

<
>kad se male ruke sloze, sve se moze sve se moze...<
><
>smatramo to timski rad. Zajedno smo jaci <
> <i></i>

[Patagonia]

Sveki je sada otišla po klince u vrtić i sve me strah je li spavao ili ne .<
>Inače, nije on problematičan...jučer je bio takav da ga nisam mogla prepoznati .<
>problematični su njih dvoje skupa .<
><
>Dabltrabl, jedva čekam ! Princeza (06.09.2000.) i Princ (13.10.2001.)<i></i>

[malamaja]

Ja sam u nedjelju primjenila "ne pedagošku" metodu...nakon 30x ponavljanja i kontroliranja i svih mogućih pokušaja da objasnim svojoj juniorki da je:<
>- doručak na stolu i da treba ići doručkovati<
>- da ćemo nakon toga ići zalijevati cvijeće<
>- da ćemo nakon toga ići van u vrt se igrati<
>- da ćemo nakon toga raditi sve ostalo što hoće....<
>ne, ona je nakanila sve to raditi prije doručka...i sve što bih joj ja odlučnim i mirnim glasom objasnila da to nije u redu, da je doručak već goto i čeka ju na stolu i bla,bla,bla...da bi se to tako zvrišilo da je počela vriištati i bacati se na pod i onda je krenula bacati stvari/suđe sa stola...e tu sam pukla .<
>slijedilo je "prašenje" guze dok se nije smirila a onda je....<
>- pojela doručak postrugavši zdjelicu<
>- otišla u sobu i uzela slikovnicu i čitala<
>- došla i rekla mi kako će biti do
a i ide još čitati slikovnicu i onda će ići van<
><
>eto, događa se....nije meni bilo lakše nakon što sam ju isprašila a niti mislim da bi tako trebalo rješavati ali jednostavno ja ponekad ne znam što i kako. uglavnom, u poslijednje vrijeme nastojim što manje vikati a to mi i uspjeva...pokušavam se sve dogovoriti...ako ne ide onda ja odem i hladim se...ali ponekad stvarno ima situacija npr. kada moramo ići u vrtić i ja na posao a ona krene izvoditi "bijesne gliste" i onda mi nekad zna prekipjeti.<
>i definitivno postoji još jedna činjenica a to je da to puno ovisi i o temperamentu djeteta...ima doista djece koja će nakon nekoliko puta poslušati što mu se govori ili barem nastojati surađivati...ja to ponekad za svoje djete ne mogu reći, jednostavno ona što naumi to mora tako biti. <
>trenutno, je u fazi kada joj ja kažem da nešto ne može sada npr. idemo na spavanje a ona bi gledala Simbu...ja joj kažem da ćemo se okupati i onda pročitati neku priču koju želi, ali da moramo ići spavati jer je kasno i sutra se treba ustati...ona krene urlati i "neću, neću" i počne pljuvati po meni....ono što ja napravim je da ugasim sva svjetla i krenem stepenicama gore, tada nastaje strka i primirje "mamiceeeeeeeee....idemo spavati" <
>eto, a dođe mi da ju izlupetam... <i></i>

[ina dvaputmama]

Mmajo, samo bih ti htjela dati jedan da znas da suosjecam s tobom... M 1997.<
>Jo 1999.<
>.<
><i></i>

[danijela fsn]

Meni je baš sad lakše kad vidim da nas ima još koji viču...Ja ih imam troje,Fabian ima 8 godina,Stela 4,Nika 2,5.Dok je fabian bio sam ja sam bila skroz cool,ništa me nije moglo izbaciti iz takta...Onda se rodila stela,a ona je dijete sa posebnim potrebama,uz golemi trud i rad tek je nedavno prohodala,imala je do godine i po 5 operacija i vjerovatno su negdje po hodnicima bolnica ostali i moji živci...Ja sam luda žena,znam drečati da se sve ori...svaki dan sebi kažem da nisam normalna i da je to grozno,ali
ate mili,izlude me,doduše ne toliko one dvije,ali fabian...pa s njim je vječita borba...taj nebi u usta stavio ništa osim peciva s namazom,kojekakvu glupost,čokolino mu je najzdravije šta pojede,dovodi me do ludila...ako mu ne kažem da opere zube,ruke,obuče se...ništa od toga,obavezno ako ova najmanja zaspe on ima potrebu nabijati loptu pored nje,proderati se ili nešto slično...Ma mogla bi danima na
ajati ludorije iz njegove radionice...najgore je to što je u biti dobar dečko,odlikaš,nije agresivac,super se igra sa sestrama...i tu bi se dalo toliko toga na
ojati,ali kad sjednemo ručati i on odmah napravi facu,na silu pojede dvije žlice i onda počne kukati da ne može više,i ne pomaže ni fino ni polako ni obečavanja ni raznorazne ucjene,...onda majka,nemajka izgubi živce,izvali repertoar svega i svačega,suze na sve strane...ma užas,poslije se sramim same sebe i odvratno se osjećam...i tako bi htjela da mi netko pomogne u odgoje djece jer sam ja sve to malo romantičnije zamišljala.Ponekad se osječam da hodam kroz kuću kao SS-ovac...Pomagajte... <i></i>

[RibaZvanaWanda]

Danijela fsn, voljela bih da ti mogu pomoci jer bi to istovremeno znacilo da mogu pomoci i samoj sebi..ali ono sto mogu primjetiti je da ti zapravo jako do
o drzis svoje zivce na okupu. Imas troje djece, od toga dijete od 2,5 godine (a znamo koliko su zahtjevni dvogodisnjaci), dijete s pp (mogu pretpostaviti koliko truda i
ige treba, posebno sto je tako mala bila vec na pet operacija), i sina koji je u toj dobi da bi mogao samostalno svakodnevno funkcionirati, a upravo je on taj koji radi probleme oko najosnovnijih stvari. Ja imam dvogodisnjaka koji takodjer nista ne jede i to me toliko uzrujava da svaki put mislim da necu preziviti slijedeci (ne)o
ok, i moram priznati da ti se divim kako od sebe dajes 300% (po 100% za svakoga). Jedino sto bih ti mogla preporuciti je da se iz kuce maknes bar jednom tjedno na dva-tri sata (jedini uvjet je da se maknes SAMA) i radis bilo sta ili apsolutno nista tako da barem nesto ucinis za svoje glasnice (ja sam prije trudnoce operirala cvorice sa jedne strane glasnica, na drugoj su mi ostali, ali ih ne planiram jjos operirati, jer mislim da bi bilo uzaludno) Matej,22.02.2002<i></i>

[Solea]

ja sam gore u naslovu neki dan napisala 2x i više....i niš a htjela sam dodati - kapa dole za vas!!! .....<
><
>danijela ne znam šta bih ti mogla predložiti a da ti to vjerojatno već nisi poduzela....<
>ponekad previše očekujemo od djece a ponekad od sebe samih. a onda se gomila nezadovoljstvo i frustracija.<
>Možda da u odnosu sa Fabijanom pokušaš više poticati kod njega taj osjećaj važnosti jer je najstariji pa mu je potrebno da više pojede od seka koje su još bebe pa ne rade tako važne stvari i ne moraju tako puno papati.<
>hoću reći, recimo - ne opterećivati ga očekivanjima (jer to ponekad stvara samo još veći otpor) već poticati i motivirati naglašavanjem onoga što on već jeste.<
><
>U svakom slučaju čuvaj živce i pokušaj usput sebi dati malo više prostora (evo RZWanda ti je već napisala). <i></i>

[Wawayuq]

Danijela Divim ti se!<
><
>nije tebi lako, a nije ni Fabijanu lako jer je najstariji. <
><
>Za ne-jelo preporucam da ga posaljes knama na jedan rucak - moj sin ima takvog prijatelja, kost i koza, ne jede ma NISTA!! Mama mu je isto na rubu zivaca s tom jelom. Jednom je dosao knama se igrati pa je ostao rucati - mali je pojeo vise nego sto bi doma u 3 dana, nazderao se, trazio jos, jeo jos, i poslje toga jos pojeo sav desert (Milka cokolada ) <i></i>

[Matilda]

Glasala sam za
.dva iako se to jako rijetko dogodi. Ja sam mama koja vice, ali ne vrijedjam. Nikad nisam rekla M neku pogrdnu rijec, uglavnom su to recenice kao Sto si to napravila, Zasto si se zmazala, Pogledaj sada kakva si i sl.(nisu rijeci budalo, glupaco, ali i ove recenice sigurno nisu O.K.).<
>Kad dodje do kulminacije, obicno su to situacije kad sam ja jako nervozna i zapravo bih trebala lupiti sebe, a ne dijete koje je zbog moje nervoze i zbog moje zurbe i nedostatka vremena isto tako nervozno pa cendra ili ne zeli ici kud ja zelim.<
>Zato nastojim smiriti sebe jer sam shvatila da kad pozelim lupiti dijete da mi dijete nije krivo, vec ja. Npr. prevrnula je tanjur pun juhe na sebe i po podu. Meni je kroz glavu odmah prosla misao Oh, ne!Opet ciscenje i presvlacenje. M nije vise htjela jesti i naglo je odgurnula moju ruku sa zlicom i tanjur. Dogodio se nered, ali nije M kriva. Kriva sam ja jer sam odmah pomislila na ciscenje i uskipila sam jer je mogla mirno odmaknuti glavom i reci kao i uvijek Necu sto mi je dovoljan znak da vise nece jesti.<
><
>Sad kad malo bolje pogledam svoj post izgleda da me uvijek izbace iz takta situacije u kojima se radi o cistoci. Zato si dajem <
> MATILDA (13.8.2002.)<
>BEBA (3.11.2004.)<i></i>

[danijela fsn]

Hvala vam cure na podršci i razumjevanju,super ste,ma šta bi ja bez vas i bez foruma...<
>Situacija mi je definitivno malo zeznuta jer sve obavljam sama,mm radi uglavnom cijeli dan i nije čudo da mi popucaju živci svako toliko,ali mi bude žao djece,koliko me god izlude ponekad,opet mi bude žao kad dam oduška svojoj jezičini i nadrobim svakojake bljuzgarije.Najčešće je to upućeno fabianu i zbog toga me zna boliti duša,inače puno pričam s njim,puno se trudim jer znam da mu nije lako kao najstarijem...možda me zato još i više nekad izlude ti njegovi ispadi...tješi me da su i njegovi prijatelji slicni,njih valjda puca neko ludilo u toj dobi,neki predpubertet šta ti ga ja znam...Pa to je bilo tako do
o djete a sad bi ga u top stavila tri puta dnevno...A možda,šta je neko gore naveo mi svi imamo prevelika očekivanja i od sebe i od djece i od života uopće pa svako malo moramo popucati lagano po šavovima... <i></i>

[beammama]

Ja isto glasala pod 2, ali to je rijetko. Ja sam također od onih mama koje viču, nikad ne vrijeđam nego je kod mene ono klasično: Prestani vikati, skakati, penjati se po
atu, divljati.... Mada od svih stvari što se tiče odgoja djece smatram da sam najlošija u tome što sam prepopustljiva prema njima: ne želim ih odgajati tako da ih lupim po guzi i da vičem na njih pa onda ispadne da kad ne znam kako ili nemam strpljenja im popustim jer mi je to taj tren naj
že rješenje. Takve situacije se najčešće događaju kad sam okupirana nečim drugim (čišćenje, bavljenje onim drugim djetetom, kuhanjem ručka i sl.) a jedan od njih tjera svoje. U teoriji mi je sve jasno kako bih trebala, ali u praksi Mislim da je moj najveći problem u mojoj vlastitoj nedisciplini i nedosljednosti. <i></i>

[Dabilly]

moj je sin ušao u cmizdrus fazu i stvarno mi dođe da više ni kod rođenih roditelja ne idem, jer moj tata (koji nije bio odgajan kako treba, samo je morao biti čist, uredan, tih, miran, a po karakteru totalno drugačiji i jedva je čekao da pobjegne od kuće, a ni nas nije odgajao jer je vozio kamion po cijeloj hrvatskoj i šire) stalno dijeli pedagoške savjete o lupanju po guzi, jer je g totalno razmažen. na moj komentar da bi on htio da mi gregora zavežemo, povremeno navijemo da mu otpjeva koju pjesmicu i u međuvremenu isključimo rekao je da sam ja živčana i da ne zna šta mi je. da nema vas ovdje, ja bih vjerojatno instinktivno znala da nije u redu tući dijete, ali bih ga ipak povremeno istukla (i ja galamim, i ja se trudim to svesti na najmanju moguću mjeru). a ovako, zahvaljujući vašim pametnim postovima i potpori, dajem sve od sebe da postupim drugačije, pokušavam izgraditi sebe, pokušavam odgajati svoje dijete kako mislim da je najbolje i imam i teorijsku potporu, na neki način..barem naučim napamet par pametnih i ispaljujem okolini kad mi zatreba. u okolini je takav u principu jedino moj tata, ali sasvim je dovoljan da meni taj odgoj bude teži nego što bi mogao biti i da moj sin bude zbunjen djedovim odnosom prema njemu. ili su to samo moje frustracije iz djetinjstva....malo sam zastranila, ali sve je to dio i ove priče. Gregor, 2. 4. 2001.<
><i></i>

[malamaja]

meni su moji prestali dijeliti savjete sad me samo sažalno gledaju <i></i>

[viki]

- moji stalno ponavljaju kako se djeca ne smiju tući, da se s njima treba razgovarati, baviti... (ko'da su oni članovi foruma m&b ), s druge strane moja mama pretjeruje s nagovaranjem na jelo i s nošenjem onda se žali da je boli kičma <i></i>